Nažalost, pokazalo se da bez obzira na tehnološki razvoj i napredak suvremeni svijet nije u stanju ponuditi adekvatna rješenja za zaštitu globalnoga zdravlja. Pandemijska kriza je otkrila mnoge slabosti u zdravstvenim sustavima, ali i vladajućim strukturama. Zbog mnogih nepoznanica i neizvjesnih posljedica, većina Vlada u svijetu je epidemiološke mjere bazirala na procjenama i preporukama vodećih znanstvenih autoriteta.

Za razliku od njih, Vlada Federacije BiH je  povjerenje ukazala načelniku FU Civilne zaštite kao univerzalnom  autoritetu.

Pošto znanje i mudrost nisu jača strana vladajućih struktura u Federaciji, pandemijska kriza ih je zatekla nespremne, neupućene i dezorijentirane. Nisu bili spremni preuzeti odgovornost, suočiti se sa problemima, ali i posljedicama. Svjesni osobne stručne  ograničenosti, umjesto da situaciju prepuste, najkompetentnijim stručnjacima iz oblasti zdravstvene zaštite,  životno važne strateške odluke vlast je je gurnula u ruke oportunim mediokritetima u čije oskudne sposobnosti su bili upućeni, ali koji zato niti u jednom trenutku, nisu  ugrožavali njihov politički dignitet.

Ovdje ne govorimo o časnim pripadnicima medicinske struke koji su uložili ogroman trud i u oskudnim uvjetima savjesno radili što su mogli i znali.

Vlast je formirala Krizne stožere  u skladu sa općom kadrovskom slikom u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti. Iako je složenost trenutka, dalekosežnost i težina posljedica nužno zahtijevala vrhunsko znanje i stručne autoritete.

Vladin Stožer je nepodnošljivom lakoćom vladanja, odlučivao o sudbini općega zdravlja, socijalnom statusu, kao i ljudskim pravima i slobodama.

Slijedom autoritarne površne logike, odmah su ustrojili najrigoroznije mjere. Nisu, a morali su razumjeti  da je čovjek društveno  biće biološki i mentalno uvjetovano socijalnim odnosima i prirodnim okruženjem. Psihološka medijska tortura i fizička  izoliranost su permenentno generirali strah i slabili imunološki sustav, pogotovo kod najugroženije kategorije stanovništva. Upravo ono što je presudno u borbi čovjeka protiv virusa. Ljudima su uskratili sunce, otvoreni prostor i fizičke aktivnosti,  kao osnovne elemente jačanja i zaštite psihofizičkog zdravlja. 

Oglušili su se o apele i savjete medicinskih stručnjaka o potrebi zaštite kolektivnoga mentalnoga zdravlja. Analize su već pokazale da je izolacijski  tretman ostavio  vrlo zabrinjavajuće posljedice po psihičko stanje ljudi.

Da ne govorimo o sustavnom,  nezakonitom kršenju osnovnih ljudskih prava i arogantnom nepoštivanju odluka Ustavnoga suda. Za što bi u svakoj pravnoj državi morali odgovarati.

Zato upozoravamo, sve koji obnašaju ili će obnašati vlast, u slučaju ponovljene virusne ili bilo koje  druge  elementarne ugroze, da dobro razmisle o budućemu izboru članova Stožera civilne zaštite i o ovlastima koje prepuštaju takvim eksponentima. Narod pozivamo da se otvoreno suprotstavi svakoj vlasti koja kolektivnu sudbinu  stavlja u ruke mediokritetima.

Društvu su potrebni pametni i odgovorni stručnjaci koji  u složenim i rizičnim situacijama, imaju suveren  stav i znanje. Koji su u neizvjesnim okolnostima sposobni pratiti upute i usaglašavati  mišljenje sa svjetski  potvrđenim znanstvenim autoritetima, koji su u stanju vlastiti ego podrediti kolektivnom dobru.

Ovome narodu trebaju ljudi koji će na najbezbolniji, najučinkovitiji i najhumaniji način zajednicu voditi i izvesti iz svih kriznih situacija.

Svaka Vlada koja u uvjetima kolektivne ugroze neće ili ne može osigurati najstručniji i najkompetentniji Krizni tim, mora se  povući ili suočiti sa posljedicama izdaje vlastitog naroda.

Na kraju se dogodilo neizbježno. Nije trebalo dugo da se pokažu logične posljedice izbora Federalnog kriznog Stožera i da kriza otkrije pravo lice i sposobnosti federalnog premijera.

Baš kad je isfrustrirani  narod pomislio, la commedija e finita, Stožer servira šlag sa malinama. Počinje se odmotavati klupko djelovanja vlasti u kriznoj situaciji.

Saznajemo da  je univerzalni načelnik Stožera civilne zaštite u slobodnoj pogodbi, „bez znanja“ premijera Federalne vlade i bez konzultiranja struke (na svoju ruku)  potrošio preko dvadeset milijuna KM za nabavu medicinskih sredstava i opreme.

Saznajemo da cijena te opreme daleko premašuje tržišne vrijednosti.

Zatim  saznajemo da je preko deset milijuna KM ( 26.250 minimalnih plaća ) nepovratno bačeno u nabavu  enormno skupih,  a životno važnih respiratora,  jer ne ispunjavaju  svoju svrhu.

U medijima  gledamo kako Prvi ministar  obuzet slavodobitnom euforijom, u zračnoj luci ispred dospjele pošiljke „respiratora“ izjavljuje, parafraziramo:

Respiratori su sami vrh ponude u ovoj branši. Ovo je respirator koji snabdjeva dva pacijenta odjednom. Sa naših dvjesto pedeset sad možemo opslužiti četiristo pedeset pacijenata. To nas je približililo evropskim standardima  po broju respiratora na hiljadu stanovnika. Respiratori su stigli humanitarnim letom iz Pekinga. Vlada federacije je kupila sto respiratora i time zatvorila potrebu za tom opremom.

Premijer sve ove hvalospjeve sebi i vladi, izjavljuje pred licem nacije,  iako nema pojma šta je naručeno a pogotovo  šta je isporučeno. To je poslije sam priznao.

Međutim neočekivana istina otkriva svu njegovu površnost i neodgovornost, jer je obmanjivao narod savršeno svjestan  što ovi aparati znače oboljelima.

Otkriveno je da je isporučena oprema primjerenija registratorima  nego vrhunskim duplim  respiratorima. Da  nije  stigla humanitarnim letom, nego  je prijevoz masno preplaćen.

Da nije, niti će stići kompletna isporuka, te da je u svemu vrhunska samo cijena neupotrebljive robe.

Ovim putem upućujemo čestitke novinarki Semiri Degirmendžić  na hrabrosti i profesionalnosti.

Da se nije saznala istina vjerovatno bi se neupotrebljivi respiratori, kao „vrhunska oprema“, rasparčali po ambulantama  stranačkih  namjesnika,  da ih paučina prekrije velom zaborava.

Ili bi se, kad se prašina slegne „tušnuli“  nekome proizvođaču banana ili avokada u Afriku ili Južnu Ameriku. U zemlje sa sličnim Vladama.

I onda nedugo poslije javne obmane, manirom političkoga miša, predsjednik Vlade demantira sam sebe i servira priču kako nije nadležan za nabavu medicinske opreme, da nije upućen u specifikaciju i vrstu opreme, te da nije učestvovao niti ima uvid u djelovanje nadležnoga stožernog tijela.

Zatim čujemo da nitko iz medicinske struke  nije napravio specifikaciju, nego je načelnik Stožera, inače strojarske branše samoinicijativno naručio i ugovorio skupu medicinsku za naciju životno važnu opremu.

Možemo samo zamisliti kako nam se u okruženju smiju.

Vrhunac cinizma, poslije svega je mentalni inženjering koji provode  stranački čelnici.  Isti oni koji su ustoličili  i premjera i načelnika FUCZ.  Od aktera prevare i bezočne pljačke pokušavaju napraviti žrtve, čak i nacionalne heroje. Drskost ide do te mjere da se narod optužuje za nezahvalnost, i to u najtežim trenucima novije povijesti. Jer ne uviđaju veličinu žrtve,  odgovornosti i sposobnost  Prvoga ministra.

U početku čovjek  ne može vjerovati vlastitim očima i ušima, da je sve ovo moguće. Zatim refleksnim nagonom samoočuvanja zdravoga razuma pomisli da je sve nečija neuspjela šala.. Kad vidi da je vrag odnio šalu, preispituje vlastitu inteligenciju u strahu da nije nešto dobro shvatio. Kad spozna da je sve dobro shvatio u nevjerici i strahu za budućnost, se pita,  da li će stvarno narod sve ovo progutati.

Jer narod koji je spreman progutati ovako nešto, teško da se može nadati boljoj budućnosti, a objektivno je  i ne zaslužuje.

Tko boluje od konformizma dobro zna, što je laž očitija i bezobzirnija to ste skloniji vjerovanju. To vrlo dobro znaju beskrupulozni političari. Ispričavamo se časnim izuzecima.

Izbori će pokazati  je li narod povjerovao da su toliki milioni i slobodan izbor nabavljača slučajno povjereni i prepušteni  čovjeku sa provjerenim navikama zlouporabe položaja i ovlasti i jesu li  zaključeni toliki ugovori i tolika sredstva stvarno utrošena bez znanja Vlade.

I da su istinite perfidne nebuloze kojima se premijer brani, svoj neodgovoran i podcjenjivački odnos prema narodu vlada je jasno pokazala neoprostivom činjenicom da je specifična i životno važna medicinska oprema naručena bez znanja i uputstva struke, te da je  u najtežoj zdravstvenoj i društvenoj ugrozi poslije II svjetskoga rata, upravljanje krizom i sudbinu cijeloga naroda stavila u ruke osobe  kalibra Fahrudina Solaka.

Zato sa dobrim razlogom tražimo da se premijer Federalne Vlade duboko ispriča narodu i odstupi sa pozicije. Jer zbog takvih nas je sramota reći u kojoj Zemlji živimo, stoji u priopćenju GO HDZ 1990 Mostar.