Gospodine Vukoviću, kako podnosite izolaciju?

Nisam u nekoj posebnoj izolaciji. Radno vrijeme Vanjskotrgovinske komore je prilagođeno uvjetima. Radimo podijeljeni u dva-tri tima koji nemaju međusobnog dodira. Moramo biti na raspolaganju 24 sata dnevno s informacijama, uputama, svim mjerama koje nam dolaze s terena. Mi potom sve to uobličujemo i šaljemo državnim i entitetskim  institucijama. Poduzimamo i sve zdravstvene mjere, nosimo rukavice i maske, nemamo kontakta sa strankama u našoj zgradi, upravo kako bismo mogli u potpunosti funkcionirati.

Što su točno aktivnosti Vanjskotrgovinske komore?

VTK zapravo pokriva 32.000 gospodarskih članica koje se bave uvozom i izvozom. Mi imamo veći broj sektora. Izdajemo dokumente, rješavamo probleme u transportu, imamo 24 asocijacije koje pokrivaju sve oblasti gospodarstva u zemlji. Tu su još edukacije,  arbitražno sudište i sve ono čime se gospodarstvo bavi. Naravno, najviše smo fokusirani na one koji se bave međunarodnim i prekograničnim poslovanjem.

Zdravstvena kriza prouzročena pandemijom korona virusa svakim danom sve više prerasta i u gospodarsku krizu. Kakve su već sad posljedice pandemije po bh. gospodarstvo, što već sada možemo zaključiti?

Mi radimo sve analize na tjednoj bazi. Zadnje podatke smo dobili 1. travnja a obrađeni će biti u ponedjeljak. Zaključno s 20. ožujka, možemo kazati da nam je uvoz pao za oko 200 milijuna maraka, a izvoz preko 45 milijuna. Događa se sporost u vanjskotrgovinskoj razmjeni, odnosno sporost u kretanju roba. Ponosni smo činjenicom da smo uložili puno truda kako bi koridori i dalje funkcionirali, imamo koliko-toliko graničnih prijelaza koji rade 24 sata dnevno kako bi stanovnici BiH imali sve odgovarajuće robe. Robe ulaze, dolaze i ima ih na tržištu. No, sporost u razmjeni je evidentna.

Kako se ogleda ta sporost prometa robama o kojoj govorite? Znači li to da će sutra možda nekih roba nedostajati na tržištu?

Realno govoreći, mi još uvijek nismo u opasnosti da dođe nestašice bilo kojih roba u zemlji. Panika koja se povremeno i mjestimično javlja je prema mojem mišljenju posljedica medijske histerije. Danas svi pišu o svemu, svi žele biti stručnjaci, no neke stvari zaista i treba prepustiti struci. Kad pogledamo susjedne zemlje, onda vidimo da su u njihovim timovima uvijek prisutni epidemiolozi, ekonomski stručnjaci, bankarski stručnjaci itd. Mislim da se i mi trebamo tako ponašati. Što se tiče sporosti ulaska roba u BiH, trenutno bilježimo probleme na relaciji Slovenija-Hrvatska-Srbija. Oni su još uvijek zadržali tzv. konvoje. Kad se skupi na granici 100 ili 150 voznih jedinica, onda ih oni propuštaju da prođu. To dovodi do sporosti. Ne dolaze svi kamioni u isto vrijeme na granične prijelaze. Mi mislimo da će se praksom propuštanja konvoja završiti već sljedećega tjedna i da će granice biti otvorene. Sukladno tomu, i Europska komisija je donijela dekret u kojem kaže da oni podržavaju tzv. zelene koridore, to znači slobodan protok roba. Mi to podržavamo. Problem je kad se 100 kamiona odjednom pojavi na našim granicama. Sad se borimo protiv tih restriktivnih mjera jer one utječu na brzinu. No, što sve to u praksi znači? Ako je jedan vozač kamiona bio na putu od BiH do Zagreba i trebalo mu je recimo sedam sati za taj put, sada mu za isti put trebaju tri dana. To znači tri dnevnice, puno više goriva i drugih troškova. Sve to poskupljuje transportne troškove. Kad njihova cijena poraste, onda rastu i troškovi proizvoda koji se prevoze. Istovremeno, mi smo kao BiH stavili i moratorij na rast cijena roba. Zato želimo smanjiti cijene transporta, a to je moguće jedino ako cijeli taj proces ubrzamo.

Što nas sljedećih tjedana čeka na gospodarskom planu? Hoće li doći možda do nekog oporavka ili će se trend pada gospodarske aktivnosti nastaviti?

Naravno da sve ovisi o ukupnom ozbiljnom ponašanju građana BiH kad je pandemija u pitanju. Dakle, što prije suzbijemo pandemiju, prije ćemo i stati na noge i nastaviti s vlastitim životima. Ono što ljude najviše zbunjuje je da svi smatraju da ulazimo u recesiju. Mi to izbjegavamo. Korona virus nije izazvao recesiju, nego je izazivaju oštre mjere koje se poduzimaju kako bi se pandemija suzbila. Zatvaraju se radnje, butici, kafići, restorani itd. Prekida se lanac male potrošnje. Kad se taj lanac prekine, onda nema ni poreza. Tako nastaju veliki problemi. Zbog toga uvijek pozivamo da se struka uključi kad se propisuju mjere. To nije stvar za bilo koju vrstu politika, političara ili kriznih stožera. Struka prati pandemiju u stopu i govori na dnevnoj bazi koje je mjere potrebno poduzimati. Kad se sve te kockice spoje onda ćemo i znati kako da se ponašamo. Ipak, na nama samima je najveća odgovornost da se ponašamo u skladu s uputama.

Ipak, već je danas sasvim vidljivo da ljudi dobivaju otkaze. Je li to u ovom trenutku opravdano, budući da se pandemija u BiH pojavila prije mjesec dana?

Pandemija jest u BiH prisutna već mjesec dana, ali je svojevrsna panika nastupila u posljednjih 15-ak dana. Moramo razumjeti poslodavce, ali i same radnike. Mi nastojimo na sve moguće načine pomoći poslodavcima, da mogu uvoziti i izvoziti robe, da mogu doći do repromaterijala kako bi bili u stanju zadržati i radnika. Pomaganjem gospodarstveniku ujedno se pomaže i radniku. Danas se dosta govori o pomoći radnicima. Što to u praksi znači? Što ako sad radniku pomognemo tako što  ćemo mu platiti neku ratu kredita? No, što će biti nakon tri mjeseca? Mi moramo pomoći poslodavcima da se sačuvaju radna mjesta. Jedini pravi put je poduzimanje mjera od vlada entiteta. S tim se već počelo. Morat će se uskoro poduzimati i dugoročne mjere. Također, kad ovo prođe, kad krene potrošnja onda će se lanac potrošnje i proizvodnje ponovno uspostaviti. Mi ne možemo govoriti o spašavanju radnika a da ne govorimo o spašavanju poslodavaca. No, stvari su komplicirane. Recimo, ako ste nešto izvozili u Njemačku i propala je tvrtka s kojom se surađivali u Njemačkoj, opet imate problem. Ovo je lanac događanja i mi sada moramo spašavati jedni druge. Cijeli svijet je pogođen pandemijom. Slijedom toga moramo biti spremni da će ovo sve trajati neko vrijeme, ali moramo biti spremni i poduzimati mjere da smanjimo posljedice, koje je već sad vrlo teško zaustaviti. Definitivno pak možemo već sada poduzimati mjere koje će dovesti do što bržeg ekonomskog oporavka.

Vidimo da su neke djelatnosti više pogođene od drugih. Koje su to djelatnosti koje će najviše nastradati u ovoj pandemiji?

Hoće li neki više nastradati od drugih, to opet ovisi o dodatnim pokazateljima. Primjerice, ugostiteljstvo i turizam su prvi pogođeni zbog zabrana okupljanja. No, to su istovremeno i brzorastuće grane gospodarstva koje se brzo oporavljaju. Čim pandemija prođe, oni će se brzo revitalizirati. No, imamo industrije koje su imale dugoročne poslove s Italijom, Španjolskom, Njemačkom... Mnogi se bave proizvodnjom tekstila ili obuće. Njima ne dolaze repromaterijali. Tu moramo gledati što  poduzeti. Potom imamo metalnu, elektro ili autoindustriju. One su ovisne o tvrtkama u inozemstvu. Recimo, ako stane autoindustrija u Njemačkoj, odmah staje i proizvodnja u kooperantskim tvrtkama u BiH. Napominjem kako između tih kompanija imamo i ugovore koji su i dalje na snazi i koji nisu prekinuti. Slijedom toga VTK izdaje potvrde o pogođenosti "višom silom" svim kompanijama  čiji su vanjskotrgovinski ugovor ugroženi. Oni tako mogu dati opravdanje zašto nisu isporučili određene robe. Sve je urađeno sukladno europskim direktivama tako da je riječ o validnom javnom dokumentu koji koristi gospodarstvenicima.

Čeka li nas globalna recesija?

Ako je gospodarski rast usporen, onda smo vjerojatno već ušli u globalnu recesiju. Promatrajući primjer Kine, koja je prije dva mjeseca bila u teškoj situaciji i već se vraća i staje na svoje noge, svi prave svoje projekcije prema tom primjeru. Ne volim govoriti o ekonomskoj kataklizmi. Gospodarstvo se mora razvijati, život mora teći dalje. No, doći će do preorijentiranja određenih grana gospodarstva. Tako vidimo da se digitalni svijet jako brzo razvija. Online platforme su nešto na čemu se jako dobro zarađuje. Tu su i distributeri energenata, elektroenergetski sektor, poljoprivreda itd. Realni sektor je taj koji proizvodi novce a svi drugi su potrošači. Kad to shvatimo moći ćemo izbjeći tu globalnu krizu. Kad je prije mjesec dana korona bila svuda oko nas, mi smo živjeli normalno, kao da se ništa ne događa. Već tad su gubitci na globalnoj razini iznosili dva trilijuna dolara! Tek trebamo vidjeti kolika će ta cifra biti na kraju. No, ljudi trebaju razmišljati o prenamjeni proizvodnje, alternativnim tržištima itd.

Najizloženiji u cijeloj priči su mali i mikro biznisi. Recimo, jedan frizerski salon teško može  preživjeti dva-tri mjeseca bez posla. Što se može učiniti da se njima pomogne?

Lanac proizvodnje ne smije stati. Recimo, ako frizerka nema mušterija, onda ona i njeni uposlenici ne mogu kupiti kruh. To onda znači da ni pekar ne može kupiti brašno itd. Ti lanci potrošnje u mikromrežama održavaju život. To je naša socijalna ekonomija. Velike kompanije prežive teške udare. U pravu ste kad kažete da će mala i srednja poduzeća biti najteže pogođena. Mi na temelju dosadašnjih analiza i vidimo da je to tako. Njima se može pomoći u ovim prvim naletima, prvim udatima. Može se stornirati plaćanje određenih davanja, poreza na određen broj mjeseci. Ako su kreditno zaduženi, onda treba staviti i moratorij na otplatu. Proći će ova tri mjeseca. Vidimo da su određene susjedne zemlje stavile moratorije na tri mjeseca s mogućnostima produženja na dodatnih tri ili šest mjeseci. To su mjere kojima se pomaže da mali i srednji poduzetnici opstanu. Evidentno je da će dobiti biti manje, ali sad je bitno preživjeti kako bismo vratili lance potrošnje. Ovo je vrijeme u kojem bi kapitalna izdavanja trebalo preusmjeriti u socijalna, da preživimo sve ovo. O tomu će konačne odluke donijeti vlade, a ja ovdje artikuliram probleme poslodavaca s kojima smo svakodnevno u kontaktu.

Što točno VTK može učiniti da se kriza ublaži?

Na našoj web stranici smo napravili vrlo dobar informativni blok kako bi se svi mogli jasno informirati o tomu što radimo. To smo uradili kako bi primjerice naši vozači u svakom trenutku mogli znati što se događa na granicama. Zauzeli smo se i za formiranje koridora, graničnih prijelaza i da oni rade 24 sata dnevno. Sve lance opskrbe robama za BiH držimo otvorenima. Nadalje, okrećemo se novim tržištima, tražimo nova tržišta. Okrećemo se Turskoj, Bliskom Istoku itd. Čak 72 posto našeg tržišta je bila EU. Očito je da će određene industrijske grane u EU trpjeti velike probleme. Sjeverna Italija, poznata industrijska regije, vidimo da je u velikim problemima, kao i Španjolska, Njemačka itd. Zato trebamo vidjeti koje robe proizvodimo i gdje su nam alternativna tržišta. Riječ je o visokokvalitetnim robama koje smo proizvodili za europsko tržište. Upravo sad se time bavimo. Pravili smo u suradnji s Ministarstvom vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH listu vitalnih roba za koje tražimo da nema restrikcija uvoza tih roba u BiH. Zašto da ograničavamo uvoz brašna ili ulja ako imamo svoje firme u Srbiji i u Hrvatskoj koje se time bave. To je ono što stvara refleks zabrinutosti ili nezabrinutosti kod građana. Sva ta nekakva medijska histerija negativno utječe na stanovnike, poput vijesti da se netko navodno potukao zbog vreće brašna. To stvara paniku, ide se onda prekomjerno kupovati, ruše se zalihe i pada neki dodatni lanac. Time se ne treba baviti. Zato nastojimo svakodnevno i realno izvještavati medije što se to točno događa. Nastojali smo i sagledati koje kompanije najviše trpe zbog nedostatka repromaterijala. Analize  govore da 90 posto naših kompanija trpi zbog pandemije, da 70 posto kompanija ima problema zbog manjka repromaterijala. Ne možemo kazati da je vrijeme za paniku, ali definitivno treba brže tragati za repromaterijalima. Također, treba skidati i barijere koje imamo pri uvozu repromaterijala s alternativnih tržišta. To su sve mjere na kojima radimo. Osim toga, moramo kazati i da stalno apeliramo, upućujemo mjere resornim ministarstvima i sugeriramo što treba činiti. Nije VTK najpametnija, nego mi saslušavamo teren, vidimo koje su ideje i što bi najviše pomoglo poslodavcima na terenu. To uobličimo u stručne nalaze i dalje delegiramo. Govorilo se o moratoriju na kredite, ali se zaboravilo na bankarske garancije. Ako ste dali garancije za isporuku robu koje niste isporučili, netko će vam onda u stranoj zemlji blokirati vašu kompaniju u BiH. Stoga smo tražili moratorij na garancije. Ako se vidi da na svjetskom tržištu ima sve više električne energije, zašto se onda ne smanji njena cijena? To su već uradile Italija i Slovenija. Smanjile su cijenu struje za kućanstva i mala poduzeća za 30 posto. To ljudima puno znači. Postoje konkretne mjere. VTK na njih upućuje, apelira, na neki način i dosađujemo vladajućima da se nešto uradi u interesu gospodarstva. Ono što sindikati rade za radnike, VTK radi za kompanije. Za sada imamo jako dobre povratne informacije. Dosta toga je već prihvaćeno i već realizirano.

Ima  li BiH snagu prebroditi ovu gospodarsku krizu?

Sve ovisi od reakcije. Što prije krenemo s mjerama saniranja prije ćemo i spasiti. također, što građani budu odgovorniji i što prije prođe pandemija, prije će se ukinuti ograničenja i krenut ćemo s normalnim životima. Nemoguće je razdvojiti borbu protiv pandemije i zaštitu gospodarstva. To se mora paralelno raditi. Mjere koje se poduzimaju za zaštitu zdravlja ljudi moraju ići rame uz rame s mjerama kojima je cilj zaštita gospodarska.

Dnevnik.ba