Nakon mjeseci pregovora, borbe, traženja rješenja... prije nekoliko dana Aluminij Mostar konačno je dobio zeleno svjetlo da s novim, strateškim partnerom podigne ponovno ovo veliko i značajno poduzeće. Bilo je teško i naći partnera, a i pregovarati, te na kraju učiniti sve da Vlada FBiH prihvati sporazum, a danas je Skupština Aluminija. O svim detaljima vezanim za ponovno podizanje Aluminija, pregovorima s Abraham Groupom, vlasnicima Aluminija...Večernji list je razgovarao s predsjedateljem Doma naroda Parlamenta BiH, predsjednikom HNS-a i HDZ-a BiH Draganom Čovićem koji je od početka involviran u proces oporavka Aluminija.
Što znači sporazum s Abraham Groupom za novi početak Aluminija?
Znači jako mnogo za Aluminij, sve nekadašnje zaposlenike Aluminija, partnere Aluminija, za Mostar, za Hercegovinu, ali i za čitavu BiH. Znači mnogo iz jednostavnog razloga jer ponovno govorimo o realnosti pokretanja proizvodnje u Aluminiju i zapošljavanju ljudi, na, ono što je za mene vrlo važno, proizvodnji na tržišnim osnovama. Koliko sam imao uvid u detalje dogovora, sporazumom je predviđeno da se u početnoj fazi ide s najmom, za što mislim da je jako dobro. Na taj način dobivamo prostora u razdobljima koja slijede, onako kako sporazum predviđa, da možemo u fazama pokretati pojedine dijelove proizvodnje i izvršiti pripremu kada je u pitanju sva ona logistika koja je nužna za normalnu proizvodnju aluminija, a osobito elektrolize, odnosno opskrba električnom energijom. Konačno smo, čini mi se, dobili sveobuhvatne spoznaje o mogućnostima energetskih potencijala na krajnje tržišnim osnovama i kroz neke druge partnere koji su se nudili oko Aluminija. Pokušat će se sve to sada zajednički uvezivati na puno prihvatljiviji modus. Što se tiče samog sporazuma, trebamo ga promatrati u kontekstu aktualne zdravstvene, ekonomske i političke situacije u čitavom svijetu. Mijenjaju se tržišne vrijednosti, burzovne vrijednosti; cijena energenata značajno je pala u posljednjih mjesec dana, cijena aluminija također drastično opada, ali to će tržište regulirati vrlo skoro. Neminovno je da će ova pandemija kao odgovor dobiti jedan globalni gospodarski zastoj, odnosno recesiju, i na taj dio svi moramo biti spremni. No, i iz toga će također izaći i novi gospodarski i socijalni pothvati koji će opet potaknuti i pokrenuti proizvodnju, tako da će aluminij i dalje biti strateška sirovina. Zato i nama ovaj sporazum dolazi u pravo vrijeme. Nismo ga željeli prolongirati, što mi je također drago. Imamo odluku Skupštine da Uprava može dalje dogovarati, a upravo ovo vrijeme zastoja gospodarskih aktivnosti možemo iskoristiti za sve one administrativne stvari nužne za pripremu realizacije sporazuma.
Kakav će biti red poteza nakon Skupštine dioničara?
U prvom pitanju i toga sam se dotakao. Nakon Skupštine, za koju sam uvjeren da će jednoglasno dati potporu ovakvom jednom dobrom rješenju. Vlada Federacije to je uradila, i njih 44% će kroz jedan glas dati potporu, Republika Hrvatska sa svojih 12% također, a uvjeren sam kako je i veliki broj malih dioničara ugledao svoju šansu da da potporu ovakvom sporazumu. Po tom bi Nadzorni odbor i Uprava Društva trebali odraditi daljnje aktivnosti. Skupština je manje-više svoje poslove završila, a nadalje menadžment Aluminija, pripremajući sporazum, njegovim potpisivanjem, ovjerama na Nadzornom odboru, onako kako to statut definira, daje u najam prostor kako je predviđeno, odnosno dio prostora kako bi se pokrenula Ljevaonica. Što se tiče samog upravljanja Ljevaonicom, to je u rukama nove tvrtke koja treba voditi računa kako na tržišnim osnovama može realizirati sve što je u sporazumu.
Više puta kazali ste kako treba graditi novi Aluminij, što to znači u praksi?
Pa upravo ovo što sam naglasio. Sporazum je predvidio da imamo u najmu pojedine prostore i sredstva u Aluminiju kako bi se prvo pokrenula Ljevaonica, pa potom moguće Anode i Elektroliza. To je jedan od pristupa kako dati šansu izgradnji novog, vrlo jasno orijentiranog i tržišno održivog procesa proizvodnje. Na taj način Aluminij bismo ponovno vratili u svjetske burzovne i tržišne okvire. Na tom konceptu imamo mogućnost graditi jedan potpuno novi koncept Aluminija. Sporazumom se predviđa razdoblje transformacije od dvije, tri, petnaest godina, pa i dva puta po petnaest godina... Sve su to mogućnosti i, ako se sve bude realiziralo kako treba, dobit ćemo jedan potpuno novi koncept proizvodnje temeljen na klasičnim tržišnim osnovama. Jasno nam je da su se mehanizmi koje smo nekada koristili kako bi proizvodnja funkcionirala pokazali lošima. Za posljedicu toga imali smo 400 milijuna maraka obveza. To su dugovi Aluminija i s tim ćemo se morati iznijeti u vremenu koje je ispred nas. Podjednako tako moramo dogovarati i kako riješiti pitanje vlasničke strukture u Aluminiju, upravo “vis-à-vis” tih novih ambicija, ali, s druge strane, i kako se osloboditi svih postojećih opterećenja da bi Aluminij mogao nastaviti normalno funkcionirati.
Sami ste bili uključeni u cijeli proces i nastojali pomoći da se iznađe rješenje, kako danas gledate na sva podmetanja kojima ste sami bili izloženi?
Pa podmetanja je uvijek bilo i bit će. Nekada više izraženo, nekada manje. Nikada nisam robovao tim razmišljanjima niti sam tražio previše prostora da odgovaram na njih. Uvijek će biti ljudi koji vas ne razumiju, koji vole nešto komentirati iz svoje unutarnje potrebe ili pak ljudske zloće. Ja sam, kažem još jednom, toga rasterećen. Mi moramo ovaj proces usmjeriti u pravom smjeru. Naš jedini cilj je da Mostar dobije snažan i općeprihvatljiv gospodarski projekt na kojem se može bazirati dobar dio razvoja ovog kraja. S druge strane, za mene je također prevažno da na bazi Aluminija dobijemo mogućnosti pokrenuti i neke druge koncepte prerade u Hercegovini, odnosno u BiH. To je jedina zvijezda vodilja kada sam ja u pitanju, tako da se neću osvrtati na ovo vrijeme iza. Na tragu onoga što smo prije kazali, postoje institucije ove države koje moraju pokrenuti i otvoriti istrage i, ako je i tko što uradio protivno zakonu, za to mora odgovarati. Svi mi koji smo u ulozi da pomognemo, osobno s ove pozicije na kojoj sam danas, činim sve posljednjih, okvirno, 12 mjeseci da svi zaposlenici Aluminija što je moguće manje osjete opterećenja problemima Aluminija i njegovim gašenjem. Nastojali smo očuvati svaku obitelj, svakog pojedinca i s te strane nismo dopustili da Aluminij ide u stečaj. Na taj način određeno vrijeme osigurana su primanja ljudima kako bi mogli napraviti adekvatnu vezu sa zavodima za zapošljavanje, kako bi s bankama mogli pripremiti procese da ti ljudi dobiju moratorij na svoje kredite i čini mi se da smo u najvećem dijelu pokazali jednu zavidnu razinu socijalne osjetljivosti. Danas sam siguran, s ovim vremenskim odmakom, da smo uradili tešku, ali ispravnu stvar. Aluminij na tržišnim osnovama vrijedio je svih ovih, nazovimo ih, poteškoća. Izloženi različitim komentarima uspjeli smo očuvati ono što je najbitnije. Vjerujem kako je od današnjeg dana značajan dio problema iza nas, i to me kao čovjeka, Hrvata Mostarca, ali, naravno, i kao političara posebno veseli.
Jesu li mogući novi pokušaji političkih opstrukcija i podmetanja kako bi se novi početak Aluminija zaustavio?
Dosta dugo bavim se ovim poslom. U politici treba biti uvijek dobro obazriv. Nadam se da su kolege iz federalne Vlade, koji su u proteklom vremenu imali dosta posla, razumjeli koliko je ovo za nas u Hercegovini strateško pitanje i da nećemo dopustiti da ga netko pretvori u politički obračun. Da budem jasniji, kad je u pitanju Hercegovina ili Federacija BiH, između dvaju naroda, između dviju politika, za nas je ovo pitanje od kojeg sve počinje. Zato poruka i onima koji su mislili praviti opstrukcije i onima koji su ih dosad radili da bi sakrili neke svoje kriminogene radnje ili tko zna iz kojih drugih razloga, vrlo jasno ću kazati: podmetanja neće dati rezultate, mi vrlo jasno vidimo daljnji smjer koji u sebi ne prihvaća bilo što osim zdravih tržišnih osnova i zakonitosti poslovanja uz puno poštivanje prava radnika.
Kakvu ulogu Vlade FBiH očekujete u idućim aktivnostima glede ponovnog pokretanja Aluminija?
Vlada FBiH ima posebnu ulogu. Njezina uloga je da se brine o Aluminiju kao što se brine o bilo kojem drugom gospodarskom projektu u BiH. I ako gledate resor energetike, kao što se brine o rudnicima i puno drugih povezanih grana u namjenskoj proizvodnji, s još više pozornosti trebat će se gledati na Aluminij zbog njegova, kako sam naveo, strateškog značaja za našu Hercegovinu. Aluminij koji radi uvelike je doprinosio čitavoj Bosni i Hercegovini. Uvoz i izvoz aluminija vezivao se za brojke od otprilike 300 milijuna na godišnjoj razini. Jasno koliko je novca ulazilo u federalni proračun. To najbolje vide i osjete operatori koji su vezani za energiju, a koji su jedno vrijeme imali kritički osvrt prema Aluminiju. Prestankom rada Aluminija nestala su značajna sredstava u proračunu Federacije, u zdravstvenim zavodima, u mirovinskom sustavu..., a da ne govorim o prometu, ali i o poveznici s lukom Ploče. Sve su to negativne posljedice s kojima smo se morali svi suočiti. Vlada FBiH utoliko više mora imati krajnje motivirajuće elemente. Ona sa svoje strane mora potaknuti novog investitora koji je pokazao jaku zainteresiranost i s kojim će se potpisati sporazum da još intenzivnije i mnogo dinamičnije investira nego dosad. Vlada FBiH posjeduje taj okvir i kapacitet kao dio društva. S druge strane, Vlada je i vlasnik 44% nekadašnjeg Aluminija, tako da ćemo morati s njom dogovarati i taj segment vezan za vlasničku strukturu. Naravno, zasigurno će se javiti i mogući novi energetski potencijali koji će se vezivati za Aluminij. Bila to solarna, vjetroenergija ili neki drugi prihvatljiv oblik proizvodnje energije, tražit ćemo od Vlade FBiH da ubrzano izdaju procedure, tako da energija ne bude ograničenje da Aluminij dobije dimenzije koje je nekad imao. I ne samo to. Vjerujem da, ako u prve dvije do tri godine sve bude napravljeno korektno, da ćemo za to vrijeme izgraditi potencijale da Aluminij može imati mnogo veću proizvodnju nego što je imao prije gašenja.
U kojoj mjeri će sadašnja kriza izazvana pandemijom koronavirusa utjecati na cijelu priču o ponovnom pokretanju Aluminija?
Smatram da ima i dobrih stvari, ali svakako i mnoštvo izazova i iskušenja koje će trebati prebroditi u razdoblju koje slijedi. Prije svega, ovo vrijeme na neki način daje nam mogućnost da se transformacija glede realizacije sporazuma i pokretanja proizvodnje u Ljevaonici napravi na lakši način i s mnogo više osjetljivosti prema investitorima jer upravo će naše institucije izvršne vlasti biti te koje će morati poticati zapošljavanje. To je velika šansa. Pruža nam se mogućnost da se pojedini projekti iz ovog sporazuma realiziraju brže, s mnogo izraženijom dinamikom, nego što je to predviđeno. S druge strane pak, potpuno je narušeno tržište. Pandemija koronavirusa uvela je svijet u ubrzanu recesiju. Mnogi analitičari, a ponešto od toga razumijem, znam i čitam, procjenjuju da će ova recesija biti izraženija, pogubnija i mnogo teže rješiva nego što je to bila ona prije 17-18 godina. Kao što sam već naveo, padaju cijene energenata i cijene aluminija. Burze su potpuno narušene, bez jasnih pravila kako bi se iz ove nadolazeće krize moglo izaći. I to sad predstavlja realnu opasnost. Međutim, da bi otpočela transformacija i da bi se pokrenula ponovna proizvodnja Aluminija, trebat će nam sigurno 4-5 mjeseci, možda i godinu dana, a za Elektrolizu čak i dvije godine. Uvjeren sam da će se za to vrijeme stabilizirati ekonomski i financijski tokovi i da će se stimulirati proces proizvodnje na bazi aluminija, tako da će aluminij kao strateška roba imati svoje posebno mjesto. Ako budemo dovoljno mudri i u dovoljnoj mjeri potakli buduće investitore, vjerujem kako ćemo i onaj dio Aluminija koji ostaje u Upravi sadašnjih nadzornih i upravnih tijela uspjeti iskoristiti na najbolji način. Ja u svakoj krizi, iz svakog iskušenja, prije svega, vidim neku šansu. I ovog puta vrlo sam optimističan i vjerujem da će se znati iskoristiti ponuđene mogućnosti i šanse.
Kako Aluminij može vratiti poziciju na starom tržištu, je li to uopće izgledna opcija danas?
Ne samo da je izgledna, ja bih kazao - izvjesna. Ako budemo znali što ćemo od aluminija, ako ga budemo umjeli proizvoditi po količini i kvaliteti onako kako to tržište nalaže, primjereno zahtjevima tržišta u ovim recesijskim uvjetima u kojima ćemo se neminovno naći u idućim mjesecima, tada će Aluminij bez problema ovladati tržištima na kojima je nekad bio, i ne samo na tim tržištima. Dolazi se i do novih tržišta. Posljedice pandemije koronavirusa mijenjaju sliku odnosa u svijetu. Vjerujem kako će se tijekom koje godine ekonomski potencijali i ekonomska moć, pa time i energetska, ali i svaka druga, potpuno drugačije presložiti u svijetu, upravo kao rezultat koji će ova pandemija ostaviti na globalnoj razini. Upravo se kroz partnerstvo koje radimo s Abraham Groupom osigurava otvaranje novih tržišta za Aluminij. To je jedna potpuno nova prilika koja se pruža. A siguran sam da će, ako Aluminij bude tržišno održiv, i svi oni koji su dosad povlačili proizvodnju iz Aluminija biti ponovno zainteresirani za njega.
Kako vidite budućnost Aluminija, posebno u širem smislu značaja za Mostar i Hercegovinu?
I u prethodnim odgovorima manje-više dotakao sam se ovog pitanja. Najjednostavnije rečeno: u Mostaru moramo pokrenuti proizvodnju! I to ne samo Aluminija i na bazi aluminija nego i mnoge druge proizvodnje. Ubrzano se kretalo k razvoju turizma, a najbolje nam je trenutačna situacija prouzročena pandemijom koronavirusa pokazala koliko je rizično ako se razvijate i pokušavate usmjeriti u samo jednom smjeru. Mostar mora imati i svoju poljoprivrednu dimenziju podjednako kao i društvenu, kulturnu, sportsku i turističku u prihodovom smislu, a svakako i industrijsku kad je u pitanju Aluminij. Uvjeren sam da budućnost Aluminija uvelike može utjecati na stabilnost i odnose kad je u pitanju i grad Mostar, ali i čitava Hercegovina kao takva. On svakako pruža mogućnost i intenzivnijeg i snažnijeg povezivanja i s Republikom Hrvatskom. Mnogi budući procesi odvijat će se preko luke Ploče, našom željeznicom. To nam jamči jednu potpuno novu dimenziju razvoja i kad govorimo o prometnoj infrastrukturi. Ne podcijenimo činjenicu kako ćemo za dvije godine, promatrajući kroz kontekst stabiliziranja proizvodnje Aluminija, potencijalno prema spomenutom sporazumu, u Hercegovini imati potpuno završene koridore Vc. Luka Ploče također će dobiti jednu potpuno novu dimenziju i značaj. Realno je kazati da ćemo u vremenu o kojem govorimo imati potpunu preobrazbu ovog kraja, područja Hercegovine. Svakako u prilog tomu treba dodati i novu dimenziju koju će imati Zračna luka Mostar. Proicirani i planirani razvoj kazuje da će u idućih od 4 do 5 godina promet roba i usluga preko Zračne luke Mostar biti i do četiri puta veći nego što je to bio ove godine.
Kako ocjenjujete mjere koje su poduzimaju u BiH na ublažavanju ekonomskih posljedica pandemije?
Još uvijek je rano da bismo mogli govoriti o učincima mjera koje se poduzimaju. Tek smo počeli s njima i svakako dali određeni doprinos. Prethodnih dana Vlada FBiH djelovala je jednim zakonom koji će ovog tjedna ići u parlamentarnu proceduru. U Zastupničkom domu i Domu naroda on će se podržati, i to su samo prvi koraci. Ono o čemu posebno moramo voditi računa jest kako do kraja zaštititi mali obrt prije svega jer on za sebe veže tisuće zaposlenih. Tako ćemo sačuvati i fiskalni, i ekonomski, i društveni, ali i socijalni okvir BiH. Podjednako tako mi moramo pomoći i malom i srednjem gospodarstvu, i svakako da će tih mjera biti još jako mnogo. Morat ćemo pronaći i najbolja rješenja proračunskim rebalansima. Procjenjujem da ćemo ove godine možda imati dva-tri rebalansa, ovisno o dinamici poduzetih aktivnosti, njihovim učincima, ali i svemu onome što možemo očekivati kao posljedicu trajanja situacije u kojoj se nalazimo. Tako da tražimo nova rješenja, uvezujemo ih. Vjerujem da ćemo i preko Europske unije dobiti sve ono što smo planirali. Mislim da nam je u ovom trenutku najvažnije stvoriti ozračje i održati monetarnu stabilnost kako bismo mogli ići u vanjska zaduživanja te kako bismo mogli svima onima koji su nam pomagali u proteklom vremenu na praktičan način ponuditi i moratorij na servis vanjskog duga. Bar na godinu ili dvije dana. Time ćemo imati dovoljno potencijala da ohrabrimo naše gospodarstvo i pokrenemo nove razvoje.
Valentina Rupčić/Večernji list
