Bakir Izetbegović nam je tijekom svoga obraćanja medijima povodom završetka tekuće godine jasno naznačio što nas očekuje u političkom životu BiH u 2020. godini: bit će to godina konačnog obračuna s političkim pravima Hrvata, odnosno godina konačnog pritiska na Hrvate da odustanu od svoje ustavom zajamčene pozicije konstitutivnog naroda.

Cijeli proces pretvaranja Hrvata u nacionalnu manjinu u vlastitoj domovini vodit će se kroz izmjene Izbornoga zakona BiH i bit će tu jako puno podvala i već uobičajenog procesa sotonizacije hrvatskoga naroda u BiH.

''Vrijeme je da HDZ BiH odustane, jer ako ovako nastavi to neće biti dobro za naše odnose i za Izborni zakon. (...) Nećemo gurati Bošnjake u Mostaru u neku poziciju koja će ih gurati nekoliko stepenice niže. Ja HDZ-u ne bih preporučio to što rade. Mogu staviti okove narodu koje je četiri puta brojniji od njih. Mogu oni blokirati vlast ali će natjerati tu brojniju grupu da te okove raskida. (...) SDA neće popustiti Draganu Čoviću. I ne znam kad je popustila. Ne znam kako je uspio nametnuti da smo mi popustili. Poštivat će se jedini okvir za implementaciju i izmjene izbornog zakona. Poštivat će se presuda u predmetu Sejdić – Finci i presuda u Strasbourgu'', rekao je predsjednik SDA i dodao kako je „četvrti politički narod brojniji od nekih konstitutivnih naroda". Time on jasno naznačuje smjer bošnjačke politike za sljedeću godinu.

Nije to, doduše, nikakav novi ni plan ni smjer, nego kontinuitet sarajevske politike prema Hrvatima, ali je ovoga puta jasno unaprijed izrečen.

U Novoj godini ćemo odmah na početku imati mali i izrežirani srpsko-bošnjački obračun zbog proslave dana Republike Srpske 9. siječnja, no to će biti kratkotrajni sukob osrednjeg intenziteta u kojem će svaki od aktera izgovoriti svoje napamet naučene fraze i onda će priča naglo pasti u zaborav. Potom na dnevni red dolaze Hrvati.

Kako bi se Vlada FBiH trebala formirati do 30. travnja, do kad može trajati odluka o privremenom financiranju federalnih institucija, tako će se u javnosti ponovno početi sve snažnije nametati tema o potrebi izmjena Izbornoga zakona BiH. Stav HNS-a je da se nova Vlada FBiH ne smije uspostavljati sve dok se ne izmijeni Izborni zakon.

Izborni zakon će u fokus javnosti doći i zato što je sljedeća godina izborna (lokalni izbori), što znači da se napokon trebaju održati i izbori u Mostaru. Međunarodni faktor snažno želi održavanje izbora u Mostaru, a to znači i konačan početak izmjena Izbornoga zakona.

No, Izetbegović je istovremeno nedvosmislen u stavu da bošnjačka strana nikad neće pristati na to da jedan narod drugom ne nameće političke predstavnike. Preveliki je luksuz upravljati s dvije stranke da bi ga se tek tako odrekao.

Zato i govori o „četiri puta brojnijim Bošnjacima“ koji će „raskinuti okove“ kao i o „četvrtom političkom narodu“ misleći na komšićoide, odnosno Bošnjake-građane. Izetbegović i cijela bošnjačka politička scena, jasno je, tražit će način kako legalizirati fenomen Komšić. To, pak, može značiti samo jedno: sljedeća godina bit će godina žestokog napada na hrvatsku političku poziciju u BiH s ciljem njene totalne degradacije i svođenja autohtonog naroda na status nacionalne manjine. To je jednostavno prvi korak bošnjačke politike u procesu pretvaranja Federacije BiH u unitarni entitet s bošnjačkom dominacijom. Svojevrsne bošnjačke paradržave u BiH.

Kakav bi pak trebao biti hrvatski odgovor na ove procese?

Bošnjačka politika u političkim nadmudrivanjima u BiH može pobijediti onda i samo onda ako se Hrvati kao narod predaju i bez otpora pristanu na sve ono što Sarajevo diktira. Iako to mnogima u ovom trenutku izgleda nemogućim, to se čak i vrlo lako može dogoditi.

Naime, hrvatski narod će se „predati“ onoga trenutka kad ga njegovo političko vodstvo natjera da postane potpuno apolitičan narod. Drugim riječima, hrvatska politika svojim neprincipijelnim, uhljebničkim, podaničkim, koruptivnim i u konačnici potpuno nesposobnim djelovanjem lako može dovesti do tog da hrvatski narod od nje jednostavno odustane. Ako se raskine veza između naroda i njegovih političkih elita, onda će to biti čin političke predaje i ulaska u poziciju nacionalne manjine.

Hrvatska politika već se dobrano ogadila hrvatskome puku u BiH. Politika je to koja je  zaokupljena sama sobom, priča samo o sebi, pomaže samo sebi, brine se samo o svojima, dok za sve druge nema nikakvoga mjesta. To je politika koja proizvodi prijezir sama prema sebi unutar hrvatskoga puka.

Stoga stranke okupljene unutar Hrvatskog narodnog sabora moraju do kraja ustrajati na izmjenama Izbornoga zakona BiH tako da se osigura da jedan narod drugom ne može nametnuti političke predstavnike. Ako hrvatska politika i milimetra u tom smislu popusti, uslijedit će nezaustavljiva lančana reakcija koja će rezultirati legalizacijom fenomena Komšić i vraćanjem hrvatskoga naroda na status kakav je imao u Osmanskom carstvu.

Dakle, hrvatska politika još uvijek ima po neki adut u svojim rukama i ako bude principijelna i dosljedna u stavovima, onda i za Hrvate i za BiH i dalje ima nade. Ako, pak, 2020. bude još jedna godina političkih kalkulacija i trgovine, mogao bi to biti konačni početak kraja tronacionalne BiH.

Dnevnik.ba