Ako je netko mjerodavan govoriti o radikalno islamskom terorizmu u BiH, onda je to Emmanuel Macron. Svi teroristički napadi koje su u Francuskoj počinili islamski teroristi imaju poveznicu s BiH. Sarajevska politička i medijska javnost može zabijati glavu u pijesak, ali ovo su činjenice.

Said i Cherif Kouachi, koji su bili glavni počinitelji terorističkog napada na Charlie Hebdo u Parizu, koristili su oružje koje je korišteno u ratu u BiH, a terorističkom umijeću ih je podučavala teroristička ćelija na čijem čelu je bio Karim Said Atmani, koji je pak školu terorizma i zločina ispekao u BiH. Streljivo koje su koristili u napadu je streljivo proizvedeno u „Igmanu“ Konjic. O ovome su pisali sve najrenomiranije svjetske novinske kuće, poput njemačkog Der Spiegela, britanskog Telegraph-a, pa sve do Time magazina. U bh medijima o ovome nije bilo niti riječi. Međunarodna mreža novinara istraživača u više navrata je objavljivala priče o tome kako je većina oružja s kojim je ISIL radio na teritoriju Europe porijeklom s Balkana, a ponajviše iz BiH. Ivan Zverzhanovski, stručnjak za sigurnost UN-a za regiju Balkana tvrdi kako se u BiH trenutno „nalazi oko 1,1 milijun komada vatrenog oružja, od čega 750000 je ilegalno i spremno za krijumčarenje“.

Konsolidirana lista UN-ovog Vijeća za sigurnost BiH stavlja rame uz rame sa Somalijom, Sudanom, Sirijom, Jordanom i drugim zemljama koje aktivno podržavaju teroriste i ISIL. Na listi su imenovani pojedinci i organizacije direktno povezane sa islamskim terorističkim organizacijama. Neke od njih su „službeno prestale s radom“, no po Interpolovim izvješćima samo su se preregistrirale te i dalje djeluju i usko su povezane s državnim strukturama. Dokaz tome je činjenica da je jedan od najtraženijih svjetskih terorista Nusret Imamović dobio biometrijsku putovnicu i 2016. je ušao na ovu listu. Uz to, prema podacima GFI-a, tijekom posljednjih desetak godina nepoznatim tokovima je nestalo oko 850 mil. dolara, a trend se nastavio i do danas. Sigurnosna izvješća govore o “zabrinjavajućoj prisutnosti fiktivnih kompanija u BiH”: „od 691 kontroliranog pravnog subjekta, njih 499 nije nađeno na adresama, odnosno utvrđeno je da je riječ o fiktivnim tvrtkama. Istina je i da te tvrtke posjeduju nekretnine. Više od 1700 zemljišno-knjižnih izvadaka registrirano je na tim tvrtkama''. Prema tome, neistina je da su izjave o radikaliziranim osobama koje predstavljaju prijetnju paušalne i dolaze iz susjedstva. UN nas je stavio na crnu listu zbog takvih.

Novinar talijanskog „Il Giornalea“ je 2015. posjetio BiH i napravio priču o zastavama ISIL-a u BiH, intervjuirajući pored ostalih i Edisa Bosnića koji je „vijorenje zastava“ pravdao mirom i suživotom, vratio se na isto mjesto i prije nekoliko mjeseci i uvjerio se kako su na tom mjestu još uvijek te iste zastave. Austrijski Der Standard je također prošlog ljeta napravio sličnu priču, govoreći o protoku novca i ljudi arapskog porijekla, uz dodatak da je Bosnić otvoreno priznao kako su „tri ili četiri osobe samo iz Gornje Maoče otišle u rat u Siriju“.

Najveća opasnost od radikalizma i terorizma je relativizacija tog problema i guranje glave u pijesak, tretirati problem kao da ne postoji, i pripisivati ga „paušalnim politikantskim“ izjavama iz susjedstva. No, to i ne čudi ako se zna kako je glavna osoba koja bi nas trebala upućivati na terorističke i radikalističke prijetnje, ravnatelj OSA-e, bio prvi čovjek za sigurnost vrhovnog zapovjednika odreda El Mujahid Abu Izzata, odnosno Alije Izetbegovića. Danas, uz ljubav prema radikalnom islamizmu, ravnatelj OSA-e se bavi još i kupovinom fakultetskih diploma. Savjetnik Bakira Izetbegovića za prava boraca suučesnik je nikad osuđeni zločinac za masovni zločin u Dusini, a bošnjački član Predsjedništva diler bh. državljanstava teroristima. Itd.

U BiH ne postoji problem radikalnog islamizma, jer je on institucionaliziran u sustavu. Šta Macron zna šta je radikalni islamizam?!

Dnevnik.ba