Najveća bošnjačka stranka u BiH, SDA, u subotu je na Kongresu održanom u sarajevskoj Zetri izabrala novo/staro rukovodstvo te usvojila Programsku deklaraciju i Rezoluciju o ustavnim reformama i izbornom zakonodavstvu BiH. Bakir Izetbegović, aklamacijom je ponovno potvrđen za predsjednika stranke. Izabrano je devet novih potpredsjednika te novi saziv Glavnog odbora. Ipak, unatoč Izetbegovićevim najavama, ali i otvorenim pozivima Hrvatima i Srbima za priključenje SDA-u, u vrhu SDA, suprotno najavama, nema pripadnika drugih konstitutivnih naroda. Srpska javnost u BiH promptno je reagirala već u petak kada su bh. mediji objavili dijelove Deklaracije SDA, a Hrvatski narodni sabor BiH, krovna institucija Hrvata u BiH u nedjelju šturim priopćenjem u kojem konstatiraju kako je “Deklaracija osobito neprihvatljiva za Hrvate”. Iako je portal Dnevnik.ba već u petak uputio pitanja OHR-u i Veleposlanstvu SAD-a za reackiju na Deklaraciju u kojoj SDA traži Republiku BiH, do zaključivanja ovog teksta, nije bilo odgovora, a ni reakcije u drugim medijima iz Ureda visokog predstavnika u BiH ni bilo kojeg od stranih veleposlanstava.
Piše: Gloria Lujanović/dnevnik.ba
Programska deklaracija i Rezolucija o izbornom zakonodavstvu jednoglasno su usvojene na Kongresu SDA u subotu.
Dnevnik.ba u nastavku donosi analizu.
"Naš primarni i dugoročni cilj je usvajanje ustava kojim bi Bosna i Hercegovina bila definisana kao demokratska, regionalizirana, pravna i socijalna država pod nazivom Republika Bosna i Hercegovina, sa tri nivoa vlasti državnim, regionalnim i lokalnim s gradom Sarajevom koji je politički, administrativni, kulturni i ekonomski centar Bosne i Hercegovine”, navodi se.
Republika BiH – ratni teritorij bošnjačke Armije RBiH
Podsjetimo, Republika BiH dio je ratnog teritorija BiH pod kontrolom bošnjačke vojske – Armije BiH čiji je prvi predsjednik bio Alija Izetbegović, osnivač SDA i robijaš komunističkih zatvora zbog objavljivanja famozne “Islamske deklaracije”. Republika BiH bila je politički organ Armije RBiH, a Izetbegović, kao predsjednik Predsjedništva RBiH, vrhovni zapovjednik Armije RBiH, ali i počasni zapovjednik zloglasne 7. Muslimanske brigade, široj javnosti uglavnom poznate po zločinima njenih pripadnika nad Hrvatima u Središnjoj Bosni. Prije izbijanja rata u BiH, odnosno, 1992. godine i osnivanja Srpske republike u BiH koja će postati Republika Srpska, u Predsjedništvu RBiH bili su i Hrvati i Srbi. Međutim, uslijed ratnih zbivanja u Hrvatskoj i BiH, Predsjedništvo Republike BiH prvo napuštaju srpski predstavnici (Biljana Plavšić i Nikola Koljević), a potom i hrvatski: Franjo Boras.
Ostalo je povijest: uz Aliju Izetbegovića, predsjednika Predsjedništva RBiH, ostaju Nijaz Duraković, Ejup Ganić, Mirko Pejanović (Srbin), te Ivo Komšić i Stjepan Kljujić (Hrvati): smokvini, doduše, danas ocvali, listovi bošnjačko-bosanske politike u BiH. Time je, valjda, Republika BiH, njegovala “multientički karakter BiH” dok je njena “vojska koja nije činila zločine”, Armija RBiH, ipak, ubijala civile, ratne zarobljenike i formirala logore za nebošnjake na 24% teritorija koje je kontrolirala po završetku rata 1995. godine i potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
“Regionalizirana Republika BiH”
Halid Genjac, istaknuti SDA-ovoj dužnosik, medijima je ranije kazao kako je “Republika BiH legitiman politički cilj”.
Genjac, hrvatskoj javnosti poznat i kao navodni autor popisa s imenima civila Hrvata i Srba u Travniku 1993. koji su, ipak, predstavljali “opasnost” za ratnu, multietničku Republiku BiH. Da je spisak dobio, upravo, od Genjca, tvrdi Abu Džafer, bivši vojnik odreda El-mudžahid kojem se sudilo za ritualno ubojstvo Dragoljuba Popovića. No, nepoznat detalj iz bogate biografije Halida Genjca je i slavni ručak u organizaciji Wolfganga Petritscha, na kojem su Živko Radišić, tadašnji srpski, i Genjac, Alijin nasljednik u Predsjedništvu BiH, bez prisustva hrvatskog člana, Ante Jelavića, predlagali ime Hrvata – mandatara za Vijeće ministara.
Tako je prva, protuhrvatska vlast, Alijansa (predvođena SDP-om i NHI-jem zahvaljujući Zubakovom sporazumu), formirana i na državnoj razini uz asistentnciju Halida Genjca i SDA. Od takvih “ručkova”, SDA se nije “zasitila”.
Jedan predsjednik u Republici BiH
Preustroj BiH u Republiku BiH SDA je tretirala i kroz posebni dokument – Rezoluciju o ustavnoj reformi i izbornom zakonodavstvu BiH.
SDA predlaže jednog predsjednika u Republici BiH i praktično, ukidanje entiteta. To je nakon aposlutne dominacije koju imaju Federaciji BiH zahvaljujući intervencijama međunarodne zajednice, ustvari, poruka Republici Srpskoj. SDA, kao ni ostale bošnjačke stranke, problema s Hrvatima kao političkim narodom, gotovo više da i nemaju zbog toga inzistiranje na državnoj razini vlasti i političko-pravni udar na Dayton, a posljedično i RS.
“Državni nivo vlasti bi činio dvodomni parlament s Predstavničkim domom, kao domom građana, i Domom naroda u kojem se štite vitalni interesi konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini. Oblasti u kojima bi se štitio vitalni interes bile bi taksativno pobrojane u Ustavu i odnosile bi se na oblasti kulture, tradicije, identiteta, vjerskih prava, sloboda i drugih pitanja. Izvršnu vlast bi činili predsjednik države i Vlada Republike Bosne i Hercegovine. Sudsku vlast bi činili redovni sudovi s Vrhovnim sudom Republike Bosne i Hercegovine, kao vrhovnom sudskom instancom u sistemu redovnih sudova”, navodi se.
Regija bi bilo pet ili više, naravno, multietničkih, ali formiranih na osnovama ekonomskih, geografijskih, historijskih, prometnih, kulturnih i drugih europskih principa i standard za formiranjem regija. Još je samo nestajalo formiranje regija po riječnim slivovima, ili poljoprivrednim kulturama (npr: šljiva – Središnja Bosna i Rama; naranče i ostali agrumi dolina Neretve i sl.).
Simetrična rješenja u parlamentima entiteta, odnosno, ustavno pozicioniranje Doma naroda u Narodnoj skupštini Republike Srpske umjesto sadašnjeg Vijeća naroda. Dakle, federalni Dom naroda, u potpunosti kao institucija za zaštitu vitalnih nacionalnih interesa, devastiran je Zubakovim sporazumom i Petrischevim amandmanima. Brojčana nadmoć Bošnjaka i postojeći Izborni zakon BiH omogućili da, sasvim lagodno, delegiraju Bošnjake, izabrane Bošnjačkim glasovima u Klub Hrvata, pa osim Kluba Bošnjaka, praktično kontroliraju i Klubove Srba i Ostalih.
U Programskoj deklaraciji nekoliko su puta istakute blokade i opstrukcije, to se sasvim jasno odnosi na HDZ BiH, vječnog koalicijskog partnera SDA, koji je, ipak, uz tako devastiran federalni Dom naroda, uspijevao blokirati, odnosno, obarati određene zakone na razini Federacije BiH. SDA, zato, poučena političkim iskustvom, sada želi eliminirati i najmanju mogućnost da se ionako inertni HDZ BiH pobuni.
Osnivanje Vrhovnog suda RBiH
“SDA će se zalagati da ustavna reforma obuhvata i pravosuđe BiH na način da VSTV i pravosudni sistem na državnom nivou imaju eksplicitan ustavni status, te da se na nivou države uspostavi sudsko tijelo, Vrhovni sud BiH, koje će osigurati dosljedno tumačenje zakona i usklađenost sudske prakse”, navodi se.
SDA ni u jednom dijelu Deklaracije ne govori o provođenju odluke Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić o izboru izaslanika u federalni Dom naroda, kao ni odluke Suda o nametnutom Statutu Grada Mostara (naslijeđe Paddy Ashowna).
Ravnopravnost – da, konstitutivnost – da, ali Bošnjaka
Naprotiv, SDA je naglasila kako će se zalagati za ostvarivanje, prije svega, socijalne, pa tek onda nacionalne ravnopravnosti konstitutivnih naroda i građana na cijeloj teritoriji BiH. “Svi konstitutivni svuda” sukus je odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji Alije izetbegovića koja je već provedena i to zloupotrebom međunarodne zajednice, SDP-a BiH i NHI-ja.
“SDA će se zalagati za dosljednu implementaciju presuda Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH, posebno navodeći da će insistirati na tome da se do kraja implementiraju odluke Ustavnog suda BiH o ravnopravnosti naroda kako bi se uspostavila simetrična rješenja u oba bh. entiteta”, navodi se.
Dakle, ravnopravnost naroda, ali bošnjačkog naroda u RS-u. Što se Federacije BiH tiče, SDA je u samo jednom pasusu odbacila sve, barem deklarativne prijedloge HDZ-a BiH – jedina moguća ustavna reforma u FBiH je ona čiji su ciljevi racionalizacija i efikasnije funkcioniranje vlasti. Dakle, ukidanje županija, preciznije: nema nikakve federalne jedinice s hrvatskom većinom,entiteta, saveza hrvatskih općina ili županija, a očigledno ni promjena Izbornog zakona BiH na načelima legitimnog predstavljanja i konsocijacijskih postulata.
Ukidanje mehanizma veta
U tom kontekstu, SDA napominje i kako su Daytonom omogućene blokade i opstrukcije, te će se boriti za ukidanje mehanizma veta, uklanjanje etničkih i entitetskih blokada, supremaciju države nad ostalim razinama vlasti i implementaciju presuda Eurospkog suda za ljudska prava (Sejdić Finci, Pilav Zornić). Primjera je bezbroja, no podsjetimo, mehanizam veta vrijedi u federalnom Domu naroda, kao i mehanizam vitalnog nacionalnog interesa, odnosno, SDA-ovim rječnikom “uklanjanje etničkih blokada”, što se odnosi na federalni Dom naroda, a entitetski u Parlamentu BiH gdje po provjerenoj praksi, srpski izaslanici iz SNSD-a mogu blokirati odluke iz Predsjedništva BiH i samog Parlamenta BiH, te ih oboriti u Narodnoj skupštini RS-a.
Da se to više ne bi događalo kao u nedavnom slučaju Pelješkog mosta i famozne bajke “Bosansko more”, kada je Milorad Dodik uložio VNI u Predsjedništvu BiH, te potom za obaranje dobio entitetsku većinu, važno je “reformirati” Narodnu skupštinu RS-a da bošnjački izaslanici takvo što u toj instituciji danas – sutra blokiraju.
Sarajevo – cijela prijeratna teritorija, Mostar – podjela na općine
Grad Sarajevo bi prema viziji SDA trebao biti glavni grad RBiH i obuhvatiti cjelokupnu teritoriju prijetarnog Srajeva s najmanje 10 općina. Srebrenica bi, također, imala, barem koliko je jasno iz medija, poseban status, kao i povratnici Bošnjaci u kako SDA voli reći “manjem bh. entitetu Republika Srpska”.
Što se Mostara tiče, SDA nije nije odustala od podjele grada na više općinai jasno je kako nemaju ni namjeru ni interes provoditi presudu Ustavnog suda BiH koja nalaže izjednačavanje vrijednosti glasa svakog birača, kao što je to slučaj u svim drugim jedinicama lokalne samouprave, ili barem, ponuditi simetrična riješenja za Travnik.
“Bosanska policija”
SDA će inzistirati na reformi policijskih snaga. Snažno će se boriti protiv pokušaja da se policija i tužiteljstvo stave pod političku kontrolu.
Reforma policije bila je jedna od glavnih političkih tema krajem devedesetih godina kada je SDA, također, predlagala ukidanje županijskih MUP-ova što se, ipak, nije dogodilo.
Podsjetimo, SDA je i nedavno, na “mala vrata” pokušala osnovati nekakvo Ministarstvo unutarnjih poslova na razini BiH i na taj način, derogirati poziciju Policije RS-a, ali i pet županijskih MUP-ova pod kontrolom Hrvata u FBiH.
Pravosudne institucije – kontrola Bošnjaka
Ocjena SDA je kako su prisutne tendencije da se Bošnjake isključi iz rukovodećih stuktura pravosudnih institucija BiH, a osobito u Visokom sudskom tužiteljskm vijeću, čija je, kako je navedeno, “reforma neophodna”. Predsjednica Suda BiH do 2016. godine bila je Meddžida Kreso, i to dva mandata uzastopno, a sada je Ranko Debevec iz reda Ostalih. Također, prije Gordane Tadić, sadašnje glavne tužiteljice Tužiteljstva BiH koja se izjasnila kao Hrvatica, gl.tužitelj bio je Goran Salihović (Ostali). Da u Tužiteljstvu BiH sjedi samo jedan SDA-u lojalni tužitelj, poput primjerice Dubravka Čampare, brata federalnog ministra unutarnjih poslova, Aljoše Čampare, bilo bi već previše.
Ipak, nacionalni sastav Tužiteljstva BiH, kao i drugih pravosudnih institucija govori i sve i ništa istovremeno: važnija je činjenica kako se pripadnicima Armije RBiH mahom sudi po Kaznenom zakonu SFRJ koji ne poznaje pravni institut udruženog zločinačkog pothvat, a pripadnicima HVO-a po Kaznenom zakonu BiH (iz 2003.) te se u optužnicama protiv zapovjedne strukture HVO-a, čak i prije nego je donesena pravomoćna presuda Hercegbosanskoj šestroci pred Haagom za “uzp”, taj institut kao oblik kaznene odgovornosti već upotrebljavao.
“Očuvanje tekovina odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.-1995. te očuvanje vrijednosti antifažizma, što uključuje zakonsku zabranu negiranja holokausta i genocida; očuvanje istine o agresiji na BiH 1992.-1995., borbu protiv pokušaja izjednjačavanja strana i borbu protiv pokušaja uvođenja etničkog balansa u procesuiranju ratnih zločina”, navodi se u Deklaraciji.
SDA je već ranije najavljivala zakon koji bi se zabranilo veličanje ratnih zločinaca presuđenih pred Haaškim tribunalom, svega nekoliko dana nakon presude Prliću i drugima za udruženi zločinački pothvat, predlagala ukidanje proslava obljetnica HVO-a. O procesuiranju ratnih zločina nad Hrvatima u BiH, i to počinjenih od Armije RBiH, dovoljno govori činjenica kako je nakon više od 15 godina od kako postoje Sud BiH i Tužiteljstvo BiH, podignuta optužnica protiv nekolicine vojnika Armije RBiH za zločin u Križančevom selu kod Viteza.
Agresija HVO-a i VRS-a, zabrana negiranja genocida
SDA, zapravo, iako se zalaže za neovisno pravosuđe, predlaže da rukovoditelji svih struktura budu Bošnjaci i upozorava kako je “cilj izjednačiti strane i na taj način ostvariti podjelu BiH. Nažalost, tome doprinose i aktivnosti pojedinih struktura bh. pravosuđa koje konstruira optužnice protiv branilaca BiH, a ne procesuira brojne inspiratore, organizatore i izvršioce masovnih i sistemskih izvršnih zločina od agresorskih vojski", piše u deklaraciji te se dodaje kako će SDA inzistirati na usvajanju zakona o zabrani negiranja genocida.
Cijela zapovjedna struktura HVO-a pravosudno je eliminirana, bilo pred Haaškim, ili Sudom BiH, u prilog tom govori i nedavna obljetnica oslobođenja Jajca u VRO Maestral kada se hrvatskom puku obratio samo Stanko Sopta, general HVO-a koji jedini može šetati po BiH slobodno, vjerojatno dok ova SDA-ova Republika BiH ne zaživi, a niz drugih, poput Nedjeljka Obradovića zbog politički motiviranih optužnica s tog istog SDA-ovog Tužiteljstva BiH, žive u bjekstvu u Hrvatskoj.
Bošnjački generali Armije RBiH nisu prošli pravosudnu torturu ni u Haagu. Tek zadnje tri godine pokrenuti su postupci protiv Atifa Dudakovića, zapovjednika 5. Korpusa i Sakiba Mahmuljina, zapovjednika 3. Korpusa; obojicu se tereati da nisu spriječili zločine nad srpskim zarobljenicima i civilima tijekom 1995. godine. Oni koje hrvatska javnost u BiH smatra odgovornim za zločine nad Hrvatima, poput Selme Cikotića, Dževada Mlaće, Šerifa Patkovića, Džemala Merdana, Refika Lende i drugih, bili su ministri, načelnici, vijećnici, pa sve do samog Šefika Džaferovića u fotelji bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.
Borba protiv propagande o radikalizmu
SDA je najavila i “suprotstavljanje propagandi protiv bošnjačkog naroda navodeći da su već poznate propagandne metode i lažne optužbe o ekstremizmu i radikalizmu Bošnjaka, ali i borbu protiv relativizacije istine i izjednačavanja krivica kada je riječ o agresiji na BiH”.
Već poznate propagandne metode i lažne optužbe zasigurno se odnose na postojanje odreda EL-mudžahid, 7. Muslimansku brigade, ritualna ubojstva, mudžahedinske kampove za vrijeme rata, terorističke napade poput automobme u Mostaru, ubojstvo doministra Leuara koje ni do danas, valjda zato jer nema Bošnjaka u pravosuđu, nije riješeno, te ubojstva hrvatskih povratnika i policijaca u Središnjoj Bosni i Travniku.
Optužbe i propaganda odnose se i na Bošnjake iz BiH, prekaljene ratnike na sirijskim bojišnicama na strani ISIL-a čije je odlaske sam Bakir Izetbegović opravdavao kazavši kako se bore protiv “Assadovog režima” i to nakon što se vratio iz Irana gdje je obišao obitelji mudžahedinskih boraca “palih za slobodu Republike BiH”. Domaće ISIL-ovce i njihove ljepše polovice SDA je planirala smjestiti u Salakovac nadomak Mostara, grad uz Središnju Bosnu, najveće poprište hrvatskog-bošnjačkih političkih sukobljavanja.
SDA i povratak na Kallaya: Bošnjaci temeljna nacija, Bosanci nadnacija
Politički diskurs SDA osnovan je na dva međusobno jednaka i povezana termina - temeljne nacije i zajedničke nadnacije (Bošnjaka i Bosanaca). prema SDA, “pitanje bosanskohercegovačkog i etničkog identiteta”, odnosno, “bh. identitet nije negiranje etničke pripadnosti Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih, već razvijanje osjećaja pripadnosti državi BiH i uz to afirmaciju i promociju bosanskog jezika”.
Integracija je (uvijek) asimilacija
Sve to skupa podsjeća na tzv. Novosadski dogovor o jeziku iz 1954. godine u organizaciji Matice srpske u tom gradu. Matica srpska pozvala je na suradnju Maticu hrvatske, ali predstavnike iz Hrvatske na Novosaski dogovor nije poslala Matica hrvatska, nego je Matica srpska po vlastitom izboru odlučila koji bi to hrvatski lingvisti i književnici bili podobni za potpisivanje dokumenta koji je prezentiran kao dokument jezičnog ujednačivanja uopće. Unitarističke težnje oslikavale su tada i u jeziku, baš kao i danas u BiH.
Pogubnost Novosadskog dogovora kulminirala je donošenjem Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književog jezika i u Hrvatskoj i u BiH koji su, u obje države, potpisali, između ostalih, Miroslav Krleža, Ivan Lovrenović, Petar Šegedin, Tomislav Ladan Slavko Mihalić.
Dodajmo kako SDA predlaže i “prevazilaženje problema ‘dvije škole pod jednim krovom’ kroz kroz rješenje da učenici sve predmete, izuzev nacionalne grupe, prate zajedno kako bi se poboljšao kvalitet i izvršila reintegracija ovog nivoa obrazovanja”.
Brojčana nadmoć Bošnjaka
Vrijedi napomenuti kako se SDA u netom usvojenim stranačkim dokumentima bavila i brojčanom nadomoći Bošnjaka.
“Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini iz 2013. godine i njegovi zvanični rezultati potvrdili su tragične demografske posljedice brutalne oružane agresije po našu zemlju i njeno cjelokupno stanovništvo, ali i potpuni krah glavnog cilja agresora da uništi i protjera bošnjački narod, koji je na ovom popisu, uprkos genocidu izvršenom nad njim, potvrdio svoju vjekovnu historijsku i biološku vitalnost, kroz činjenicu da on čini više od polovice ukupnog stanovništva u BiH. Kao i prilikom posljednjeg popisa stanovništva SDA će, zajedno sa svim probosanskim snagama, insistirati na preciznoj zakonskoj i organizaciono-tehničkoj pripremi narednog popisa s ciljem sprečavanja namjera da se manipulacijama na štetu Bošnjaka, promijeni stvarna etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine”, navedeno je.
Baš dobrosusjedski: Hrvatska i Srbija onemogućavaju normalizaciju života u BiH
Na koncu, svojevrsni, gotovo bizarni vrhunac Programske deklaracije je stav SDA da Hrvatska i Srbija onemogućavaju normalizaciju života u BiH ili kako je eksciplitno navedeno: “Velikodržavne pretenzije susjednih država na teritorij suverene države Bosne i Hercegovine i dalje onemogućavaju normalizaciju života, društvenih odnosa i snažniji oporavak bh. ekonomije”.
U suprotnosti s Daytonom – i slovom i duhom
Programska deklaracija SDA i Rezolucija o izbornom zakonodavstvu usvojene na subotnjem Kongresu najveće bošnjačke stranke u potpunoj su suprotnosti s Ustavom BiH (Aneksom IV Daytonskog sporazuma), kao i nizom drugih aneksa: u suprotnosti i s duhom i slovom Daytona. SDA-ov cilj je sada posve jasan: unitarna i građanska država u kojem će druga dva konstitutivna naroda, temeljnom Bošnjačkom, tek statirati, što je s Hrvatima već slučaj u FBiH.
Programska deklaracija jednoglasno podržana od svih izaslanika na Kongresu SDA svojevrsni je bošnjački Memorandum – BANU prema kojem je BiH za Bošnjake, kao temeljnu naciju, i Bosance, kao nekakvu zajedničku nadnaciju, moguća samo kao građanska država u kojoj će vladati principima demografske većine. Osim što je udar na ustavno-pravni poredak BiH, SDA-ova Programska deklracija, udar je i na formirane nacionalne identitete u BiH i temelje – jezike.
Izetbegovićev BANU: Izborni zakon glavna poluga za oblikovanje građanske države
Glavna poluga za oblikovanja takvog političkog sustava kojeg SDA priželjkuje je Izborno zakonodavstvo putem kojeg će se takav model građanske države ostvariti. Iz svega je razvidno: većinski izborni model u praksi i u tom kontekstu, SDA očito ne planira raditi političke ustupke niti ostavlja mogućnost dogovora i pregovora. SDA će, kako je i navedeno u Deklaraciji, s drugim “probosanskim snagama” raditi na stvaranju bošnjačke nacionalne države: uostalom, sve to SDA je već i ranije pokušavala, uz zlupotrebe Odluke o konstitutivnosti, sudjelovanjem u formiranju dvije protuhrvatske vlasti.
Umjesto potpunog usklađivanja moći među konstitutivnim i suverenim narodima, ravnoteže individualnih i kolektivnih prava, samoodržive višenacionalne BiH u kojem će sva tri naroda i njeni građani biti ravnopravni, SDA je, ipak, izabrala povratak na “tvorničke postavke” - Republiku BiH i ostavštinu Alije Izetbegovića – Bošnjaci temeljna, a Bosanci nadnacija.
Burne reakcije iz RS-a i Srbije
Srbijanski predsjednik, Aleksandar Vučić, za SDA-ovu Deklaraciju je kazao kako je riječ o “puno važnijem dokumentu nego što netko to predstavlja”.
„Mi smo jedna od zemalja potpisnica koja je jamac provođenja Daytonskog mirovnog sporazuma i nama su mir i stabilnost najvažniji. Svaka vrsta igre oko rušenja daytonskog principa značila bi velike probleme za svakog od nas”, kazao je Vučić. Milorad Dodik, srpski član Predsjedništva BiH, istaknuo je kako je riječ “o napadu na ustavni poredak BiH” i da SDA “priča o islamskoj državi”.
HNS BIH: Osobito neprihvatljiva, u Zagrebu tišina
Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH govoreći o Deklaraciji kazao je kako ga “ništa ne može iznenaditi u zadnjih 25 godina”. Iz Hrvatskog narodnog sabora BiH na čijem je čelu, također, Čović, tri dana nakon objave Deklaracije, poručeno je kako “ovakva Deklaracija osobito je neprihvatljiva za Hrvate, koji se dugi niz godina u svim razgovorima s partnerima s bošnjačke strane bore za jedan od najvažnijih temelja države – jednakopravnost svih naroda i građana”.
Do trenutka zaključenja ovog teksta, na upit iz Veleposlanstva Republike Hrvatske o SDA-ovoj Deklaraciji nije bilo odgovora. Jednako tako, državni vrh Republike Hrvatske, također, nije komentirao.
Hoće li Hrvati u BiH, imati dovoljno političke snage kroz HNS BiH i službeni Zagreb, oduprijeti se – teško je prognozirati. Međutim, sve pomalo podsjeća na godine početkom tisućljeća kada je Hrvatska, uz bošnjačkog lobistu s Pantovčka, Stjepana Mesića i “probosanske snage” Zubakov NHI i “guje u njedrima” HDZ-a BiH, mirno promatrala pacifikaciju Hrvata u BiH.
Dnevnik.ba
