Živimo u zemlji u kojoj dvostruki kriteriji vladaju na svakom koraku. Tako nam je i tako će nam uvijek biti.
Nikad nacionalizam ne treba stavljati u prvi plan, ali kada se vide neki istupi, čini se da se od toga ne može pobjeći, budući da se stalno potencira.
Danas je iznad Jablanice postavljena velika zastava s ljiljanima. Ne bi to trebalo biti ništa sporno, nek svatko voli svoje i nek slobodno ističe svoja obilježja.
Ali, sjetimo se samo stotinu problema nakon što je iznad Mostara osvanula šahovnica. Procijenjeno je to kao provokacija i fašistički istup.
Također, isticanje crveno-bijelih kockica upada u oči i na utakmicama hrvatskih sportskih kolektiva. "Ukoliko su Hrvati, nek igraju u hrvatskoj ligi i bježe odavde"; stav je većine.
U košarkaškoj seriji za prvaka BiH atmosfera u finalu između Sparsa i Širokog bila je sjajna, i ono što treba Bosni i Hercegovini. Navijanje, pune tribine bez ijednog nacionalističkog istupa i povika. Košarkaši Sparsa istaknuli su navijačka obilježja s ljiljanima, navijači Širokog s kockicama. I nikom to u dvoranama nije smetalo.
Ali ponovo su se našli dežurni pljuvači, koji su ocijenili ljiljane kao domoljubni istup, a kockice kao veliku provokaciju i nacionalizam.
Nameće se pitanje, zašto i dokad? Jer, suživot na ovim prostorima je itekako moguć, ali ga pojednici uporno kvare i narušavaju. U svakom žitu ima kukolja, a kod nas je nekad teško procijeniti je li više kukolja ili žita.
Zato, i ljiljani i kockice!Ili oboje ili nijedno!
Matija Perić/ artinfo.ba
