U središtu Kaknja, na vrlo prometnom mjestu, postavljen je „Cvijet Srebrenice“, simbol stradanja Bošnjaka u Srebrenici. Postavile su ga općinske vlasti čiji predstavnici naglašavaju kako se ne radi o grandioznom spomeniku na koji su utrošeni velika sredstva, već o malom cvijetu koji noću svijetli na najfrekventnijem mjestu u Kaknju. „Smisao spomenika je simbolika i poruka. Naš cilj nije bio da u ova teška vremena bilo koga zadivimo veličinom spomenika, već da ga zamislimo nad tužnom sudbinom ljudi nad kojima je izvršen genocid. Općenito promatrano, spomenici treba da šalju poruke da se zlo nikada i nikome više ne dogodi, i u tome veličina i grandioznost ne smiju zasjeniti poruku koju spomenik šalje“, izjavio je nakon postavljanja spomenika Aldin Šljivo, načelnik Općine Kakanj.
Dakle, poruka postavljanja „Cvijeta Srebrenice“ kao simbola stradanja Bošnjaka je jasna i kao takva ne bi smjela nikomu smetati. No, kad već potiče na razmišljanje o zlu koje se nikada i nikome ne bi trebalo dogoditi, onda bi bilo korektno razmisliti malo i o zlu koje se u proteklom ratu dogodilo Hrvatima Kaknja. Ubojstva, zločini, mućenja, pljačke, rušenja obiteljskih kuća i imovine te katoličkih vjerskih objekata ratne 1993. godine doveli su do egzodusa 11 tisuća kakanjskih Hrvata. U samo jednom danu 13. lipnja 1993. godine Armija BiH ojačana dobrovoljcima iz islamskih zemalja iz Kaknja je protjerala 10 tisuća Hrvata. Anici Jurić u istom danu ubijeni su suprug Juro te trojica sinova Stjepan, Ljubomir i Dragan. 22 hrvatska sela u Kaknju sravljena su sa zemljom.
Zar ovo nije zlo nad kojim se također treba zamisliti, kako se više nikad i nikomu ne bi ponovilo?! Naravno da jest. Pitanje je međutim hoće li u Kaknju biti volje za primjereno odavanje počasti i hrvatskim žrtvama. Bude li volje, bit će i mjesta i načina, a uvjereni smo da bi „Cvijet Srebrenice“ u tom slučaju još jače svijetlio kao jedan od podsjetnika na zlo koje se nikad i nikomu više ne bi smjelo dogoditi. Bošnjacima Srebrenice ali ni Hrvatima Kaknja!
Matija Perić/artinfo.ba
