Foto:Iliustracija

Podružnica u Varaždinu smatra da je napravila „kardinalne“ greške: što zaradu od 21.000,00 € (prodaja slika) nije predala predsjedniku već za izgradnju Crkvi u BiH, što 40.000,00 od prodaje matičnih knjiga nije uplatila njemu veći Matici Hrvatske u Sarajevu, što 20.000 kn nije uplatila predsjedniku već za malu školu u Varešu, a isto vrijedi za svu financijsku pomoć brojnim obiteljima.

Varaždinska podružnica «Napretka» djelovala je i djeluje u visoko razvijenoj kulturnoj sredini, u gradu koji s pravom nosi epitet «grad kulture». To je grad baroka, glazbe, grad kulturnih udruga i ustanova među kojima ističemo samo neke: gimnazija postoji već od 1636.g.; čitaonica od 1838., kazalište u novoj zgradi od 1873. Danas fakulteti ,postdiplomski studiji , Sveučilište Sjever čine ga ne samo gradom brojnih srednjoškolaca nego i studenata. Povjerenstvo Matice hrvatske djeluje u Varaždinu od 1876.; a Hrvatsko kulturno društvo «Napredak», koje možemo nazvati i mlađom sestrom Matice hrvatske, utemeljeno je u siječnju 1922. godine. Naveli smo te podatke da bismo istaknuli kako je Podružnica morala i još uvijek mora stjecati svoj društveni ugled prije svega kvalitetom rada u takvoj razvijenoj kulturnoj sredini. Dobro je da je podružnica utemeljena 1922. upravo u takvom gradu, poticajnom za kulturnu djelatnost, a «Napredak» je taj poticaj iskoristio, te je na svoj način obogatio raznolikost kulturnog i prosvjetnog djelovanja u Varaždinu, upravnom i kulturalnom središtu s utjecajem na široko područje sjevero-zapadne Hrvatske .

Piše: Ivan Bošnjak, predsjednik varaždinske podružnice HKD Napredak

Nije slučajno što je poticaj za utemeljenje Podružnice potekao iz varaždinske gimnazije, jer je «Napredak», uz kulturno djelovanje, bio privlačan i po svojoj humanoj djelatnosti davanja stipendija siromašnim i nadarenim učenicima.

Kad se «Napredak» uspoređuje s Maticom hrvatskom, vidimo mnoge podudarnosti, ali u toj usporedbi upravo stipendiranje učenika i studenata jest onaj višak «Napretkova» djelovanja s kojim se napretkovci s pravom ponose.

Zlatno doba koje je Napredak ostvario zahvaljujući uspješnom djelovanju na osnovi materijalnih mogućnosti i dragovoljnog, nesebičnog rada mnogih napretkovaca u vrijeme prve Jugoslavije, bilo je zlatno doba i varaždinske podružnice. Podrobniji podaci o tome izneseni su u podlistku «Varaždinskih vijesti » u prigodi obilježavanja 75. obljetnice varaždinske podružnice. U nizu nastavaka u spomenutom podlistku po prvi put je objelodanjena cjelovita povijest Varaždinske podružnice, a za ovom prigodom iznosimo tek neke naznake tog zlatnoga doba .

Tijekom prvih deset godina (od 1922.-1932.) Podružnica je dala oko 60.000 dinara za školovanje mladeži. Kao kulturno društvo imala je dva pjevačka zbora, svoju limenu glazbu. Glazbena sekcija davala je poduku u limenoj glazbi i sviranju violine, glazbene priredbe u organizaciji podružnice bile su i izvan Varaždina , u Čakovcu , Ivancu i Krapini. Na koncertu, što ga je priredila Varaždinska podružnica 8. travnja 1933. u Ivancu, pjevala je proslavljena primadona Praške opere Varaždinka Gabrijela Horvat. Godine 1938. preselila se iz Čakovca u Varaždin kreditno-štedna «Napretkova zadruga». Budući je u temelje podružnice ugrađena i želja i volja da bude stjecište pravoga hrvatskog rodoljublja, preuzela je dužnost da u Varaždinu čuva spomen i štovanje hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Franje Krste Frankopana.

Svake godine obavljala je obvezu da svojim organizacijskim sudjelovanjem učini da 30. travnja bude dolično obilježen kao Dan pogibije Zrinskog i Frankopana. Bila je dio onih Varaždinskih kulturnih snaga koje su predstavljale protutežu unitarnom jugoslavenstvu koje je svoj prolazan uspjeh demonstriralo podizanjem spomenika «viteškom kralju Aleksandru ujedinitelju» na glavnom varaždinskom trgu neslavne godine 1936. Zaslužila je da u kulturnoj povijesti Varaždina bude zabilježena kao dio onog obrambenog mehanizma koji je na poseban način čuvao i razvijao hrvatsku kulturnu svijest kao sastavnicu nacionalne svijesti u nevremenu prve Jugoslavije.

Privlačnost njezina uspješnog rada i društvenog ugleda urodila je plodom i izvan Varaždina. U Varaždinskim Toplicama, udaljenim od Varaždina dvadesetak kilometara, djelovala je tridesetih godine prošlog stoljeća Napretkova podružnica te je bila nositeljica cjelokupnog događanja na javnoj kulturnoj sceni toga gradića. Tu se radi o jednom pomalo začudnom kulturološkom fenomenu, vjerojatno jedinstvenom, da na razdaljini od dvadesetak kilometara djeluju dvije Napretkove podružnice, jedna u jakom urbanom središtu s višestoljetnom kulturnom tradicijom, a druga u gradiću koji takvu tradiciju ima u znatno manjoj mjeri, ali ne želi živjeti u sjeni svojega velikog susjeda.

Napredak je nezavisna udruga kojoj je svrha raditi za opće dobro narodne zajednice bez povezanosti s bilo kojom političkom strankom ili pokretom. Ta je udruga primjer aktivnog društvenog rada motiviranog rodoljubljem. Stoga joj je vremenska staza hoda dugotrajna. Pojavljuju se političke stranke ili pokreti, ali su prolazni, nestaju, redaju se različiti politički režimi, i oni nastaju i nestaju, a «Napredak» traje i traje, sve ih nadživljuje i prkoseći zubu vremena i nevremena jer djeluje pod imperativom vrijednosti koje su neprolazne. Jedna od njih, i to vrhunska, jest pomaganje mladim ljudima da budu školovani i odgojeni tako da postanu korisni i požrtvovni članovi narodne zajednice, građani koji će osjećati dužnost da dio svojeg ukupnoga rada posvete zalaganju za kulturni i gospodarski napredak zajednice u kojoj žive.

To je i te kako važno u vremenu egocentričnog, samoživog individualizma u kojem je zarada najvažniji motiv aktivnosti. Totalitarni režimi ne podnose nezavisne udruge građana koje su slobodne u donošenju i izvršavanju svojih radnih programa i ciljeva. To je razlog zašto su jugokomunisti dokinuli Hrvatsko kulturno društvo «Napredak» 1949., a njegovu stariju sestru Maticu hrvatsku u prosincu 1971. godine. Ali one su uskrsnule na novi život pred nešto manje od trideset godina pa ih pamtimo kao fenikse u hrvatskoj kulturnoj povijesti, kao udruge koje su zbog svoga duha rodoljublja, koji je njihov spiritus movens, neuništive.

Varaždinska podružnica «Napredak” obnovljena je u lipnju 1996. Zbog trenutka u kojem je obnovljena našla se pred zadaćom da pomaže svojim prikupljenim materijalnim sredstvima i očitovanjima aktivnoga prijateljstva obnovu ratom stradalih hrvatskih mjesta u BiH. Toj zadaći dana je prednost pred programima kulturnog djelovanja u Varaždinu što je vidljivo iz ovih podataka koje ćemo navesti (Neki podaci se odnose na djelatnost varaždinskih napretkovaca i prije formalne obnove rada podružnice 11. lipnja 1996.), a prethodio je čitav niz aktivnosti članova i štovatelja društva od 1990.god.

Danas HKD Napredak slavi 97 godina postojanja, a od 1992. godine mnogi uglednui varaždinci, učlanili su se u Napredak. Danas, a tu mislim na zadnjih 16-tak godina, HKD Napredak nema nikakvu suradnju sa središnjicom i predsjednikom. HKD Napredak Varaždin financijski živi od ambulante obiteljske medicine doktorice Željke Bošnjak-moja supruga.
Djelujemo na području varaždinske biskupije i brojimo oko 230 članova, te osobno smatramo, ako stavimo u koleraciju Napredak Sarajevo, Zagreb, Split, Tuzla, Zenica, Osijek, Dubrovnik….itd., tada vidimo da bi HKD Napredak Varaždin, u zadnjih 27 godina izišao kao pobjednik, i to bez ikakvih sredstava, a uz veliko omalovažavanje predsjednika Franje Topića, te vrijeđanja samoga predsjednika podružnice HKD Napredak Varaždin prof. Ivana Bošnjaka, koji je zadnji 27 godina posvetio život radu HKD Napretka, što je vidljivo i iz postugnutih rezultata:

- darovali smo od prodaje slika za crkve u Bosni 21.000 EUR-a;
- za Maticu Hrvatsku u Sarajevu 40.000 kuna od prodaje njezinih izdanja- knjiga;
- za malu školu u Varešu 20.000 kuna;
- u više navrata darovali financijsku pomoć đacima i studentima i to njih više od 90;
- pomagali obiteljima s mnogobrojnom djecom i sve to zahvaljujući radu, prvenstveno samoga predsjednika Podružnice.

Podružnica u Varaždinu imala uvijek i još ima problema i teškoća u radu, kao što ih imaju, pretpostavljamo, i druge podružnice u Hrvatskoj. Teško je pronaći kulturne djelatnike entuzijaste, intelektualce koji bi se na dulje vrijeme s osjećajem nenametnute dužnosti vezali za «Napredak» sa željom i voljom da mu djelovanje bude iz godine u godinu sve uspješnije te ih teškoće u radu ne bi obeshrabrivale. Neki, obeshrabreni, napustili su rad u upravi podružnice. Zbog toga teret rada pao je uglavnom na svega nekoliko osoba. Vjerujem, da bi taj bi taj problem bio čak i riješen kad bi podružnica, koja je iza Matice hrvatske u Varaždinu najstarija udruga za promicanje kulture i prosvjete, upravo zbog toga imala veću naklonost kulturne i političke javnosti. Ti destimulativni čimbenici djeluju i u Varaždinu i otežavaju rad Napretkove podružnice. Tijekom svih godina djelovanja i postojanja HKD Napredak Varaždin, iako je udruga po zakonu registrirana, nije uspijevala ući u proračun niti Grada niti Županije, a Ministarstvo kulture, Ured za udruge, kao ni Vlada, nikada se nisu očitovali na naše zamolbe.

Kao zaključak, svega ovoga mogao bih postaviti pitanje: Hoće li HKD Napredak Podružnica Varaždin dočekati slijedeći jubilej – 100 godina, ili će već “sutra” doživjeti sudbinu 1945. godine? To pitanje postavljam prvo sebi i svojim članovima u Varaždinu? Zatim to isto pitanje postavljam svim kulturnim krugovima kako Varaždina tako i cijele Hrvatske?

Ovo pitanje danas posebno postavljam i predsjedniku HKD Napredak Franji Topiću!

Danas, kada je Podružnica HKD Napredak Varaždin, vjerojatno u najtežoj situaciju od osnivanja, naš se predsjednik razbacuje milionima te sustavno uništava HKD Napredak. HKD Napredak Varaždin nema nikakvu komunikaciju sa Središnjicom u Sarajevu, a pogotovo s predsjednikom HKD Napredak. Ovakav predsjednik, HKD Napredak, ne može ostvariti uspjeh Napretka i on nije budućnost Udruge- nije od 2003 budučnost Napretka. U ovom slučaju, trebam biti i objektivan, te pohvaliti njegov rad od osnutka pa do 1997-8. godine. Nažalost, od te godine počinje njegovo sustavno otimanje kontroli.

Iako se predsjednik hvali kako pomaže podružnice, varaždinska podružnica je kroz posljednjih 16 godina (od 2002.godine) od srednišnjice potpomognuta sa 0,00 kn ili 0,00 KM ili 0,00 €. Iako smo dobili rješenje o 10.000,00 kn za tiskanje djela „Natale solum“, navedena financijska sredstva nikada nismo primili, iako smo najzaslužniji za prijevod djela i šestogodišnji rad istome. O tome je govorio dr. Juraj Kolarić, kao i brojni intelektualci. Financijski podružnicu u Varaždinu financira isključivo obitelj Bošnjak.

Obitelj Bošnjak financirala je svojim kćerima Antoniji i Mariju ljetnu školu njemačkog jezika u Beču sa 1.800.00€, a do sada je kroz 20 godina istu školu besplatno prošlo 30-ak Varaždinaca. Za predsjednika Topića se može reći da je zaslužan za prvih 10-15 godina djelovanja, međutim, zadnjih 15-ak godina nema nikakve zasluge već uništava ono što je desetljećima stvarano. Uglavnom, Franjo Topić ponaša se kao veliki diktator (imam njegove nastupe, govore…) što nikako ne priliči jednom lideru. S „velikim“ predsjednikom HKD Napredak Varaždin nema više nikakve suradnje. „Predsjednik“ tjera svoje i omalovažava Napredak u Varaždinu, vrijeđa predsjednika, omalovažava obitelj Bošnjak, a uz zagrebačku podružnicu jedini smo koji su mu se oduprijeli.

Uništio je HKD Napredak u Bosni, Hrvatskoj i inozemstvu, što potvrđuje gašenje više od 50 podružnica, te po mojoj procjeni nemamo više od 20 aktivnih podružnica, ni petsto aktivnih članova. Iako HKD Napredak Varaždin spada među 5 najaktivnijih podružnica, predsjednik Topić troši više od 23,5 milijuna kuna na svoje ideje, ne pomažući podružnice, od kojih su brojne, ponavljam, ugašene. Očekujem njegov odlazak jer ovo vodi u propast HKD-a Napredak –odveo je—sve uništio.
Uništavanje i gašenje pojedinih podružnica, kao i gašenje pojedinih aktivnosti HKD Napredak direketna je posljedica nedomaćinskog, netransparentnog i protuzakonitog djelovanja Uprave iz Sarajeva predvođene predsjednikom Franjom Topićem i Slavicom Mijić Lukač .

Tijekom mandata prof. dr. Franje Topića od 29. 9 .1990. do 2019. na području BiH, Hrvatske i inozemstva nestale su 23 podružnice i 8 povjereništava HKD Napredak. U Hrvatskoj od 1991. do danas ugašene su podružnice: Imotski, Karlovac, Metković, Okučani, Osijek, Poreč, Slavonski Brod (nije usklađeno s novim Zakonom o udrugama u RH), Rijeka, Šibenik, Vodice i ako se k tomu dodaju podružnice u Zagrebu, Dubrovniku i Varaždinu koje nisu pozvane na 65. Glavnu skupštinu u Zenici , prije toga u Split. Ispada da HKD Napredak faktički u RH ne postoji.

Podružnica u Varaždinu smatra da je napravila „kardinalne“ greške: što zaradu od 21.000,00 € (prodaja slika) nije predala predsjedniku već za izgradnju Crkvi u BiH, što 40.000,00 od prodaje matičnih knjiga nije uplatila njemu veći Matici Hrvatske u Sarajevu, što 20.000 kn nije uplatila predsjedniku već za malu školu u Varešu, a isto vrijedi za svu financijsku pomoć brojnim obiteljima.

U današnjem sastavu Središnje uprave Napretka nalazi se dosta zastupnika iz Sarajeva koji ne predstavljaju niti jednu Podružnicu, a koji se biraju na prijedlog aktualnog predsjednika, savjetnika … prof. dr. Franje Topića. Ako netko i pokaže bilo kakav kritički stav prema radu Središnjice ili ne daj Bože predsjednika leti van, a na prijedlog predsjednika opet dolaze podobni koji će samo klimati glavom -mediokriteti. Stalni sukobi aktualnog predsjednika Franje Topića sa istaknutim članovima Napretka dokazuju da gospodin Topić nije osoba koja zna okupljati ljude oko sebe i nije budućnost HKD-a Napredak. Podatak da Napredak ima 20 000 članova također je neistinit.

Budući da su od 1990. godine na prostorima bivše Jugoslavije nastale nove države te ulaskom Hrvatske u EU i stupanjem na snagu novi Zakon o udrugama Središnja uprava u Sarajeva pogotovo aktualni predsjednik prof. dr. Franjo Topić mora se prilagoditi novim okolnostima i tražiti nova rješenja, a ne iz Sarajeva nametati samovoljno svoje zakone i statute u druge suverene države. Također, predlažem da se mandat predsjednika Središnje uprave ograniči na dva mandata.

Potječem iz Viteza, a školovao sam se na zagrebačkom sveučilištu te živim sa svojom obitelji u Varaždinu i imam godinama fantastičnu suradnju sa isusovcima, salezijancima, dominikancima, franjevcima, benediktinkama… i sve odlično funkcionira u našoj suradnji, dok sa Franjom Topićem predsjednikom, savjetnikom, volonterom, stručnjakom za bankarstvo, osiguranje, ugostiteljstvo, umjetnost, ekonomiju.. nikakvu suradnju i dogovor ne mogu postići.

Pametnome dosta, no ima li takvih?!

Dnevnik.ba