Vitalni nacionalni interes Hrvata u BIH bio bi da Komšić abdicira, da si propuca i drugu nogu, da se zaleti u kakav neprijateljski neboder, slično kao njegovi suborci u slavnim avijatičarskim akcijama Armije BIH, o kojima se u Bosni pričati ne smije, da ne uzurpira mjesta koja pripadaju narodu njegovih djedova, po željama bošnjačkih supranacionalista, radikala i građana BIH neobično lijeve orijentacije koji bi nas nabijali na građanski kolac i silovali građanskim metodama uz povik “tekbir”.

Onako kako je rečeno na Komšićevom i Čedomir Jovanović skupu, a što su svi slobodni mediji u Bosni počevši od RSE, FTV-a BHRT-a do Džihad Wellea listom prešutjeli.
Umjesto toga iscjedak bošnjačkih supranacionalista naprosto se dobro zajebaje. Praveći smijuriju od države od koje ionako ništa drugo napraviti ne može. I mi mu na trenutke zavidimo. Na neki način ispravno je biti bizarni član Predsjedništva, bizarne države. Kad je sve ionako , što nije otišlo u Njemačku, otišlo u neku stvar. Fora je biti mrtvozornik nečeg što posve svjesno ubijaš, dok svom naivnom i očajnom biračkom tijelu pojašnjavaš kako si to nešto došao spasiti. I oni ti doista vjeruju,

BIH je postala prostor u kojoj je moguće da prostitutke drže tečajeve o čudoređu, vehabije govore o građanskom društvu, bivši napadači na US ambasadu snimaju dokumentarce, silovatelji iz Dretelja govore o humanosti, ratni rušitelji sabornih crkava osnivaju centre za mir dok nam ustaše nameću u borbi da nas spasu od našeg fašizma, a Lijanoviće da se za nas bore protiv korupcije. Tako je posve normalno i da Komšića izjavi kako će štiti hrvatske nacionalne interese.

Pokrenut ću pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa hrvatskog naroda, ako nešto ne bude u skladu s interesima tog naroda, rekao je u intervjuu „Jedan“ Željko Komšić.
I vjerojatno prasnuo u smijeh. Skupa s Nihadom Hebibovićem i Slavenom Kovačevićem. Dvojicom koji su ugledali prve ozbiljne pare u životu otimačinom hrvatskih para. Jer u bošnjački brlog, koji kontrolira Bakri niti primirisati ne smiju. Niti bi im taj dao.

Ova izjava treba ući u anale bosanskohercegovačke daytonske blasfemije. No pustimo Komšića.

Ovo je Augustina Grebenar. Ona je simbol hrvatske obespravljenosti u BIH. Ona simbolizira logor u Bugojnu, logore u Konjicu i Jablanici, pobijenu djecu Viteza koji pravdu nikada u zemlji za Komšića dočekati neće. Ona je mrtvi simbol naše obespravljenosti, našeg 20 godišnjeg progona, točno onoliko koliko je Željko Komšić, živi.

Ona simbolizira sve one slučajeve o kojima Željko Komšić, desetljećima šuti. Jer su to slučajevi koje je počinila njegova vojska, i njegovi wannabe šehidi.

On da progovori o Bugojnu više nikada ne bi dobio jednog glasa Bošnjaka. Zato je njegova izjava dodatno odvratnija.

On je iznjedren na mržnji prema Hrvatima. Prema zakonu koji dopušta da čak i sam ubojica Augustine Grebener, neki Zuka, ili neki Špago, sutra bude hrvatski član predsjedništva.

Ako pokret za tekbir BIH, tako odluči.

Augustina je naša bol i naša realnot. Točno onoliko koliko je Željko Komšić naš sram. Sin oca svog, koji je u izboru da ostane čovjek, ili papučar bismilah antifašista odlučio zakmečati tekbir.

I ušao u Guinessa.

Ne postoji dakle, primjer u povijesti, pripadnika jednog naroda, koji je toliko strasno sjekao prava svom narodu kao što to čini Željko Komšić.

Osim možda Isa beg Isakovića. No ona nam nije sjekao prava. Taj nam je sjekao glave. Također vođen idejom osobnog progresa i društvenog pozicionirana. U jednoj jedinoj. Bosni i Hercegovini.

artinfo.ba | preuzeto s portala poskok.info