Destruktivnost političara u Bosni i Hercegovini nikome nije novost, a isto vrijedi i za kratkovidnost birača, posebno onih koji se smatraju patriotski orijentiranima. Kratkovidnosti pak nema Željko Komšić, on kristalno čisto vidi sebe u Predsjedništvu BiH gdje je do sada već boravio u dva mandata bez osobitog traga, piše za portal EnergyPress.net vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić.
Zapravo njegova politička ostavština je upravo izbor Dragana Čovića kao nasljednika, istog onog kojeg sada etiketira kao glavnog neprijatelja građanske države, zbog kojega se ispada uopće i kandidira.
To je njegova ostavština jer je propustio u svojim mandatima pokazati interes za Hrvate ispred kojih je izabran, dok takvog izostanka u isto vrijeme nije bilo kod kandidata izabranih ispred ostala dva naroda. I upravo tu se nalazi kratkovidnost kod onih koji se smatraju patriotima prema BiH jer se takvima često samo-etiketiraju oni koji se vide kao „građanska opcija”, a Komšića kao frontmena takve politike.
Komšić nije i nikako ne može biti rješenje za budućnost BiH, on je zapravo samo varijacija Dodika, kojeg BiH patrioti istinski ne podnose, čovjek kojemu ni prijetnje nisu problem, koji bez dlake na jeziku unosi nemir. Radi se o kandidatu bez imalo konstruktivnosti koji nikako ne može doprinijeti ničemu drugom osim zaoštravanju retorike u političkoj areni. Ne radi se o političaru voljnom graditi nego plitkom populisti, talentiranom stoga za politiku ali nikako nekome tko može garantirati mirni suživot.
Bosna i Hercegovina danas je zapravo prilično stabilna zemlja i problemi koji muče građane su manje više jednaki onima koji muče i stanovnike okolnih zemalja, poput zapošljavanja i socijalnog statusa. Naravno da je neučinkovito uređenje države i prevelika administracija uteg poreznim obveznicima ali takve stvari su uteg i „nacionalno sređenijoj” Hrvatskoj koja ima veliki broj županija te primjerice i dalje nejednake izborne jedinice.
U nacionalnom smislu dva su problema ključna po pitanju budućnosti BiH. Jedan je prijeteća majorizacija Hrvata u pogledu izborne legislative koja ne pruža mogućnost relaksiranosti međunacionalnih tenzija. Tko god pri tomu traži argumente za suprotno odupire se realnosti i gura glavu u pijesak. Drugi problem je etnička očišćenost manjeg entiteta, Republike Srpske, u kojem će upravo zbog toga uvijek gorjeti opcija o neovisnosti koja će se podgrijavati iznutra, izvana zbog destabilizacije ili posve slučajno, svaki puta kada se otvore pitanja samostalnosti Katalonije ili bilo koje druge administrativne regije, pokrajine diljem Europe.
Prvi nacionalni problem je manje kompliciran jer se radi o legislativnom uređenju, dok će pitanje drugog ostati otvoreno bez mogućnosti skorog ili jednostavnog rješenja.
Pred Bosnom i Hercegovinom su doista važni izbori koji kao i brojni prethodni mogu odrediti budućnost države. No da bi do toga došlo potrebni su i izabrani predstavnici koje birači neće nakon izbora osporavati ili delegitimizirati. Rješenje u Bosni i Hercegovini je maksimaliziranje prava svih njenih građana, a ne njihovo ograničavanje. Bogatstvo države jesu njeni narodi, tradicije, vjersko okruženje. Oni koji prema tom bogatstvu i različitosti gaje ljubav su istinski patrioti. Oni koji negiraju elemente tog bosanskohercegovačkog lonca su kratkovidni pa i slijepi prema realnosti.
Ideja građanske zemlje nije nametanje vlastitog identiteta, običaja i vjerskih pogleda (ili izostanka istih) drugima, to je zamjena teza i odlika nacionalističkih društava i zajednica koje žele asimilaciju. To nije povijest Bosne i Hercegovine, to ne može zato biti niti njena budućnost.
Što se međunarodne zajednice tiče, čim prije se bogatstvo različitosti u BiH prihvati kao sjajna polazišna točka, a ne uteg, tim prije će doći i do snažnijeg pokretanja i napretka u zemlji napaćenoj tuđinskim utjecajima i njegovim nerazumijevanjem njenih građana, zaključuje Avdagić./HMS/
artinfo.ba | preuzeto s portala hms.ba
