Prije mjesec i pol pokopan je norveški političar i diplomat Thorvald Stoltenberg, koautor mirovnog plana za BiH koji je predviđao ustroj ove zemlje kao saveza triju nacionalnih republika. Zajedno s britanskim lordom Davidom Owenom kreirao je plan koji je trebao zaustaviti rat i omogućiti ustroj funkcionalne BiH.
Tada je iza tog plana stala međunarodna zajednica, a njegovu provedbu spriječio je, povlačenjem svoga potpisa, bošnjački čelnik Alija Izetbegović. Hrvati su nepuni mjesec dana od predstavljanja Owen-Stoltenbergova plana, na današnji dan prije 25 godina, uspostavili Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu, pokazujući i praktično kako su spremni graditi novu BiH, kakvom ju je tada, kao realnom, smatrala i međunarodna zajednica.
Nikada ne odričući se državnog okvira BiH, Hrvati su utemeljenjem HR HB kazali da žele biti dio funkcionalnog rješenja, izgradnje decentralizirane države u kojoj će se osigurati jednak status za sva tri konstitutivna naroda. Uostalom, bh. Hrvati ni prije, a ni poslije toga nisu odbili ni jedan mirovni plan međunarodne zajednice. Šanse za brži prekid rata i krvoprolića u BiH uvijek su minirali drugi.
Zbog mira i budućnosti odrekli su se i svoje republike vjerujući kako će kroz Washingtonski sporazum i uspostavu Federacije BiH njihovi kolektivni interesi i prava biti zaštićeni. Politike međunarodne zajednice i drugih dvaju naroda u BiH odvele su ovu zemlju, a time i poziciju Hrvata u nekom drugom smjeru. Umnogome su im vlastitim pogreškama pomagali i sami Hrvati.
Danas, četvrt stoljeća kasnije, susjedi Hrvata u BiH i stranci sotoniziraju spomen Herceg Bosne.
Bošnjačka politika njome plaši javnost označavajući je kao oružje za podjele, istodobno ignorirajući da bez HR HB ne bi bilo ni današnje Federacije koju oni, uz prešutnu suglasnost stranaca, polako, ali sigurno pretvaraju u svoj (bošnjački) entitet. I srpski političari Herceg Bosnu koriste za zastrašivanje vlastitoga naroda. Upirući prstom u HR HB pokazuju svom narodu kako su katastrofalne posljedice žrtvovanja vlastitog nacionalnog projekta zarad viših, državnih i zajedničkih ciljeva. Zaključuju: Hrvati su gubitkom Herceg Bosne postali narod drugog reda u BiH, zato mi Srbi moramo braniti i jačati Republiku Srpsku!
Danas na obilježavanju godišnjice uspostave HR HB ne treba kukati i tražiti krivca u vlastitim i tuđim redovima za gubitak onoga što je tog 28. kolovoza 1993. stvoreno. Umjesto samosažaljenja, treba krenuti u odlučnu akciju povratka jednakopravnosti s druga dva naroda. Predstojeći izbori prvi su korak, a možda i zadnja prilika da se osigura budućnost hrvatskoga naroda u BiH. Izbori u listopadu ispit su, dakle, nacionalne zrelosti i opstojnosti bh. Hrvata kao političkog naroda. Položi li se taj ispit, Hrvati u BiH imaju se čemu nadati. U protivnom, 30. obljetnica HR HB bit će ništa drugo nego obična komemoracija, i to ne Herceg Bosni, već Hrvatima kao konstitutivnom narodu u BiH.
artinfo.ba | preuzeto s portala vecernji.ba
