Tri su se medijska napada političkog Sarajeva nametnula ovih dana oko Rusije, i sporta, a koja su nedjeljiva od BH politike, i samo pokazuju koliko je političko i medijsko Sarajevo zastranilo u nacionalšovinizam iako se strancima u Sarajevu predstavljaju kao tolerantni multietničari. Dakle pišemo o njima ne o običnom građaninu Sarajeva kojem je politike pun kufer kao i nama.

Prvi je bio napad medijskog Sarajeva na Čovića, drugi je pobuna na socijalnim mrežama zbog tog jer je komentator na utakmici Hrvatska Danska srčano podupirao Hrvate i treći je ogorčenost marketingom u BIH koji je na TV ekranima reklamirao srpsko pivo sa srpskim igračima.

Kao što vidimo sve su to listom nacionalistički ispadi, koji jedno toleranrno i multietničko Sarajevo ne bi smjelo živcirati. No kako je Sarajevo odavno prestalo biti Sarajevo i postalo je središte najvećeg BH nacionalizma iz njega dolaze žestoki napadi.

Pa je tako došao i napad na Čovića s upitom o čijem trošku ide u Rusiju. Napadi su išli do te mjere da se oglasio Čovićev ured s pravdanjem, da je Čović išao svojim sredstvima, te da je papir koji je objavio Žurnal podmetnut.

Zašto se Čovićev Ured pravdao? Koga je Čović pitao smije li se njima pravdati? Zar Čovića ne plaćamo mi? Zar njegov zadatak, kao našeg predsjednika, a to znači i predsjednika Ćorluke, Rakitića, i Lovrena nije bio biti u Rusiji? Zašto nije uletio u svlačionicu i čestitao našim momcima baš onako kako je to uradila Kolinda? Što on ima slati pojašnjenja Bukama i Žurnalima? Imperijalističkim plaćenicima koji na njega huškaju i kleveću a potom već sutra ne umiju stati iza vlastite riječi? Baš kako se ušutio Avdo Avdić. Budimirov potrčko.

Građani BIH, ogroman dio njih koji plaćamo Čovića, želimo da on ide u Rusiju. Naročito želimo da ide onda kad Sarajevo kaže da ne želi da ide. Naročito želimo da troši onaj budžetski novac koji Sarajevo tvrdi da on ne smije trošiti. I neka kaže koliko mu treba, sve dok čini ono što oni ne žele da on čini. To je naša reakcija na njihov šovinizam. I njihovo lažni patriotizam. U čijem je podtekstu isključivo bila i ostala samo mržnja prema svemu srpskom i hrvatskom. Pa bila to i obična srpska piva.

Što je pravi smisao ovih napada?

Smisao je skuhati žabu. Uvaliti nam osjećaj da je u Sarajevu mitski beg, da ga nikad nije napustio, da tamo sjedi taj junak, i da je tamo to nekakvo sjedište moćne virtualne države koja postavlja pitanja i poziva na odgovornost. Poniziti, dresirati, i u praksi dokazati slabijima- “država to je naše, to mi financiramo. I sve što se troši to mora proći kroz naša odobravanja. Pa i ti Čoviću, ti ćeš nam također podnositi račune”.

E pa neće. Neće ići. Proračun BIH puni svaki BH čovjek. BIH je decentralizirana država. Mi kmetovi nismo.

Političko Sarajevo koje ne puni Čovićev proračun, neće se brinuti o čijem trošku on putuje u Rusiju. O našem putuje. Mi ga plaćamo. I nama će podnositi račune. Kao što će nam HDZ podnositi račune na izborima što su učinili da kantoni s hrvatskom većinom, ali i ostali prestanu plaćati lagodan život Sarajlijama.

Umjesto glumatanja nezavisnosti neka konačno bošnjačkoj javnosti podastru podatke o čijem se trošku organiziraju povremeni sastanci s Hamasom, tko plaća odvjetnike, a potom hranu i smještaj teroristima povratnicima iz Sirije i ISIL-a , neka nam za početak ispostave izvještaj tko je platio telefon, put, smještaj, bivšem BH ambasadoru Huseinu, koji je u doba napada na WTC tornjeve bio u dosluhu sa napadačima. Iz čijeg se proračuna plaća muzej Alija Izetbegović, i proslava ulaska turskih vojnika u Bosnu. Dok to ne podastru ima da šute.

BHRT prostor suza radosnica, za samo jedan narod

Drugi događaj, napad, u kojem Sarajevo ponovno označava BH državu kao bošnjačku, pa tek onda državu svih ostalih jeste napad na novinara BHTV-a, Bošnjaka, koji je strastveno podupirao igru reprezentacije Hrvatske u kojoj su igrala minimalno četvorica igrača sa BH državljanstvom, ljudi koji tu grade i koji imaju BH putovnice, ljudi koji se svoje djedovine nisu odrekli.

Danas je na faktor.ba , neslužbenom portalu SDA bačena i službena fetva na Anela Džankovića, čovjeka koji je na BHRT uradio ono što je trebalo svaki novinar uraditi davno ako mu je na srcu jačanje vjere u državu BiH. Iznio je javnu TV kuću iz jednoobraznog šovinističkog jednonacionalnog narativa u višedimenzionalni prostor, prostor kakav je ona odavno trebala osvajati. Po prvi put Hrvati u BiH osjetili su jednu javnu RTV kuću kao svoju. Jer je iz glasa Bošnjaka, prema Hrvatima dolazila iskrena potpora i iskrena sreća zbog njihovog nogometnog uspjeha. Vjera svakog Hrvata u državu BiH u tom je trenu snažno porasla, iako im je za početak to bilo teško povjerovati. Da jedan Anel tako srčano bodri Hrvatsku. Isto je bilo i na radijskom prijenosu. Ne znamo ime novinara no čovjek je strašno profesionalno bodrio hrvatske nogometaše.

No iluzija, da se ipak može bolje već danas naglo pada. Trovači nacija, i međuljudskih odnosa (SDA, GS, SDP, DF) već drugi dan raspravljaju što će s Anelom, dok se običan Bošnjak, koji voli nogomet raduje Dalićevim uspjesima jednako kako se i Hrvat raduje kada Džeko zabije gol.

Ali ne. Begovstvo je odlučilo da BHRT mora ostati bošnjačka.

Treći slučaj je iz istog teksta. Napad na BHRT jer je u svom programu reklamirala u doba svjetskog prvenstva, srpsko pivo sa motivima srpske reprezentacije.

Ludara.

Sad zamislimo da je unutar reprezentacije Hrvatske u Rusiji zaigrao umjesto Ćorluke ili Rakitića Edin Džeko. Bi li tada navijanje BHRT novinara za Hrvatsku bilo manje iritantno? Naravno da bi. Bi li tada reagirale politike razdora? Ne bi.

Toliko o građanskoj kulturi i “nepostojanju etničke logike” u političkog Sarajeva.

Političko Sarajevo je dakle za suživot, ali za takvu BHRT kuću na kojoj ne smije biti reklama za srpsko pivo, niti iskazivanja pozitivne emocije prema hrvatskom uspjehu.

Oni jesu za multikulturalnost ali nadziranu, doziranu, takvu u kojoj će Sarajevo docirati što je dozvoljena mjera veličanja hrvatskog uspjeha, i koliko decilitara srpskog piva ne vrijeđa intimne osjećaje prosječnog patriote.

A patriota to je šta? To je svatko onaj tko sa skepsom gleda na Hrvata i Srbina, sve dok se ne uvjeri da su bezopasni.

Oni su dakle za borbu protiv korupcije, i nadzor utroška, al takav, da će se Čoviću mjeriti s čijim je parama otišao u Rusiju, premda oni nemaju ništa s tim parama, i premda tom narodu, koji je izabrao Čovića uzimaju daleko više nego bi Čović i svi Čovićevci za 100 života.

I ove godine je naime 12 milijuna maraka iz Širokog otišlo u Sarajevo. I zauvijek su izgubljeni. S tim parama mi smo davno mogli pokrenuti svoj TV u Širokom. Ako na ovom nemamo mjesta.

Istovremeno nikad nam neće kazati koliko nas je koštalo izdavanje putovnice Bin Ladenu, i koliko ćemo godina neulaska u EU to još svi skupa plaćati.

Gadiš nam se političko Sarajevo. Gadi nam se vaša fetva na Anela. I progon koji činite nad tim dobrim čovjekom.

Gadite nam se iz dana u dan. No ne dajte se smesti. Budite iskreni. Vaša želja da potpuno uništite ovu zemlju legitimna je i mi ju moramo poštovati.

Ujedno lijep pozdrav građanima Sarajeva. Onima koji su daleko od političkih mešetara. Znamo da vam nije lako. I držite se. Proći će ovo sve jednom.
RT l Poskok.info

artinfo.ba | preuzeto s portala poskok.info