Je li Bosna i Hercegovina zaglavljena između aspiracija većine njezina stanovništva prema Europskoj uniji i NATO-u i sve snažnijeg utjecaja Rusije na Republiku Srpsku i Turske na bošnjačku mainstream politiku?

O tome su u političkom magazinu „Argumenti“ Naše tv govoriti Sanja Vlaisavljević, direktorica sarajevskog Centra za kulturu dijaloga i prof. dr. Gordan Radić, dekan Fakulteta za međunarodne odnose i diplomaciju Sveučilišta Hercegovina, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Posjeta turskog predsjednika Erdogana Sarajevu i riječi koje je on izrekao na skupu u Zetri, stoje kao pitanje iznad BiH. Komu je taj skup koristio, a kome je štetio, je li to još jedan Erdoganov napad na EU, Sanja Vlaisavljević tumači kao korištenje prigode za njegovu političku predizbornu kampanju i jačanje pozicije bošnjačkog člana Predsjedništva BiH kako bi kao produžena ruka utjecao na bošnjački narod koji pretendira unitarnu državu.

„Ono što mene više brine od tog skupa u Sarajevu jeste izjava Izetbegovića koji je rekao da je Bog poslao dva čovjeka BiH, to su njegov otac Alija Izetbegović i Erdogan. U tom slučaju bi bila malo drska, pa bih rekla da je Bog poslao i Putinovu predsjednicu Vijeća federalne skupštine Ruske Federacije Valentinu Matviyenko, hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović i ostale dužnosnike i visoke predstavnike koji dolaze u BiH“, kazala je Vlaisavljević.

Erdoganove riječi pohvale kako ga je ugostila BiH, dok je Europa kolijevka demokracije pala na tom ispitu, neće ništa dobro donijeti bošnjačkom narodu jer je to samo dio neoosmanske strateške politike Turske koja se odvija na međunarodnom planu kaže prof. dr. Gordan Radić. On navodi kako BiH ne može biti ekskluzivno ničija, niti treba biti u takvom odnosu snaga, a pogotovo zato što Erdogan u svom govoru navodi dva značajna naroda u regiji, Albance i Bošnjake.

„U tom smislu određene silnice koje on pokazuje nisu u smjeru razvoja dobrih odnosa triju konstitutivnih naroda u BiH. Poistovjećuje BiH sa Alijom Izetbegovićem, Erdoganom, Bakirom, Armijom R BiH i u konačnici sa SDA, a to nije istina. Mnogi ljudi u političkom Sarajevu su istakli svoje negodovanje organiziranju ovakvog skupa“ kaže Radić.

Glavni nalogodavac uhićenja, otpuštanja radnika, gašenja medija radi navodnog učešća u državnom udaru u Turskoj, Erdogan, dolazi u posjetu BiH bez znanja kompletnog Predsjedništva i omogućava mu se skup koji su druge napredne demokratske zemlje procjenile nepoželjnim na svojoj teritoriji. Te činjenice se ne mogu protumačiti drugačije nego potpora jednoj političkoj opciji, ističe direktorica Centra za kulturu dijaloga.

Turska deklarativno ima namjeru ući u EU, ali se ponaša antieuropski. U tom smislu Radić promatra i tu posjetu Erdogana, kao neslužbenu. Gosti su usporedili posjet Valentine Matviyenko koja je bila u službenom posjetu i imala svoje izlaganje u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Vlaisavljević kaže kako Izetbegovićeva politika nije samostalna i da je podsjeća na parodiju na situaciju sa Hrvatskom i Srbijom i da ne može biti ekvivalent tim odnosima nego samo parodija. Tom u prilog govori i distanciranje od takve politike Nedžada Latića, koji je bio rodonačelnik SDA i onih ideja koje je na početku djelovanja ove stranke i sam promovirao i za njih se zalagao. Prof. Ugo Vlaisavljević je žrtva jednoumne sredine Sarajeva koja podupire samo one ideje koje podržavaju unitarističku BiH, govori o svom suprugu Sanja Vlaisavljević.

„On je žrtva pokušaja da se misli na liberalno-pluralistički način u državi koja je višenacionalna zajednica i u kojoj mora biti dozvoljena sloboda mišljenja i razmišljanja koja ne znači, u ovom slučaju, ništa drugo osim poštivanja i ravnopravnosti ostala dva konstitutivna naroda u BiH. Okarakteriziran je kao filozof trećeg entiteta i fašista. Tu je problem, ali to nije problem onih koji traže da se uvaže narodi, nego onih koji ne dozvoljavaju da se uvaže sva tri naroda. Šalju ih u susjedne države ako se već osjećaju Srbima ili Hrvatima“, kaže Vlaisavljević.

U zgradi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 29. svibnja održana je promocija Zbornika radova skupa „Rješenje hrvatskog pitanja za europsku Bosnu i Hercegovinu“, koji je u ožujku ove godine održan u Neumu. Direktorica Centra za kulturu dijaloga kaže kako sarajevski mediji ovaj skup ponovno proglašavaju „Čovićevim planom B“, „Čovićevim fašističkim projektom“ sa puno govora mržnje u porukama sa ovoga skupa.

„Dvadeset godina sam posvećena argumentaciji i svemu onome što nosi debata i nisam primijetila govor mržnje. Primijetila sam zahtjev da svi oni koji odlučuju čuju pitanje hrvatskog naroda o čemu je jedan od promotora vrlo precizno rekao “Svi oni koji se zalažu za unitarističku BiH, u kojoj vrijedi jedan čovjek jedan glas, zapravo se zalažu za uništenje ove zemlje’, što je činjenica, sviđalo se to nekome ili ne. Taj govor je proglašen govorom mržnje. Upravo govoriti o ovom govoru kao o govoru mržnje je govor mržnje“, rekla je Vlaisavljević.

Direktorica navodi i da je bolest i rana Sarajeva nametanje volje ka ostatku BiH. BiH nije samo Sarajevo, BiH je i sve ono što je kilometrima daleko od Sarajeva, a to je ono što se ne želi niti vidjeti, niti čuti u Sarajevu.

Problemi prof. Uge Vlaisavljevića su krenuli kada je uspostavljen pojam konsocijacija (združivanje, tj življenje jednih pored drugih) u sarajevskim medijima, javnosti i akademskoj zajednici, a s druge strane da se javno obrani čast i ugled hrvatskih i srpskih intelektualaca, političara i svih onih koji obavljaju poslove na javnoj sceni, od govora mržnje koji je dolazio sa Federalne televizije koja je bila javni servis onih koji su upućivali na najdrastičnije oblike govora mržnje. Kampanja je krenula iz građanskih stranaka što je indikativno i govori da nešto nije u redu u koncepciji građanstva u BiH. Krenuli su napadi, oduzimanje dostojanstva u javnom prostoru, ugrožavanje profesionalnog rada i djelovanja i konačno ugrožavanja života. To je bio poraz Sarajeva prema ljudima koji su radili samo ono što im je časni zadatak posla kojim se bave, a to je da ukazuju na jednakopravnost svih građana BiH. To govori da imamo problem iz Sarajeva prema neistomišljenicima. Riječ je o napadu na veoma mali broj preostalih nebošnjaka u Sarajevu, ali onih koje ne žele da budu asimilirani u sredini nego onih koji žele da misle i promišljaju onako kako im to njihovo zvanje, profesija i njihovi etički principi nalažu. To je posljednjih dana kulminiralo rješenjem pred otkaz Ugi Vlaisavljeviću, jedinom nebošnjaku na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Postavlja se pitanje je li moguće da čovjek, jedini nebošnjak pravi tolike probleme Filozofskom fakultetu čiji je dekan postavljen ispred jedne od političkih partija vrlo nacionalno opredijeljenih, podjednako zanemarujući sve ono što karakterizira Filozofski fakultet, a to je izražena korupcija, nepotizam i mnoge druge mahinacije koje trebaju ostati nezapažene.

„Zabrinjavajuće je da u Sarajevu često neistomišljenike etiketiraju kao fašiste, pogotovo ljude koji rade na mjestima gdje je raritet naći ljude koji su nebošnjaci. Uz profesora Vlaisavljevića, primjer je i novinar Tvrtko Milović koji je imenovan za urednika dokumentarnog programa BHRT

„Slučaj Milović je lakmus papir za sve ono o čemu govorimo. Po prvi put je na BHRT-u postavljena osoba koja ne predstavlja asimiliranog sarajevskog Hrvata ili Srbina. Osoba koja ne predstavlja one provjerene Srbe i Hrvate koji će govoriti srednjom crtom baš onako kako se očekuje da se govori iz političkog a i dijela akademskog Sarajeva. Slučaj Milović je paradigma odnosa u Sarajevu prema narodima u BiH, kaže Vlaisavljević.

Zemlja koja je konstituirana kao zajednica tri konstitutivna naroda i ostalih građana koji žive u njoj mora uvijek brinuti o kolektivnim pravima i mora brinuti o pravima njenih samosvjesnih nacija. Samo na tom principu i konceptu ona može graditi ono što se zove samostalna suverena država. Dok god postoji strana koja zagovara „bosansku ideju“ u zemlji koja je višenacionalna taj zapravo ne shvaća koncept BiH. On iznutra ruši koncept BiH. Nije BiH jednonacionalna, možda bi netko volio da jeste, ali nije. Ovo je zemlja u kojoj mora postojati konsenzus tri naroda. U BiH postoji život na rubu, ni rat ni mir. Samo se održava taj krhki mir i nema priče o nikakvim EU integracijama, kaže Vlaisavljević.

Unitarizam u višenacionalnoj zajednici ili državi je politika koja uništava tu državu. Taj princip unitarizma i građanštine, kako je ja nazivam, nije dobrodošao i ne doprinosi relaksiranju odnosa triju naroda koji trebaju ovu državu učiniti boljom, smatra prof. Radić.

Gosti Argumenata usporedili su utjecaj ruske politike na srpski narod i utjecaja turske politike na bošnjački narod.

- Posjet predsjednice Vijeća federalne skupštine Ruske Federacije Valentine Matviyenko bio je službeni državni posjet, i njeno predavanje u državnom Parlamentu mi se nije svidjelo, kao i mnogima drugim. Ona je govorila o građanskom karakteru rata u BiH, a svi znamo da je to bila agresija na BiH kao i na RH. Spominjala je i netočne podatke o nepostojanju određenih tijela i organi u BiH, te je spominjala i Crnu Goru kao neovisnu državu i protivljenje polovice stanovništva ulasku u NATO i EU. Posjet je bio službeni, ne poput ovog Erdoganovog skupa, ali s pozicije Hrvata u BiH izdvojio bi tu relaciju Izetbegovića, odnosno Bošnjaka sa Erdoganom i Srba sa Putinom i Ruskom federacijom. Meni je zanimljivo s pozicije Hrvata kazati da Hrvati jedini prozapadno orijentirani narod u BiH nemaju potporu od Zapada, Europe, bilo koje zapadne zemlje. To vidimo godinama nakon rata, na dekonstituiranju prava Hrvata u BiH. Tome su doprinijeli mnogi visoki predstavnici koji su bili u BiH sa svojim odlukama koje su najviše štete nanosile Hrvatima u BiH. Ali, također, ne vidim RH koja bi trebala poput Rusije i poput Turske širiti svoj utjecaj na BiH jer ona je supotpisnik, sukreator Daytonskog mirovnog sporazuma, a prepustila je Hrvate u BiH laganom „izumiranju“, smatra prof Radić.

„Kada govorimo o ruskom utjecaju u BiH možemo često čuti, pozivam se na sarajevske medije, kad se Rusi pojave ne piše se ništa dobro i da dakle njihova prisutnost na ovom prostoru ne donosi ništa dobro. Međutim, ne možemo zanemariti da postoje ti utjecaji kao što postoji utjecaj SAD-a koji je možda i najjači u BiH. Ono što je govorila Matviyenko jeste nešto što bode oči javnom, akademskom i političkom Sarajevu. Nažalost kada spomenete građanski rat u BiH tada vidite izvitoperenje umova. Agresija nikako ne isključuje pojam građanskog rata. U BiH osim agresije jeste bio i građanski rat. Van pameti je razdvojiti te dvije stvari. Ako je bio rat između Bošnjaka i Bošnjaka u Krajini, rat Hrvata i Srba ili Hrvata i Bošnjaka u Hercegovini, rat Srba i Bošnjaka u Sarajevu i rat Hrvata i Bošnjaka, u jednom trenutku, u Sarajevu, onda se ne može govoriti da to nisu elementi građanskog rata. Ali kada to spomenete u Sarajevu vi ste unaprijed neprijatelj i unaprijed ste opredijeljeni konzervativnim negativnim strujama u BiH i izvan nje koji imaju utjecaj na BiH, što ne stoji jer su vidljivi elementi građanskog rata, kaže Vlaisavljević.

Ali ima nešto drugo na što se pozivala Matviyenko, da ova država ne može opstati bez dijaloga tri konstitutivna naroda i da samo oni mogu postići konsenzus o svim pitanjima i događanjima unutar BiH. I vječno pitanje treba li Ured Visokog predstavnika u BiH ostati i treba li utjecaj međunarodne zajednice biti ovoliki, a svjedoci smo da taj utjecaj nije uvijek dobar i da često šteti konstitutivnim narodima, to su Hrvati i Srbi u BiH. Spomenula je bolnu točku BiH, a to su sud i tužiteljstvo. Svjesni smo da u tim institucijama nešto nije u redu i da u njima ne sjede ljudi koji predstavljaju sve konstitutivne narode u BiH na način na koji bi ih istinski trebali predstavljati nego na način koji samo zadovoljava formu.

Mediji kreiraju sliku u javnosti da su utjecaji Rusije i Hrvatske u BiH neprijateljski, a utjecaj Turske je prijateljski zanemarujući činjenicu o savezništvu Rusije i Turske, kaže Vlaisavljević.

Turska je solidno uređena u smislu ekonomije i ulažu u zemlje okruženja i BiH. Smatrao bih to prijateljskim odnosom kada bi se te investicije u BiH odnosile i na nedominantno bošnjačke dijelove države, ali od tih investicija ne vidim korist za Hrvata iz Mostara niti za Srbina iz Banja Luke. Kad bi se taj karakter promijenio mislim da bi se malo relaksirali odnosi jer ekonomija povezuje ljude, nacije i države, kaže prof. Radić.

Vlaisavljević je kazala kako „politički lideri u BiH zajednički moraju odlučiti kako da se postave spram Erdoganove podrške pristupanju BiH u NATO i EU, te podrške Rusije pristupanju BiH u EU, ali ne i podrške pristupanju NATO-u. Ako jedan lider inzistira isključivo na dominaciji jedne strane to nije dobro za zemlju, to su koraci unatrag, ističe Vlaisavljević.

Ono što ohrabruje je izjava Milorada Dodika koji je rekao diplomatski, a znamo da nije tomu sklon, da Erdoganov posjet ne pridonosi ničemu lošem, ali da sve oko tog posjeta može imati posljedice u BiH.

„Put BiH u EU je već usporen i u konačnici o tome neće odlučivati samo jedan narod, nego konsenzusom sva tri konstituivna, kaže prof. Radić

On procjenjuje kako Erdoganov posjet BiH, odnosno skup koji je održan u Zetri neće mnogo doprinijeti Erdoganovom izbornom rezultatu u lipnju, međutim, dodaje, to je vjetar u leđa određenim bošnjačkim strankama za izbore u listopadu u BiH.

- Može u određenoj mjeri biti i kontraproduktivan jer jednim dijelom političko Sarajevo ima otpore prema ovakvom posjetu koji praktično ugrožava suverenitet BiH. Dodik ima potporu službene ruske politike i posjet Matviyenko nije bila tog karaktera. Te dvije posjete ne možemo uspoređivati jer je jedna bila službena, a druga neslužbena posjeta u predizbono vrijeme u Turskoj i BiH.

Vlaisavljević ističe kako je Erdoganova posjeta u velikom dijelu političkog Sarajeva okarakterizirana kao privatna i ne može pomoći da se SDA konsolidira.

- To je bila posjeta jedne obitelji drugoj obitelji, ni na koji način posjet koji bi ojačao bošnjačko biračko tijelo. Dogodila se baš u trenutku kada je najjača bošnjačka stranka rascijepljena na više frakcija čemu smo svjedočili upravo sada oko izbora kandidata za Predsjedništvo unutar te stranke. Jedan od najutjecajnijih kandidata, Denis Zvizdić, povukao se, te se kalkuliralo sa kandidaturom Izetbegovićeve supruge kako bi se obiteljski krug zatvorio.

Putinova podrška Dodiku je dobar marketing da velika sila stoji iza vodećeg političara u RS, ali srpski narod će opet glasovati kao na proteklim izborima vodeći se retorikom koja se odnosi na stabilnost srpskog naroda u BiH. Bojim se da griješe svi oni koji misle da je došlo vrijeme da ekonomija ili neki drugi racionalni interesi vode biračko tijelo. Jedino tko može biti zakinut na izborima je hrvatski narod ako se ne redefinira način izbora hrvatskog člana Predsjedništva, što u stvari i jest jedini ozbiljan problem u BiH.
„Mnogobrojnost na sarajevskoj tzv. ljevici koja se dogodila u kandidaturi za Predsjedništvo BiH mogla bi doprinijeti da dominantna hrvatska politička stranka HDZ isturi kandidata, možda i ispred HNS, i napravi dobar izborni rezultat u kom bi Hrvati izabrali sami sebi predstavnika. S obzirom da se ne provodi Odluka Ustavnog suda na apelaciju Bože Ljubića, nije došlo do izmjena Izbornog zakona, doći će do blokade izbora delegata u Federalni Dom naroda, nemogućnosti izbora predsjednika Federacije što može dovesti do blokade sustava i nepredviđenim trajanjem, upozorio je prof. Radić.

- Vlaisavljević upozorava kako ljevica ne postoji u BiH, pogotovo u Sarajevu.

- To su neiskreni nacionalisti što treba jasno reći. Primjer je Željko Komšić koji se kandidirao kako bi bio protiv, a ne s idejom zalaganja za nešto. Rušenje „čovićevskog koncepta“, kako kaže, nije rušenje „čovićevskog koncepta“ nego rušenje hrvatskog naroda u BiH koji je konstitutivan i ima pravo da bira legitimnog predstavnika. Dok god hrvatski narod bira Čovića, Čović i da izgubi je predsjednik zato što ga je birao njegov narod, a ne oni koji se isturaju u kategoriju onih drugih koji mogu da odlučuju o tome kako bi trebalo izgledati izbor hrvatskog člana Predsjedništva ili srpskog, mada je hrvatski uvijek u nepovoljnijem položaju. Nema dileme da bi Milorad Dodik mogao biti izabran za srpskog člana Predsjedništva. Interesantno je da je bošnjački korpus razjedinjen i da njihovi kandidati nemaju karizmu za poziciju člana Predsjedništva, osim ako Radončić ne bude onaj koji će se kandidirati, koji bi mogao prikupiti sve one, a već se vidi da ih prikuplja, iz drugih političkih stranaka čije je povjerenje poljuljano prema drugim bošnjačkim kandidatima.

Veliku ulogu u politici igraju i vjerski lideri, smatra prof. Radić.

U posljeratnim godinama na BiH je imala iranska politika, slučaj Pogorelica i Čengić. Posljednjih godina tu ulogu je preuzela Turska, Erdoganova politika koja uz određene povijesne događaje za koje se već misli da su prošli, i onim događajima koji se sad događaju poput ovog skupa, oduzimanjem suvereniteta BiH ne donosi mnogo dobroga. Pored toga postoji određeni utjecaj Saudijske Arabije koji je u suprotnosti sa turskim interesima.

- Vlaisavljević smatra kako će BiH nastaviti živjeti svoj modus vivendi (snošljiv odnos) u kojem se još dugo neće napraviti korak naprijed, pogotovo dok su prisutni utjecaji velikih svjetskih sila koje zagovaraju tzv. građanstvo umjesto nacionalne jednakopravnosti, što je neizvedivo za BiH. Dok god imamo proturječje između onoga što je stvarnost i onoga što je apsolutno nerealno u BiH imat ćemo stanje košmara koje će ovu zemlju držati u polusvjesnom stanju o svom postojanju, smatra Vlaisavljević. /Vera Vulić/HMS/

artinfo.ba | preuzeto s portala hms.ba