Uvijek nas raduje kada čujemo da se mladi i sposobni ljudi vraćaju u BiH. Jedan od takvih primjera je Ivo Čakarić, rodom iz Dobretića, koji je veći dio života proveo u Hrvatskoj. Po struci je inženjer građevine, a prije odluke o kandidaturi za načelnika Općine Dobretići, radio je na Sveučilištu u Rijeci.

Portal Jajce Online posjetio je općinu Dobretići, gdje smo razgovarali sa načelnikom Ivom Čakarićem, te napravili kratku fotoreportažu ovog živopisnog kraja koji leži na 1300 metara nadmorske visine i jedna je od najmanjih općina u BiH.

U nastavku pročitajte zašto se najmlađi načelnik u BiH u svojoj dvadesetšestoj godini odvažio vratiti u svoj zavičaj i dati vlastiti doprinos razvitku svojega kraja i opstanku ondašnjeg naroda, te koji su najveći problemi s kojima se susreće, koji su potencijali općine Dobretići i dr.

Što je bilo presudno u donošenju odluke o povratku u Pougarje i kandidaturi za načelnika općine?

Puno je faktora bilo u pitanju koji su doprinijeli mojoj odluci da se iz Rijeke vratim u rodne Dobretiće. Dugo sam u sebi analizirao prednosti i mane mogućeg povratka. Postavljao sam si pitanje: “Ima li smisla život ako čovjek za nečim pati, za nečim čezne?” Kao beba 1992. godine napustio sam zavičaj, tako da nisam imao prilike osjetiti radost življenja na rodnoj grudi. Nedavno sam pročitao, da je zavičajnost posebno izražena kod ljudi koji su nasilno protjerani i mogu vam reći iz primjera mojih Pougaraca i mene da je ta teza potpuno u pravu. Tome svemu još kad se dodaju tolike žrtve branitelja, one ne smiju biti uzaludne. Tuđu zemlju izgrađivat, a svoju oplakivat, nije mi imalo smisla i Bogu hvala vratio sam se.

Politika mi nije strana, jer se njome bavim već više od 10 godina, a također ni društveni, karitativni rad. Vodio sam udrugu Pougaraca u dijaspori, bio urednik portala i novina, organizator nekoliko manifestacija. Uzimajući sve to u obzir, kandidatura za načelnika općine je bila samo jedan logičan slijed događanja. Narod je to prepoznao i sebi izabao onog tko će mu služiti.

Nedavno je prošla godina dana od Vašeg imenovanja na načelničku poziciju. Možete li napraviti presjek Vašeg rada za protekli period?

Da se odmah razumijemo. Stanje u općini nije bilo dobro. Problem je samo financiranje općine. Vlastiti prihodi nisu dostatni ni za plaće djelatnika, režije itd. Gotovo od osnutka općina Dobretići sufinancira se grantovima iz proračuna Županije Središnje Bosne. Našu općinu stvorila je politika, dala joj određene ovlasti i obveze i shodno tome ih i sufinancira, tako da je biti načelnik općine Dobretići vrlo nezahvalno. Mnogi poslovi svode se na improvizaciju kako bi se od gotovo ničeg napravilo ipak nešto.

Posebno bih istakao bi da smo u vremenu za nama, na postojećim javnim vodovodima osigurali gotovo neprekidnu opskrbu stanovništva pitkom vodom što prije nije bio slučaj. Dalje, općina je strateški stala iza postojećeg JKP kako bi ga tehnički osposobila kako bi ono odgovorilo većini potreba koje pred njega stavi općina Dobretići i lokalno stanovništvo, a to je opskrba vodom, odvoz smeća, održavanje grobalja i javnih površina, zimsko i ljetno održavanje putova i dr. Radimo i na komunalnom redu, jer dosadašnja praksa bezvlađa dugoročno ne vodi nikome na dobro.

Gdje vidite potencijalne mogućnosti za razvoj općine?

Potencijala je mnogo samo da je investicija, a one bi mogle ići u smjeru proizvodnje energije od voda (kanjon Ugra i mnogobrojni potoci), energije od vjetra, drvna industrija zbog obilja smrčeve šume, proizvodnja zdrave hrane (područje bez ikakvog zagađivača), kobimacije zimskog, ljetnog i etno turizma.

Što smatrate najvećim problemima s kojima se općina Dobretići susreće?

I u kampanji sam isticao isti problem, a to je što se nalazi u državi Bosni i Hercegovini koja ne funkcionira kao normalna država, pa se to onda odražava najviše na nas najmanje i najslabije. Druge uređene zemlje imaju mnoge pogodnosti i porezne i druge olaškšice za planinske krajeve i krajeve posebne državne skrbi. Iz tog problema se akumuliraju drugi problemi te je raskorak vremenom sve veći i veći. Dalje, naših još najmanje 600 obitelji čekaju na obnovu porušenih domova što im je Ustavom zagarantirano, a opet po svemu sudeći ustavnu pravdu većina njih neće dočekati.

Putna infrastruktura nam je u lošem stanju, cca 85 posto lokalnih puteva su makadami, javni vodovod posjeduje 4 od 18 naselja, struju njih 17, telefon 3, a djelomičnu kanalizaciju i rasvjetu samo središnje naselje Dobretići. Regionalni put, tj. put prema Travniku je još makadam. Jednostavno, čitav kraj vapi za asfaltiranjem preostalih 10 km puta. On nam je osnovni preduvjet bilo kakvog ozbiljnijeg gospodarskog razvitka.

Možete li nam navesti neke od projekata koje ćete realizirati u budućnosti?

Mogu planirati, obećati i ostvariti samo ono što mi skromna proračunska sredstva dozvoljavaju. Za bilo kakav projekat vrijedan spomena potrebna su sredstva vanjskog faktora, na čiju dodjelu u pravilu nemamo utjecaj. Ali borimo se, na većinu natječaja gdje imamo pravo šaljemo svoje aplikacije. Projekata u papirnatom obliku imamo izrađenih u vrijednosti više od 5 mil. maraka.

S ponosom mogu kazati da ćemo u tijeku 2018. godine izraditi dva asfaltna puta u duljini 800 i 1.000 m financirana preko IFAD-a, županijskog ministarstva i samodoprinosa mještana. Radimo i na pripremi dokumentacije za izgradnju javnog vodovoda za još dva naselja, za čiju implementaciju imam obećanja da bi se mogla osigurati sredstva.

Upravo nam je u tijeku izlaganje katastarskih podataka na osnovu avionskog snimanja iz 1987. godine. Pri kraju smo s prvom katastarskom općinom, a ukupno ih imamo 8, što bi u neprekinutom nizu moglo potrajati i tri godine. Projekat je podržan od Federalne i Županijske geodetske uprave i vrlo je značajan da se zapetljani imovinsko-pravni odnosi riješe, nakon čega će sigurno doći do intenziviranja prometa nekretninama i gradnje novih objekata.

Koliko Vaš privatni život trpi zbog obaveza?

Posao kao što je ovaj vrlo je specifičan i naravno traži neka svoja odricanja i podređivanje života poslovnim obvezama. Za sada mi nije problem jer nisam obiteljski vezan. Kasnije vjerujem da će biti znatno teže. Volim ovaj posao, volim ovaj kraj i ovaj narod tako da mi s neke strane ovaj posao dođe kao hobi kojim sam se godinama prije bavio, samo su sada ozbiljnije stvari u pitanju.

Naša država se nalazi u jednoj vrsti dubioze. Da li Vi smatrate da se može izići iz nje i stvoriti jedna bolja sredina za življenje?

Kao što kaže jedan vic, izlaza iz ove sitacije je nekoliko, a neki od njih su Gradiška, Kamensko…, malo šale naravno. Više od 24 godina živio sam u Hrvatskoj i vratio sam se između ostalog da mijenjam stvari i dosadašnje prakse na bolje kako u svome Pougarju tako i u Bosni i Hercegovini. Na svakom pojedincu je dio odgovornosti i to moramo biti svjesni.

Mijenjanjem sebe, mijenjajmo Bosnu i Hercegovinu. Moje skromno viđenje situacije je to da se sve tri politike u Bosni i Hercegovini moraju osloboditi vanjskih faktora i da stvaraju Bosnu i Hercegovinu kakvu mi želimo, a ne kakvu žele drugi. U svemu tome svačijeg je interesa više nego naroda koji u njoj živi. Pogotovo sam zabrinut, za moj hrvatski narod, kao najmalobrojniji.

artinfo.ba | preuzeto s portala jajce-online.com