Velikim uspjehom se može smatrati i sama činjenica da je predstava "Mrtve ribe..." nastala u koprodukciji tri kazališne kuće, rekao je u intervjuu za Dnevni list ravnatelj HNK Mostar Ivan Vukoja.

Kraj kazališne sezone 2015./16. bio je povod da za razgovor zamolimo ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru Ivana Vukoju.

Razgovarala: Vesna Hlavaček, Dnevni list

Sezona je završena umjetničkim trijumfom – premijerom kazališne predstave “Mrtve ribe plivaju na leđima”, postavljene na scenu prema adaptiranom tekstualnom predlošku Josipa Mlakića. Postoji nekoliko razloga da se govori o trijumfu… Slažete li se s tom tvrdnjom?

Možda je trijumf malo preteška riječ, ali se slažem da se radi o uspjehu, značajnom postignuću, iskoraku, … Imajući u vidu generalno stanje u društvu, a osobito u kulturi i kazalištu, velikim uspjehom se može smatrati i sama činjenica da je predstava nastala u koprodukciji tri kazališne kuće. Glumice i glumci, produkcijsko i tehničko osoblje HNK Mostar, NP Mostar i BNP Zenica više od dva mjeseca intenzivno su radili na stvaranju ove predstave... Pored njih, u predstavi imamo “kao gosta” i glumca iz mostarskog Pozorišta lutaka, nagrađivanu redateljicu i kazališnu pedagoginju, koja je ujedno i direktorica Mostarskog teatra mladih, autora glazbe, koji je, pored vlastitih autorskih projekata, i član mostarske grupe Zoster, međunarodno afirmiranog likovnog umjetnika i profesora zagrebačke ALU koji skupa sa suprugom s bečkom diplomom potpisuje scenografiju i video, … Doda li se tome da je riječ o praizvedbi Mlakićevog dramskog teksta - koja se radila paralelno sa snimanjem istoimenog igranog filma po njegovom scenariju - možda bi se ipak moglo govoriti o trijumfu (smijeh)...

Kako se rodila ideja da se ostvari suradnja s Mlakićem i s još dva kazališta, koja su koproducenti predstave?

Pored osobnog poznanstva i suradnje u okviru nekih drugih projekata, činjenica da se radi o izvrsnom, afirmiranom i nagrađivanom piscu i scenaristi , kojemu je ovo prvi dramski tekst, bila nam je dodatni motiv za ovaj oblik suradnje... Veseli nas činjenica, i ponosni smo na nju, što će ostati zabilježeno kako je Mlakićev dramski prvijenac svoju praizvedbu imao upravo u HNK Mostar. Mlakića smo, među ostalim, odabrali i zato što želimo da praizvedbe dramskih tekstova domaćih autora postanu konstanta našega repertora.

S obzirom da je ovog proljeća Kristijan Milić počeo snimati film istoimenog naziva, računali smo i na sinergijski učinak paralelnog pojavljivanja filma i predstave... Sigurni smo kako će mnogi gledatelji uživati u mogućnosti paralelnog gledanja igranog filma i kazališne predstave, po istom tekstualnom predlošku.

Predstava koja se tiče sviju nas

Kakve su prve reakcije publike i kritike? Jeste li Vi zadovoljni ostvarenim rezultatom?

Publika je izvrsno reagirala na predstavu, osjetilo se to ne samo kroz srdačan i dugotrajan pljesak kojim su bile popraćene premijera i prva repriza, nego i kroz emocionalno ozračje koje je vibriralo u dvorani tijekom igranja... Ovo je predstava koja se tiče sviju nas, i svaki gledatelj razvija svoj individualni odnos - ne samo prema predstavi i glumačkoj igri, nego i prema onome o čemu predstava govori. A govori o - svima nama - važnim i traumatičnim, a time i teškim i bolnim temama... No, što je trauma dublja i veća, time je i njeno razrješenje u većoj mjeri oslobađajuće iskustvo... Priuštiti gledateljima iskustvo novog i dubljeg uvida u njih same ili u svijet koji ih okružuje, a onda - na temelju tog uvida - i svojevrsno otrježnjenje, da ne kažem pročišćenje, katarzu - smatram još uvijek najvažnijom dimenzijom kazališnog čina...

Kao ravnatelj HNK i svojevrsni domaćin ove predstave i koprodukcije, ja sam također zadovoljan, ali ne samo predstavom kao rezultatom, nego i predstavom kao procesom. Predstava je, naime, napravljena u iznimno prijateljskom i kreativnom ozračju. Bila je to razmjena, ne samo glumačkih i kreativnih energija, nego i proces ljudskog upoznavanja i zbližavanja. Najveća pohvala svima nama u HNK je kada ljudi iz drugih kazališnih kuća, koji surađuju s nama, kažu da su se u HNK osjećali ugodno i opušteno, da im je bilo zadovoljstvo surađivati s nama... Od samog početka moga rada u HNK inzistiram na tome da otvorenost i susretljivost prema kolegama i suradnicima, ali i profesionalizam i odgovornost prema poslu i obvezama budu karakteristike, po kojima će HNK Mostar biti poznat u kazališnim krugovima...

HNK Mostar je otvoreno za suradnju

Što će se s predstavom događati početkom jeseni?

Predstava će, najprije, u drugoj polovini rujna premijerno biti izvedena u Narodnom pozorištu Mostar i Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Zbog različitih pozornica, moguće su i određene preinake i prilagodbe, tako da ćemo imati i malo razdoblje svojevrsne postpripreme predstave... Tome se svi veselimo, jer će to biti dodatna prilika za druženje i novi kreativni doprinos predstavi svih sudionika u projektu... Nakon toga, slijede igranja u okviru redovnih repertoara naše tri kazališne kuće, i ,nadamo se, gostovanja u drugim gradovima i kazalištima. Već smo u dogovorima oko gostovanja na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, a računamo i na festivalski potencijal ove predstave...

Ovo nije prva suradnja HNK s drugim teatrima, već imate dobra iskustva u tom pogledu?

Već s prvom predstavom, koju sam radio kao v.d. ravnatelja, htio sam pokazati kako će Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru biti otvoreno za suradnju sa svim kazališnim kućama i kazališnim umjetnicima u Mostaru. U toj predstavi, koju smo napravili u vlastitoj produkciji, po prvi put od kada postoje, sudjelovali su umjetnici iz svih kazališnih kuća i institucija u gradu. Stoga je predstava i dobila epitet prve „svemostarske predstave“. Nakon toga, potpisali smo „sporazum o suradnji“ s NP Mostar , koji je sadržavao razmjenu predstava i svekolikih resursa, te koprodukcijsku suradnju na novim projektima. Plod tog sporazuma i suradnje, među ostalim, bila je i naša prva zajednička, koprodukcijska predstava „Ajmo na fuka“... Obvezani sporazumom, željni suradnje i dodatno motivirani velikim uspjehom predstave „Ajmo na fuka“ - odlučili smo u novoj sezoni ući u novi koprodukcijski projekt: „Mrtve ribe plivaju na leđima“. Redateljica predstave Tanja Miletić Oručević predložila je da ovaj put suradnju proširimo i na BNP Zenica, a Almir Mujkanović i ja smo to s velikim zadovoljstvom prihvatili. Stoga, još jednom, hvala Tanji na prijedlogu, a Hazimu Begagiću, direktoru BNP Zenica, na činjenici što je, bez imalo zadrške, prihvatio i podržao koprodukcijsku suradnju... Duboko sam uvjeren kako smo ovom suradnjom svi na dobitku, i mi kao kazališta, i naši glumački ansambli, i naše publike, i društvo u cjelini...

Vrijedno je spomenuti kako je HNK Mostar u prethodnim sezonama koprodukcijsku suradnju ostvarilo i s Mostarskim teatrom mladih, te kako su u okviru festivala Mostarsko proljeće do sada realizirane dvije koprodukcijske predstave HNK Mostar i Matice hrvatske Mostar.

Uspješna sezona

Kako je, općenito, protekla sezona? Koliko je ostvareno premijernih izvođenja, što je sve trenutno na repertoaru kuće?

Mislim kako s punim pravom možemo reći kako je sezona 2015./2016. bila iznimno uspješna...Produkcijski gledano - najuspješnija od osnutka kazališta. O tome, među ostalim, svjedoče četiri premijere, tri koprodukcije i ukupno 11 živućih predstava na repertoaru. Dodamo li tome gostovanja i sudjelovanja na festivalima u BiH i Hrvatskoj, gostovanja u Češkoj, sve brojniju publiku, prisutnost u medijima i javnosti, smatram kako uistinu možemo biti jako zadovoljni ovo sezonom...

Koliko je teatar bio pozivan na festivale, i kako su ta gostovanja protekla?

I u festivalskom pogledu možemo biti zadovoljni sezonom koja je na izmaku. Posebno smo ponosni na činjenicu da je naša predstava „Vanja i Sonja i Maša i još jedan“ bila uvrštena u natjecateljski program 23. Festivala glumca u Vinkovcima. U konkurenciji između čak 59 prijavljenih predstava iz Hrvatske i BiH, ušli smo u društvo 18 odabranih predstava i doživjeli vrijedno i zanimljivo festivalsko iskustvo...

S predstavom „Vanja i Sonja i Maša i još jedan“ nastupili smo i na 35. Kazališnim igrama u Jajcu. Reakcija publike na predstavu bila je fantastična. Stoga smo, iskreno govoreći, očekivali barem nagradu publike.. Na kraju je nismo dobili, ali smo, ipak, dobili jednu nama jako značajnu i dragu nagradu. Ivan Skoko, od ove sezone punopravni član našega glumačkog ansambla, dobio je nagradu za najboljeg mladog glumca na festivalu.

Predstava „Meštar“ svoju premijeru imala je u okviru festivala Mostarsko proljeće 2016, a predstava „Ajmo na fuka“ uvrštena je u projekt PRO budućnost koji pod pokroviteljstvom USAID-a realizira Catholic Relief Services (CRS).

Nadamo se i da će predstava „Mrtve ribe...“, koja je tek krenula s igranjem, imati bogat i uspješan festivalski život, a također i predstava „Kisik“ - s kojom se nadamo igrati i na festivalima i na gostovanjima...

Teški uvjeti za rad

Jeste li gostovali u drugim sredinama, mimo festivalskih događanja?

I po pitanju gostovanja, mislim da možemo biti zadovoljni sezonom... Gostovali smo ukupno u 13 gradova: Pragu, Brnu, Vukovaru, Ljubuškom, Posušju, Međugorju, Fojnici, Jajcu, Žepču, Grudama, Brčkom, Tuzli i Gornjem Vakufu/Uskoplju.

Posebno me veseli što već sada mogu najaviti i gostovanje u Beču. U okviru programa „Bosanskohercegovački studeni“, koji je jedan od projekata „Godine kulture 2016 BiH/Austrija“, 18. i 19. studenoga 2016., u Volkstheateru u Beču, gostovat ćemo s predstavom „Ajmo na fuka“.

U kakvim uvjetima HNK radi? Riješen je pravni status kazališta, no, odvija li se financiranje planiranom dinamikom?

Uvjeti u kojima HNK radi iznimno su teški... Radimo u započetoj, a nedovršenoj zgradi, faktički na gradilištu - na kojem je, u okviru do sada izgrađenih 4.000 četvornih metara betona, dovršena samo Mala scena... Prostorije , koje bi trebale biti u funkciji Male scene i redovnog poslovanja kazališta, su - nedostatne, a i one koje postoje ,većim dijelom naknadno su prilagođene svojoj trenutnoj namjeni... Zbog neprimjerene zaštite, objekt prokišnjava na dvadesetak mjesta i jako teško i skupo ga je održavati. Sredstva koja dobivamo od osnivača su smiješna, u usporedbi sa sredstvima koja dobijaju neka druga narodna kazališta u BiH, a osobito u Hrvatskoj... Po logici konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, HNK Mostar bi trebao biti u rangu i na razini Narodnog pozorišta Sarajevo i Narodnog pozorišta Republike Srpske. Čisto za ilustraciju: NP Sarajevo ima oko 220 zaposlenih, NP RS oko 100, a HNK Mostar 22 stalno zaposlenih. Na godišnjoj razini, NP Sarajevo od osnivača dobiva oko 5.500.000 KM, NP RS oko 2.000.000 KM, a HNK Mostar je u 2015. od osnivača dobio 355.000 KM. U ovoj godini situacija se malo popravila, ali sve ovo treba smatrati tek privremenim stanjem i minimalnom podrškom , dok se ne stvore uvjeti za ozbiljno i stabilno financiranje, u skladu sa statusom i značajem koji HNK Mostar treba imati za Hrvate u BiH i BiH u cjelini... A da bi se to financiranje smatralo iole ozbiljnim, postojeći iznos financiranja potrebno je uvećati barem tri do pet puta... I , naravno, dovršiti izgradnju započetog objekta opremiti ga i urediti, u skladu s europskim kazališnim standardima...

Nedovoljan broj glumica i glumaca

Jeste li zadovoljni kadrovskom popunjenošću ansambla?

Kako možemo biti zadovoljni, kada u ansamblu imamo samo devet glumica i glumaca, a Zakon o kazalištu nam propisuje da profesionalni glumački ansambli trebaju imati najmanje 15 stalnih članova... Dodamo li tome podatke o NP Sarajevo i NP RS, koje sam spomenuo u prethodnom odgovoru, naša situacija ispada još poraznija. Ukoliko se u skorije vrijeme nešto bitno i značajno ne dogodi glede brojnosti ansambla i financiranja HNK Mostar - bojim se da naziv koji imamo neće više imati nikakvog smisla... I ovdje, kao i kod financiranja, postojeći broj glumaca treba povećati barem tri do pet puta. Stoga, uspjesi o kojima sam ranije govorio, svoj puni značaj i vrijednost dobivaju tek kada ih smjestimo u kontekst ovdje spomenutih prostornih, financijskih i kadrovskih problema, kao i mnogih drugih problema - o kojima nije ni mjesto ni vrijeme govoriti...

Ime je program

Već ste gotovo dvije godine ravnatelj HNK Mostar, prije toga ste jedno vrijeme proveli na mjestu v.d. ravnatelja. S kakvim ste programom došli na čelo te institucije, što su bile Vaše intencije i jeste li ih uspjeli realizirati?

Već u prvom obraćanju medijima, kao v.d. ravnatelja, naglasio sam kako će moj program biti izveden iz samog naziva ustanove koju vodim... Ime je program. A naziv kaže kako je ovo hrvatsko i narodno kazalište, kazalište koje treba njegovati i afirmirati hrvatski jezik i identitet, kazališnu kulturu i dramsku tradiciju... HNK je i kazalište svih Hrvata u BiH, bez obzira u kojem njenom dijelu živjeli. Sastavni dio moga programa je namjera i plan da Hrvati iz cijele BiH dolaze u HNK Mostar, ali i da HNK dođe u što više mjesta u BiH u kojima žive Hrvati. Pored toga što je hrvatsko i narodno, ono je i mostarsko, a time i bosankohercegovačko kazalište, kazalište svih bh. naroda i građana... Od prve, „svemostarske predstave“ - do posljednje koprodukcije, mislim da postoji mnoštvo elemenata , koji potvrđuju prethodno spomenutu karakteristiku HNK Mostar... No, da bi ispunilo bilo koju od prethodno navedenih zadaća, HNK Mostar u prvom redu treba biti kazalište: dobro, kvalitetno i suvremeno kazalište... Kazalište koje ne samo njeguje tradiciju, nego i stvara nove kulturne i kazališne vrijednosti , usklađene s normama i zahtjevima suvremene, europske i svjetske, kazališne estetike... Prethodno izrečene sadržaje smatram svojom glavnom ravnateljskom intencijom... Osnovna namjera mi je, dakle, u što je moguće većoj mjeri, učiniti HNK Mostar institucijom, koja će s ponosom i punim opravdanjem nositi taj naziv i kao takva biti prepoznata i uvažena ne samo u BiH , nego i širim, europskim okvirima. Predstave koje smo producirali u prethodne tri sezone, koprodukcijska suradnja koju smo ostvarili, festivali na kojima smo sudjelovali, nagrade koje smo dobili, mjesta na kojima smo gostovali ili ćemo uskoro gostovati, govore mi da idemo u dobrom smjeru !

Mislite li da na pravi način ovaj teatar vrši svoju funkciju u društvu? U čemu se, po Vašem mišljenju, ona prvenstveno, sastoji?

Repertoarska i produkcijska politika Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru u značajnoj se mjeri bavi problemom odnosa kazališta i društveno-političkog okvira, u kojem to kazalište djeluje, odnosno ulogom i funkcijom kazališta u široj društvenoj zajednici... Vidljivo je to, kako u odabiru određenih tema i autora, tako i suradnika i koproducenata nekih naših kazališnih projekata. .. Time želimo aktivno i odgovorno komunicirati s vlastitim društvenim okruženjem i specifičnostima koje ima, i namjera nam je da takve predstave postanu jedna od konstanti repertoara HNK Mostar... „Ajmo na fuka“ i „Mrtve ribe...“ smatramo iznimno uspješnim primjerima spomenute odgovornosti i angažiranosti. Nadamo se kako će ovo što radimo imati pozitivne društvene učinke, ali i budno pazimo, pri tom, da svijest o društvenoj odgovornosti i angažiranosti ne postane sama sebi svrhom i - pretvori kazalište u produljenu ruku bilo koje teorije, ideologije, ili politike u njenom dnevnopolitičkom značenju... Jer, ovdje se, u prvom redu, radi o kazalištu, o teatarskim vrijednostima, normama i kriterijima...

im|artinfo.ba, preneseno s portala dnevnik.ba

Velikim uspjehom se može smatrati i sama činjenica da je predstava "Mrtve ribe..." nastala u koprodukciji tri kazališne kuće, rekao je u intervjuu za Dnevni list ravnatelj HNK Mostar Ivan Vukoja. Kraj kazališne sezone 2015./16. bio je povod  da za razgovor zamolimo ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru Ivana Vukoju. Razgovarala: Vesna Hlavaček, Dnevni list Sezona je završena umjetničkim  trijumfom – premijerom kazališne predstave “Mrtve ribe plivaju na leđima”, postavljene na scenu prema adaptiranom tekstualnom predlošku Josipa Mlakića. Postoji nekoliko razloga  da se govori o trijumfu… Slažete li se s tom tvrdnjom? Možda je trijumf malo preteška riječ, ali se slažem da se radi o uspjehu, značajnom postignuću, iskoraku, … Imajući u vidu generalno stanje u društvu, a osobito u kulturi i kazalištu, velikim uspjehom se može smatrati i sama činjenica da je predstava nastala u koprodukciji tri kazališne kuće. Glumice i glumci, produkcijsko i tehničko osoblje HNK Mostar, NP Mostar i  BNP Zenica više od dva mjeseca intenzivno su radili na stvaranju ove predstave...  Pored njih, u predstavi imamo  “kao gosta” i glumca iz mostarskog Pozorišta lutaka, nagrađivanu  redateljicu i  kazališnu pedagoginju, koja je ujedno i  direktorica Mostarskog teatra mladih, autora glazbe, koji je,  pored vlastitih autorskih projekata,  i član mostarske grupe Zoster, međunarodno afirmiranog likovnog umjetnika i  profesora zagrebačke ALU  koji skupa sa suprugom s bečkom diplomom potpisuje scenografiju i video, … Doda li se tome da je riječ o praizvedbi Mlakićevog dramskog teksta -  koja se radila paralelno sa snimanjem istoimenog igranog filma po njegovom scenariju - možda bi se ipak moglo govoriti o trijumfu (smijeh)... Kako se rodila ideja da se ostvari suradnja s Mlakićem i s još dva kazališta,  koja su koproducenti predstave? Pored osobnog poznanstva i suradnje u okviru nekih drugih projekata, činjenica da se radi o izvrsnom, afirmiranom i nagrađivanom piscu i scenaristi , kojemu je ovo prvi dramski tekst, bila nam je dodatni  motiv za ovaj oblik suradnje... Veseli nas činjenica, i ponosni smo na nju, što će ostati zabilježeno kako je Mlakićev dramski prvijenac svoju praizvedbu imao upravo u HNK Mostar. Mlakića smo, među ostalim, odabrali i zato što želimo da praizvedbe dramskih tekstova domaćih autora postanu konstanta našega repertora. S obzirom da je ovog proljeća Kristijan Milić počeo snimati film istoimenog naziva, računali smo i na sinergijski učinak paralelnog pojavljivanja filma i predstave... Sigurni smo kako će mnogi gledatelji  uživati u mogućnosti  paralelnog gledanja igranog filma i kazališne predstave,  po istom tekstualnom predlošku. Predstava koja se tiče sviju nas Kakve su prve reakcije publike i kritike? Jeste li Vi zadovoljni ostvarenim rezultatom? Publika je izvrsno reagirala na predstavu, osjetilo se to ne samo kroz srdačan i dugotrajan pljesak kojim su bile popraćene premijera i prva repriza, nego i kroz emocionalno ozračje koje je vibriralo u dvorani tijekom igranja... Ovo je predstava koja se tiče sviju nas, i svaki gledatelj razvija svoj individualni odnos -  ne samo prema predstavi i glumačkoj igri, nego i prema onome o čemu predstava govori. A govori o - svima nama - važnim i traumatičnim, a time i teškim i bolnim temama...  No,  što je trauma dublja i veća, time je i njeno razrješenje u većoj mjeri oslobađajuće iskustvo...  Priuštiti gledateljima iskustvo novog i dubljeg uvida u njih same ili u svijet koji ih okružuje, a onda -  na temelju tog uvida -  i svojevrsno otrježnjenje, da ne kažem pročišćenje, katarzu - smatram još uvijek najvažnijom dimenzijom kazališnog čina... Kao ravnatelj HNK i svojevrsni domaćin ove predstave i koprodukcije, ja sam također zadovoljan, ali ne samo predstavom kao rezultatom, nego i predstavom kao procesom. ..Predstava je, naime, napravljena u iznimno prijateljskom i kreativnom ozračju. Bila je to razmjena, ne samo glumačkih i kreativnih energija, nego i proces ljudskog upoznavanja i zbližavanja. Najveća pohvala svima nama u HNK je kada ljudi iz drugih kazališnih kuća, koji surađuju s nama, kažu da su se u HNK osjećali ugodno i opušteno, da im je bilo zadovoljstvo surađivati s nama...  Od samog početka moga rada u HNK inzistiram na tome da otvorenost i susretljivost prema kolegama i suradnicima, ali i profesionalizam i odgovornost  prema poslu i obvezama budu karakteristike, po kojima će HNK Mostar biti poznat u kazališnim krugovima... HNK Mostar je otvoreno za suradnju Što će se s predstavom događati početkom jeseni? Predstava će, najprije, u drugoj polovini rujna premijerno biti izvedena u Narodnom  pozorištu Mostar i Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Zbog različitih pozornica, moguće su i određene preinake i prilagodbe, tako da ćemo imati i malo razdoblje svojevrsne postpripreme predstave... Tome se svi veselimo,  jer će to biti dodatna prilika za druženje i novi kreativni doprinos predstavi svih sudionika u projektu... Nakon toga,  slijede igranja u okviru redovnih repertoara naše tri kazališne kuće, i ,nadamo se,  gostovanja u drugim gradovima i kazalištima. Već smo u dogovorima oko gostovanja na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, a računamo i na festivalski potencijal ove predstave... PREMIJERE HNK MOSTAR U SEZONI 2015./2016.: „Brat magarac“ autora Renea Medvešeka, u režiji Lawrencea Kiirua; Koprodukcijska predstava HNK Mostar i MTM Mostar „Kisik“, autora Ivana Viripajeva ,u režiji Tanje Miletić Oručević; Koprodukcijska predstava HNK Mostar i Matice hrvatske Mostar „Meštar“, autora Nedjeljka Fabria, u režiji Velimira Pšeničnika Njirića; Koprodukcijska predstava HNK Mostar s Narodnim pozorištem Mostar i Bosanskim narodnim pozorištem Zenica „Mrtve ribe plivaju na leđima“, autora Josipa Mlakića, u režiji Tanje Miletić Oručević Ovo nije prva suradnja HNK s drugim teatrima, već imate dobra iskustva u tom pogledu? Već s prvom predstavom, koju sam radio kao v.d. ravnatelja,  htio sam pokazati kako će Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru biti otvoreno za suradnju sa svim kazališnim kućama i kazališnim umjetnicima u Mostaru. U toj predstavi, koju smo napravili u vlastitoj produkciji, po prvi put od kada postoje, sudjelovali su umjetnici iz svih kazališnih kuća i institucija u gradu. Stoga je predstava i dobila epitet prve „svemostarske predstave“. Nakon toga, potpisali smo „sporazum o suradnji“ s NP Mostar , koji je sadržavao razmjenu predstava i svekolikih resursa, te koprodukcijsku suradnju na novim projektima.  Plod tog sporazuma i suradnje, među ostalim, bila je i naša prva zajednička, koprodukcijska predstava „Ajmo na fuka“... Obvezani sporazumom, željni suradnje i dodatno motivirani velikim uspjehom predstave „Ajmo na fuka“ -  odlučili smo u novoj sezoni ući u novi koprodukcijski projekt: „Mrtve ribe plivaju na leđima“. Redateljica predstave Tanja Miletić Oručević predložila je da ovaj put suradnju proširimo i na BNP Zenica, a  Almir Mujkanović i ja smo to s velikim zadovoljstvom prihvatili. Stoga, još jednom, hvala Tanji na prijedlogu, a Hazimu Begagiću, direktoru BNP Zenica, na činjenici što je, bez imalo zadrške,  prihvatio i podržao koprodukcijsku suradnju...  Duboko sam uvjeren kako smo ovom suradnjom svi na dobitku, i mi kao kazališta, i naši glumački ansambli, i naše publike, i društvo u cjelini... Vrijedno je spomenuti kako je HNK Mostar u prethodnim sezonama koprodukcijsku suradnju ostvarilo i s Mostarskim teatrom mladih, te kako su u okviru festivala Mostarsko proljeće do sada realizirane dvije koprodukcijske predstave HNK Mostar i Matice hrvatske Mostar. Uspješna sezona Kako je, općenito, protekla sezona? Koliko je ostvareno premijernih izvođenja, što je sve trenutno na repertoaru kuće? Mislim kako s punim pravom možemo reći kako je sezona 2015./2016. bila iznimno uspješna...Produkcijski gledano - najuspješnija od osnutka kazališta. O tome, među ostalim, svjedoče četiri premijere, tri koprodukcije i ukupno 11 živućih predstava na repertoaru. Dodamo li tome gostovanja i sudjelovanja na festivalima u BiH i Hrvatskoj, gostovanja u Češkoj, sve brojniju publiku, prisutnost u medijima i javnosti, smatram kako uistinu možemo biti jako zadovoljni ovo sezonom... Koliko je teatar bio pozivan na festivale,  i kako su ta gostovanja protekla? I u festivalskom pogledu možemo biti zadovoljni sezonom koja je na izmaku. Posebno smo ponosni na činjenicu da je naša predstava „Vanja i Sonja i Maša i još jedan“ bila uvrštena u natjecateljski program 23. Festivala glumca u Vinkovcima. U konkurenciji između čak 59 prijavljenih predstava iz Hrvatske i BiH, ušli smo u društvo 18 odabranih predstava i doživjeli vrijedno i zanimljivo festivalsko iskustvo... S predstavom „Vanja i Sonja i Maša i još jedan“ nastupili smo i na 35. Kazališnim igrama u Jajcu. Reakcija publike na predstavu bila je fantastična. Stoga smo, iskreno govoreći, očekivali barem nagradu publike.. Na kraju je nismo dobili, ali smo, ipak, dobili jednu nama jako značajnu i dragu nagradu. Ivan Skoko, od ove sezone punopravni član našega glumačkog ansambla, dobio je nagradu za najboljeg mladog glumca na festivalu. Predstava „Meštar“ svoju premijeru imala je u okviru festivala Mostarsko proljeće 2016, a predstava „Ajmo na fuka“ uvrštena je u projekt PRO budućnost koji pod pokroviteljstvom USAID-a realizira Catholic Relief Services (CRS). Nadamo se i da će predstava „Mrtve ribe...“, koja je tek krenula s igranjem, imati bogat i uspješan festivalski život, a također i predstava „Kisik“  - s kojom se nadamo igrati i na festivalima i na gostovanjima... Teški uvjeti za rad Jeste li gostovali u drugim sredinama, mimo festivalskih događanja? I po pitanju gostovanja, mislim da možemo biti zadovoljni sezonom... Gostovali smo ukupno u 13 gradova: Pragu, Brnu, Vukovaru, Ljubuškom, Posušju, Međugorju, Fojnici, Jajcu, Žepču, Grudama, Brčkom, Tuzli i Gornjem Vakufu/Uskoplju. Posebno me veseli što već sada mogu najaviti i gostovanje u Beču. U okviru programa „Bosanskohercegovački studeni“, koji je jedan od projekata „Godine kulture 2016 BiH/Austrija“, 18. i 19. studenoga 2016., u Volkstheateru u Beču, gostovat ćemo s predstavom „Ajmo na fuka“. OSTALE ŽIVUĆE PREDSTAVE NA REPERTOARU HNK MOSTAR „Kajališni sat“, autora Jasena Boke, u režiji Dragana Komadine; „Hercegovina“ ,glazbeno-poetsko-scenski kolaž; „Chick lit“, autora Damira Šodana, u režiji Tanje Miletić Oručević;  „Ljepotica iz Leenanea“ autora Martina McDonagha u režiji Segora Hadžagića; „Sve o ženama“, autora Mire Gavrana, u režiji Roberta Raponje;   „Ajmo na fuka“, autora i redatelja Dragana Komadine;  „Vanja i Sonja i Maša i još jedan“, autora Christophera Duranga , u režiji Nine Kleflin U kakvim uvjetima HNK radi? Riješen je pravni status kazališta, no, odvija li se financiranje planiranom dinamikom? Uvjeti u kojima HNK radi iznimno su teški... Radimo u započetoj,  a nedovršenoj zgradi, faktički na gradilištu -  na kojem je, u okviru do sada izgrađenih 4.000 četvornih metara betona, dovršena samo Mala scena...  Prostorije , koje bi trebale biti u funkciji Male scene i redovnog poslovanja kazališta, su - nedostatne, a i one koje postoje ,većim dijelom naknadno su prilagođene svojoj trenutnoj namjeni...  Zbog neprimjerene zaštite, objekt prokišnjava na dvadesetak mjesta i jako teško i skupo ga je održavati. Sredstva koja dobivamo od osnivača su smiješna, u usporedbi sa sredstvima koja dobijaju neka druga narodna kazališta u BiH, a osobito u Hrvatskoj...  Po logici konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda, HNK Mostar bi trebao biti u rangu i na razini Narodnog pozorišta Sarajevo i Narodnog pozorišta Republike Srpske. Čisto za ilustraciju: NP Sarajevo ima oko 220 zaposlenih, NP RS oko 100, a HNK Mostar 22 stalno zaposlenih. Na godišnjoj razini,  NP Sarajevo od osnivača dobiva oko 5.500.000 KM, NP RS oko 2.000.000 KM, a HNK Mostar je u 2015. od osnivača dobio 355.000 KM. U ovoj godini situacija se malo popravila, ali sve ovo treba smatrati tek privremenim stanjem i minimalnom podrškom , dok se ne stvore uvjeti za ozbiljno i stabilno financiranje,  u skladu sa statusom i značajem koji HNK Mostar treba imati za Hrvate u BiH i BiH u cjelini...  A da bi se to financiranje smatralo iole ozbiljnim, postojeći iznos financiranja potrebno je uvećati barem tri do pet puta... I , naravno, dovršiti izgradnju započetog objekta opremiti ga  i urediti,  u skladu s europskim kazališnim standardima... Nedovoljan broj glumica i glumaca Jeste li zadovoljni kadrovskom popunjenošću ansambla? Kako možemo biti zadovoljni,  kada u ansamblu imamo samo devet  glumica i glumaca,  a Zakon o kazalištu nam propisuje da profesionalni glumački ansambli trebaju imati najmanje 15 stalnih članova...  Dodamo li tome podatke o NP Sarajevo i NP RS, koje sam spomenuo u prethodnom odgovoru, naša situacija ispada još poraznija. Ukoliko se u skorije vrijeme nešto bitno i značajno ne dogodi glede brojnosti ansambla i financiranja HNK Mostar -  bojim se da naziv koji imamo neće više imati nikakvog smisla...  I ovdje, kao i kod financiranja, postojeći broj glumaca treba povećati barem tri do pet puta. Stoga, uspjesi o kojima sam ranije govorio,  svoj puni značaj i vrijednost dobivaju tek kada ih smjestimo u kontekst ovdje spomenutih prostornih, financijskih i kadrovskih problema, kao i mnogih drugih problema -  o kojima nije ni mjesto ni vrijeme govoriti... Ime je program Već ste gotovo dvije godine ravnatelj HNK Mostar, prije toga ste jedno vrijeme proveli na mjestu v.d. ravnatelja. S kakvim ste programom došli na čelo te institucije, što su bile Vaše intencije i jeste li ih uspjeli realizirati? Već u prvom obraćanju medijima, kao v.d. ravnatelja, naglasio sam kako će moj program biti izveden iz samog naziva ustanove koju vodim...  Ime je program. A naziv kaže kako je ovo hrvatsko i narodno kazalište, kazalište koje treba njegovati i afirmirati hrvatski jezik i identitet, kazališnu kulturu i dramsku tradiciju...  HNK je i kazalište svih Hrvata u BiH, bez obzira u kojem njenom dijelu živjeli. Sastavni dio moga programa je namjera i plan da Hrvati iz cijele BiH dolaze u HNK Mostar, ali i da HNK dođe u što više mjesta u BiH u kojima žive Hrvati. Pored toga što je hrvatsko i narodno, ono je i mostarsko, a time i bosankohercegovačko kazalište, kazalište svih bh. naroda i građana... Od prve, „svemostarske predstave“  - do posljednje koprodukcije,  mislim da postoji mnoštvo  elemenata , koji potvrđuju prethodno spomenutu karakteristiku HNK Mostar...  No, da bi ispunilo bilo koju od prethodno navedenih zadaća, HNK Mostar u prvom redu treba biti kazalište:  dobro, kvalitetno i suvremeno kazalište...  Kazalište koje ne samo njeguje tradiciju,  nego i stvara nove kulturne i kazališne vrijednosti , usklađene s normama i zahtjevima suvremene, europske i svjetske, kazališne estetike...  Prethodno izrečene sadržaje smatram svojom glavnom ravnateljskom intencijom...  Osnovna namjera mi je, dakle, u što je moguće većoj mjeri, učiniti HNK Mostar institucijom,  koja će s ponosom i punim opravdanjem nositi taj naziv i kao takva biti prepoznata i uvažena ne samo u BiH , nego i širim, europskim okvirima. Predstave koje smo producirali u prethodne tri sezone, koprodukcijska suradnja koju smo ostvarili, festivali na kojima smo sudjelovali, nagrade koje smo dobili, mjesta na kojima smo gostovali ili ćemo uskoro gostovati, govore mi da idemo u dobrom smjeru ! Mislite li da na pravi način ovaj teatar  vrši  svoju funkciju u društvu? U čemu se, po Vašem mišljenju, ona prvenstveno, sastoji? Repertoarska i produkcijska politika Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru u značajnoj se mjeri bavi problemom odnosa kazališta i društveno-političkog okvira, u kojem to kazalište djeluje, odnosno ulogom i funkcijom kazališta u široj društvenoj zajednici...  Vidljivo je to, kako u odabiru određenih tema i autora, tako i suradnika i koproducenata nekih naših kazališnih projekata. .. Time želimo aktivno i odgovorno komunicirati s vlastitim društvenim okruženjem i specifičnostima koje ima, i namjera nam je da takve predstave postanu jedna od konstanti repertoara HNK Mostar...  „Ajmo na fuka“ i „Mrtve ribe...“ smatramo iznimno uspješnim primjerima spomenute odgovornosti i angažiranosti.  Nadamo se kako će ovo što radimo imati pozitivne društvene učinke, ali i budno pazimo, pri tom, da svijest o društvenoj odgovornosti i angažiranosti ne postane sama sebi svrhom i -  pretvori kazalište u produljenu ruku bilo koje teorije, ideologije, ili politike u njenom dnevnopolitičkom značenju...  Jer, ovdje se, u prvom redu, radi o kazalištu, o teatarskim vrijednostima, normama i kriterijima... im|artinfo.ba, preneseno s portala dnevnik.ba