Ana Dragozet iz Viteza iza sebe ima niz nagrađenih dramskih tekstova, a odnedavno se može pohvaliti i s dvije Rektorove nagrade. Možda to i ne bi bilo toliko neobično da ih nije dobila na dva različita studija i u dva različita grada.

Ova mlada Vitežanka završila je preddiplomski Studij novinarstva na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru gdje je dobila i Rekotorovu nagradu za umjetnički uspjeh i promociju Sveučilišta.

„Mostar je grad s kojim osjećam posebnu vrstu povezanosti. Za tri godine života u jednom od ljepših bosanskohercegovačkih gradova, dobila sam jako puno. Iskustvo života u Mostaru smatram neprocjenjivim. To je vjerojatno i zbog ljudi koje sam upoznala, ali i zbog onog poznatog mostarskog načina života koji se toliko uvukao i u moju svakodnevicu“, kaže Ana.

Ipak, nakon diplome preddiplomskog studija odlučuje upisati, kako kaže, svoju prvu ljubav, Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, odsjek Dramaturgija.

„Nisam sigurna je li za odlazak bila u pitanju motivacija ili potreba. Voljela bih reći da je to samo motivacija, ali nažalost u nekim mjestima ne dobijemo sve što nam je potrebno i onda sam došla na diplomski studij u Zagreb“, kaže Ana.

Iako je promijenila životnu sredinu i studij, nije joj mnogo trebalo da ponovno krene kulturno djelovati i usavršavati se na kazališnim daskama, odnosno u kazališnom tekstu. Za svoju dramu „Nemoj gasiti svjetlo“, dobila je drugu Rektorovu nagradu.

„U Zagrebu me mentorica i cijenjena profesorica Sibila Petlevski predložila Vijeću, a onda je Dekanat s Akademije slao moj rad kao prijedlog za nagradu. Uz pofesoricu Petlevski, druga mentorica i komentatorica mojih djela je profesorica Lada Kaštelan. Iznimno sam sretna i motivirana što imam priliku raditi s tako cijenjenim profesoricama. Nastojim od njih naučiti najviše što mogu“, naglašava Ana.

Iako mnogi odlaskom u velike gradove nastoje zatomiti duh provincije iz koje dolaze, Ana čini suprotno. Ona ga prihvaća kao neodvojivi dio sebe i prenosi na scenu zbog čega su njezini profesori ocijenili da već sada unosi u hrvatsku novu dramu značajne inovativnosti.

„Prvi komentar na moje pisanje bio je od profesora Mate Matišića - Nemoj nikad izgubiti taj svoj Vitez u slovima. Poslije sam puno razmišljala o toj rečenici, a što sam više vremena provodila u Zagrebu, postajala mi je jasnija. Nikad mi nije moglo odmoći ono što nosim u sebi, a velikim dijelom je to i mjesto iz kojeg dolazim.“, kaže Ana.

Trenutno je studentica završne godine dilpomskog studija i pred njom su novi izazovi, a na pitanje o planovima za budućnost Ana odgovara: „Svjesna sam situacije i rada u umjetničkom području, osobito području poput dramaturgije. Ono što me trenutno raduje je svaki korak koji me približava velikom domu – a za mene je to kazalište. Kuća može biti cijeli svijet, dom sam morala negdje pronaći, a u tom pravcu sam usmjerila i ljubav“, zaključuje Ana.

Notra.ba