U Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Mostaru večeras i protekle tri večeri pretpremijerno je izvedena predstava “Kroz proces 10-6-93”.
Nesvakidašnje je da je predstava imala čak četiri pretpremijerne izvedbe kako bi poprimila konačni oblik. Inspirirana je događajem koji se 10. lipnja 1993. godine dogodio u Vitezu na jednom malom dječjem igralištu, prostoru među obiteljskim kućama na kojem su se igrala djeca.
U jeku dječje igre na to je mjesto pala granata ispaljena s položaja Armije RBiH. Osmero djece je poginulo. Za taj zločin nitko nije odgovarao. Autorica i redateljica predstave je Marina Petković Liker, mostarskoj publici poznata po predstavi “Gnijezdo”. Ova predstava ujedno je i povod za razgovor s ravnateljem HNK Mostar Ivanom Vukojom.
Predstava “Kroz proces 10-6-93” govori o ubojstvu osmero djece 10. lipnja 1993. godine u Vitezu koja su na igralištu među obiteljskim kućama poginula od granate ispaljene s položaja Armije RBiH, i to na katolički blagdan Tijelovo kada je potpisano jednodnevno primirje između HVO-a i Armije RBiH. Upitan zašto se HNK odlučio baviti ovom temom, ravnatelj Ivan Vukoja, u intervju Večernjem listu je kazao:
– Ovom temom, među ostalim, bavimo se i zato što smo Hrvatsko narodno kazalište. Naša repertoarska politika, misija i vizija jednim svojim dijelom određene su našim nazivom. Kao hrvatsko, a uz to i narodno kazalište, dužni smo dio svoga repertoara posvetiti ne samo hrvatskoj dramskoj tradiciji i suvremenosti nego se baviti i temama koje su bitne Hrvatima kao narodu. Tragedija koja se u Vitezu dogodila 10. lipnja 1993. toliko je velika i bolna da je se s pravom može smatrati iznimno važnom ne samo za Hrvate nego i za cijelu BiH, sve njezine narode i građane. Viteška tragedija bitna je i paradigmatična ne samo zbog onog što se dogodilo tog lipanjskog dana 1993. već i zbog svega onog što se događalo poslije, od medijskih manipulacija i ignoriranja, preko izostanka odgovarajuće društvene i političke reakcije do činjenice da nitko do sada nije odgovarao za taj zločin.
Najzaslužnija osoba za rađanje ideje o predstavi, otkrio je Vukoja, jest novinarka Gloria Lujanović.
-Naša suradnja započela je prije pet-šest godina u okviru projekata “HNS plus” i “Hrvatsko proljeće središnje Bosne”. Bio sam zadivljen količinom angažmana, brige i ljubavi koje je Gloria Lujanović pokazivala za Hrvate u središnjoj Bosni, posebno kada su u pitanju tragedije koje su doživjeli u prethodnom ratu. Mnogo toga bitnog o Hrvatima središnje Bosne i njihovim ratnim stradanjima ne bi nikad dospjelo u medije i javnost da nije bilo Glorije Lujanović. Među ostalim, Gloria se intenzivno bavila i spomenutom viteškom tragedijom u kojoj je ubijeno osmero djece. Kako je u međuvremenu postala stalna vanjska suradnica HNK Mostar, često smo razgovarali o središnjoj Bosni i strahotama koje su se Hrvatima tamo događale, ne samo u ratu nego i nakon njega. Iz tih razgovora rodila se i ideja predstave o ubijenoj viteškoj djeci, kazao je ravnatelj HNK Mostar.
S obzirom na osjetljivost teme, Vukoja je kazao kako je bilo iznimno zahtjevno dramski utjeloviti stardanje djece u Vitezu.
– Iznimno je zahtjevno, u mnogim pogledima, raditi predstavu ovakve tematike. Na temama ratnih tragedija i stradanja, osobito ako su žrtve djeca, vrlo lako se sklizne u patetiku, kič, banalnost ili pak dnevnopolitički ili ideološki motiviran aktivizam. Mi smo sve to, naravno, nastojali izbjeći, potpuno se u pristupu i radu distancirati od svega toga.Bili smo duboko svjesni da ova predstava treba biti izraz suvremene, rafinirane i suptilne kazališne estetike. Stoga u ovoj predstavi nema politiziranja ni moraliziranja, ona se ne bavi utvrđivanjem krivnje ni osudom zločinaca, jer to je posao nekih drugih institucija, nego duboko intimnim stanjima onih kojima se tragedija dogodila, u prvom redu obiteljima žrtava. Bavi se stanjima i osjećajima sjete, boli, razočarenja, ljutnje, tuge, ali i snage, hrabrosti, dobrodušnosti i nade. Prolazak kroz sva ta stanja u konačnici nas vodi svojevrsnom oslobađajućem iskustvu, pročišćenju i izmirenju, katarzi.
O suradnji s redateljicom predstave Marinom Petković Liker, ravnatelj HNK Mostar je kazao:
– U Hrvatskom narodnom kazalištu u Mostaru 2018. godine Marina Petković Liker režirala je predstavu “Gnijezdo” koja je osvojila niz nagrada, između ostalih i dva Grand Prixa, na sarajevskom festivalu “Dani Jurislava Korenića” Kamernog teatra 55 i na Međunarodnom festivalu glumca “Zaplet 11” u Banjoj Luci, gdje je osvojila i nagradu publike za najbolju predstavu. Neovisno o nagradama, Marina Petković Liker bila nam je prvi i jedini izbor za ovu predstavu jer je njezin kazališni rukopis duboko empatičan i optimističan, a u isto vrijeme vrlo suvremen, suptilan, iskren i intiman. Osim toga, Marina je ne samo redateljica nego i dramska pedagoginja koja je razvila neke svoje specifične kazališne tehnike. Svi koji su gledali “Gnijezdo” razumiju o čemu govorim. Usudim se i reći kako je Marina ovom predstavom, u odnosu na “Gnijezdo”, otišla korak dublje u nutrinu svojih dramskih likova, toliko duboko da se ta stanja ne može odglumiti, nego ih je nužno odživjeti.
Osim kazališne predstave “Kroz proces 10-6-93”, paralelno se radi i na dokumentarnom filmu o ubijenoj viteškoj djeci, a s ekipom predstave i filma producirat će se i radiodrama o toj temi. Upitan zašto stu odlučili o ovoj temi govoriti kroz tri različita umjetnička medija, ravnatelj HNK Mostar je odgovorio
– Već smo spominjali kako je tema iznimno zahtjevna, osjetljiva i vrlo složena. Stoga je i naš pristup temi slojevit, multiperspektivan i multimedijalan. Svaki medij i format umjetničkog izražavanja imaju neke svoje specifičnosti, svaki otvara različite mogućnosti tretiranja teme. Stoga smo htjeli ovoj temi pristupiti iz što više perspektiva, otkriti što više slojeva. Sam naziv predstave “Kroz proces 10-6-93” jasno sugerira kako ona nastaje – kroz proces. Nakon istraživanja teme, redateljica Marina Petković Liker u više je navrata s filmskom ekipom nekoliko tjedana boravilau središnjoj Bosni i snimala videomaterijale. Ti video i audiomaterijali čine sastavni dio predstave, a sadržaji razgovora koje je vodila s obiteljima žrtava bili su dramaturški predložak na kojem se gradila predstava. Iskustva iz rada na predstavi prenijet će se i u proces nastanka dokumentarnog filma i radiodrame, tako da se predstava, dokumentarni film i radiodrama međusobno prožimaju i referiraju. I time, među ostalim, svjedočimo o važnosti teme kojom se bavimo, ali i o sustavnosti i slojevitosti našeg pristupa.
Nakon četiriju predmpremijera premijera predstave “Kroz proces 10-6-93” planirana je u listopadu ove godine, u idućoj kazališnoj sezoni.
– Svatko tko sudjeluje u nastanku ove predstave na neki način prolazi i kroz vlastiti proces suočavanja s onim što se dogodilo 10. lipnja 1993. godine, dakle, ne samo obitelji žrtava i neposredni sudionici događaja nego i redateljica, filmska ekipa i glumci. Svi oni predstavu grade kroz vlastiti proces suočavanja s tim tragičnim događajem i njegovim posljedicama.U “Proces 10-6-93” uključena je i publika jer će predstava svoj konačni oblik dobiti tek nakon igranja pred pretpremijernom publikom, odnosno nakon što redateljica i glumci osjete i dožive kako publika i članovi obitelji žrtava reagiraju na ovu predstavu, kaže Vukoja.
Ravnatelj HNK Mostar zahvalio se svim članovima obitelji poginule viteške djece, u svoje ime i uime Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.
-Hvala im što su nam otvorili ne samo vrata svojih domova nego i svojih srca. Uistinu je dirljiva razina bliskosti koju je Marina Petković Liker kao osoba i redateljica postigla s njima. Također, želim zahvaliti svima koji, na razne načine, pridonose da tragedija viteške djece i njihovih obitelji ne bude zaboravljena, nego da dobije društveni i javni značaj koji zaslužuje./HMS/
