Talijansko pravosuđe uradilo ono što bh nije!
Bivši zapovjednik Treće bojne 317. brigade tzv. Armije BiH Hanefija Prijić, osuđen je prvostupanjskom presudom na doživotni zatvor u Italiji zbog ubojstva trojice talijanskih humanitaraca u Uskoplju 1993. Inače, Hanefija Prijić, zvani Paraga, izručen je Italiji nakon što je u listopadu 2015. godine uhićen u zračnoj luci u Dortmundu po potjernici u Italiji, piše dnevnik.ba.
Podsjetimo, Hanefija Prijić 2001. godine osuđen je na Županijskom sudu u Travniku na zatvorsku kaznu od 15 godina, koju je i odslužio u KPZ u Zenici. Prijića je bh. pravosuđe teretilo za ubojstva trojice talijanskih humanitaraca ubijenih 29. svibnja 1993. na planini Radovan. Fabio Moreno, Sergio Lana i Guidio Pullet tog su dana strijeljani, a Prijić je za ovaj zločin odgovarao po zapovjednoj odgovornosti.
Međutim, talijansko pravosuđe ne priznaje presude sudova u BiH jer BiH nije potpisnica sporazuma Europske komisije o međunarodnom važenju kaznenih postupaka.
O Paraginom slučaju odlučivao je Sud za ljudska prava u Strassbourgu na čiju su adrese žalbe uputili njegov odvjetnik, Almin Dautbegović, ali i konzul BiH u Njemačkoj, Dževad Šaldić. Međutim, ni talijansko ni bh pravosuđe nisu se bavili "drugim" zločinima u koje je umiješan Paraga.
Naime, Hrvati Središnje Bosne Hanefiju Prijića smatraju odgovornim za ubojstva i zarobljavanja hrvatskih civila i pripadnika HVO-a na području općina Bugojno i Uskoplje. Tijekom suđenja na Županijskom sudu u Travniku za ubojstva trojice talijanskih državanja, izvještaji međunarodne zajednice i njihovih promatrači, ustvrdili su kako je, pored leševa trojice Talijana, pronađen još jedan leš i to Hrvata iz Uskoplja - Mije Milića.
Inače, izvještaji, dalje navode, kako su tog svibnja 1993. u kanjonu Bistričkog rike, odnosno mjestu Guser nestali i Rafael Žilić i Ante Džepina iz Travnika, a mnoge hrvatske obitelji nastanjene u tom kanjonu redovito pljačkane. Osim toga, izvještaji međunarodne zajednice o Paragi dalje navode i spornu činjenicu kako politički i vojni vrh tzv. Armije RBiH u vrijeme počinjenog kaznenog djela nije provodio istragu, pa tako u jednom od njih stoji „iako je Cikotić naredio daljnju istragu o incidentima s Talijanom, pokazalo se da ih uopće nije bilo“.
Međutim, Paraga je svoju ratnu hipoteku počeo stvarati mnogo ranije. Već u lipnju 1991. odvodio je i zapovijedao odvođenja uskopaljskih Hrvata te na sastancima HVO-a i tadašnjeg TO-a naglašavao kako „s ustašama ne misli surađivati“. Hrvati uskopaljskog i bugojanskog kraja smatraju ga odgovornim i za zločine u selu Bojska, u veljači 1993., kada su ubijena četiri člana obitelji Okadar (Ilija Okadar, Pavka Okadar, Franjo Okadar i Finka Okadar).
Franjo Okadar je zaklan, a Finka Okadar, njegova kćer, prije ubojstva, i silovana. U selo Bojska, s hrvatskim stanovništvom, koje se nalazilo na teritoriju pod kontrolom tzv. Armije BiH, masakr nad hrvatskim stanovništvom, izvršili su upravo, vojnici Paragine brigade.
Paraga je, osim u Uskoplju, sudjelovao i u progonu bugojanskih Hrvata gdje je u selu Gračanica, kojim je operirala njegova postrojba, likvidirana obitelj Miloš. U srpnju 1993. Paraga je s vojnicima tzv. Armije BiH likvidirao članove obitelji Miloš – Ivicu Miloš i njegova dva sina Mladena i Draška, koji su već ranije, kao pripadnici HVO-a predali oružje susjedima Bošnjacima te se skrivali u podrumu kuće Draška Miloša.
U tom podrumu nalazila se i Lucija Miloš, supruga ubijenog Mladena Miloša, s maloljetnim sinom Matom. Luciju Miloš jedan od pripadnika tzv. Armije RBiH pokušao je silovati, a trojica zarobljenih muškaraca su premlaćivani i masakrirani i potom ubijeni. Pored toga, Paragine postrojbe ubile su Niku Miloša i Nikicu Lučića koji su ranije bili zatočeni.
Hanefija Prijić, zvani Paraga, za ove zločine, nikada nije odgovarao pred pravosuđem u BiH niti su ova ubojstva Hrvata Bugojna i Uskoplja bila predmetom istraga.
Dvadesetak godina kasnije, poznati „hrvatomrzac“ kako ga nazivaju Hrvati vrbaske doline, postao je žrtva države BiH i kako to federalni mediji navode, „heroj kojem se dva puta sudi za ista kaznena djela“.
artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba
