Ono što je počelo kao potraga za nestalim osobama, pretvorilo se u istragu trostrukog ubojstva, a policiju i tužiteljstvo čeka ozbiljan izazov jer ubojica, ili više njih, ima šest dana prednosti u odnosu na istražne organe, piše nova.rs.

Procedure, po kojima teku istrage, su poznate i policija će, vjerojatno, ići uobičajenim koracima kako bi što prije došla do počinitelja, ali i prikupila dovoljno dokaza koje bi tužiteljstvu omogućili jaku optužnicu, i na kraju osuđujuću presudu.

Najvažnija je rekonstrukcija kretanja obitelji Đokić uoči nestanka, kao i njihova komunikacija. Ono što policija, po pravilu, prvo radi jest provjera popisa poziva Goranovog, Gordaninog i Lidijinog telefona. Ti telefoni nisu pronađeni, ali nije problem dobiti sudski nalog u ovakvim slučajevima, te operateri brzo izlaze u susret istražnim organima i dostavljaju neophodne podatke.

Zatim, tu je „skidanje“ podataka s baznih stanica, kako bi bilo utvrđeno čije signale telefona su one zabilježile u trenutku zločina. Odnosno, tko se u satima oko ubojstva kretao u blizini mjesta likvidacije.

Najvjerojatniji motiv ovog ubojstva, koji je šokirao srpsku javnost, je koristoljublje, a policija će istražiti s kim je pokojni Goran Đokić najviše poslovao, ali i tko je imao uvid u njegove poslove. Odnosno, je li eventualno netko dugovao novaci koliko, kao i je li mu netko prijetio i pokušavao ga reketariti, s obzirom na to da je zasad poznato da je davao novac na kamatu.

Ipak, jedan od ključnih dokaza posljednjih godina su biološki tragovi – DNK potencijalnog počinitelja. Tu je najvažnija uloga forenzičara koji trebaju pronaći i uzorkovati valjane tragove koji mogu biti iskorišteni na sudu. Posebnu pažnju će obratiti na automobil obitelji, kao i na tijela pokojnika.

To zna i napadač jer je spaljivanjem pokušao uništiti sve potencijalne tragove.

Obdukcija tijela žrtava će pokazati na koji način su ubijeni Đokići. Ako je napadač koristio vatreno oružje, bit će ustanovljen tip i kalibar, a pomoću zrna može biti ustanovljeno i je li to oružje, pištolj ili automat, korišteno i u nekom od ranijih kaznenih djela – je li iz njega ranije pucano, je li iz njega netko ranjen ili ubijen.

Jedna od uobičajenih policijskih procedura je i „skidanje“ snimki svih kamera za video-nadzor u okolini rute kretanja obitelji žrtava. Često počinitelji previde neku kameru za video-nadzor ili misle da ih snima ne može odati, ali napredak tehnologije i antropološko vještačenje stručnjaka može itekako pomoći u identificiranju počinitelja.

Nema sumnje da je ovaj zločin unaprijed planiran i da je napadač (ili napadači) htio što više otežati posao policiji, a što je potvrdio i direktor policije Vladimir Rebić. Onaj tko je počinio ovo ubojstvo dobro je upoznat s terenom jer je spalio i vozilo i tijela tako da je to ostalo neotkriveno nekoliko dana. Također je bio upoznat s kretanjem Đokića, tako da nije isključeno da je to neka njima bliska osoba, rođak ili obiteljski prijatelj, koji je ili sudjelovao u zločinu, ili je „tipovao“ Gorana i njegovu obitelj.

Na policiji je da prikupi sve potencijalne dokaze i ispita sve moguće tragove, dok je na tužiteljstvu da taj mozaik sklopi u optužnicu koja će proći na sudu. Nije neka utjeha za rodbinu ubijenih Đokića, ali policija je prilično uspješna u rješavanju ovakvih slučajeva.