Svoje apostolsko hodočašće Sv. Ivan završio je na brdu Gargano, čuvenom po ukazanjima Sv. Mihaela Arkanđela. Ondje je s nekolicinom sljedbenika utemeljio monašku družbu koja je od benediktinaca uzela ono najstrože.
Ivan je rođen oko 1070. u Materi (Basilicata, južna Italija), i kršten imenom Giovanni Scalcione, sin plemenite i pobožne obitelji. Već kao dječak napustio je rodni dom i boravio na području Taranta (Puglia). Čuvao je ovce redovnika bazilijanaca na otoku San Pietro. Bio je samotnjak, šutljiv i zatvoren, strog prema sebi i prema drugima što mu je priskrbilo mnoge neprijatelje.
Iz svoje omiljene izolacije izišao je tek kada mu se ukazao apostol Petar i pozvao ga da obnovi jednu njemu posvećenu crkvicu kojoj je prijetila propast.
Ta zgoda podsjeća na slučaj Sv. Franje Asiškog i križa iz crkve Sv. Damjana. U oba slučaja nije trebalo popraviti samo konkretnu građevinu nego čitavu kršćansku zajednicu, pogođenu mlakošću i ravnodušjem.
Tako je Ivan, nakon što je popravio ruševnu crkvu, stao propovijedati i krenuo u misije. Prošao je nadugo i naširoko putovima talijanske pokrajine Puglie, ostvario velike duhovne uspjehe i izazvao tako golemu zavist. Zbog toga je bio optužen za krivovjerje, ali se obranio nadasve ponizno pokazujući koliko je duboko privržen pravoj vjeri.
Svoje apostolsko hodočašće završio je na brdu Gargano, čuvenom po ukazanjima Sv. Mihaela Arkanđela. Ondje je s nekolicinom sljedbenika utemeljio monašku družbu (Congregazione degli Eremiti Pulsanesi) prema redovničkim pravilima Sv. Benedikta, u njihovu najstrožem obliku. Ivan iz Matere, znameniti propovjednik, glasovit po svojim proročanstvima, bio je opat te zajednice, poznate i pod nazivom Scalzi (Bosonogi).
Nakon jednog uspješnog razdoblja, kongregacija se ugasila.
reminuo je na današnji dan, 20. lipnja 1139., u Pulsanu na glasu svetosti, a pripisuju mu se mnoga čudesa. Pokopan je u opatiji Sv. Marije, s time što su njegove relikvije premještene 1830. u katedralu njegove rodne Matere.
Svetim ga je proglasio 1177. papa Aleksandar III.
KT
