Višestoljetna tradicija tetoviranja križeva na rukama katolkinja u Kraljevoj Sutjesci i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine nekada je bila simbol hrabrosti i identiteta, a danas nestaje zajedno sa posljednjim katolkinjama koje i dalje s ponosom nose te ukrase.

Mara Bojić iz Čatića kod Kaknja jedna je od posljednjih žena koje nose tradicionalne tetovaže na rukama, a u razgovoru sa novinarom Anadolije istakla je kako je prvu tetovažu napravila kada je imala devet godina.

Mara, mještanka naselja Čatići, poznata i po ustrajnoj nošnji tradicionalne katoličke odore i crne marame koja se nosi u znak žalosti za bosanskom kraljicom Katarinom, kazala je da je tetoviranje križeva tradicija koja seže daleko u prošlost, a da je nastavljena i u periodu Osmanskog carstva, kada je postala identifikacijski simbol.

Postupak tradicionalne tetovaže bio je bolno nanošenje čađi na kožu pomoću slamke od metle, a prakticiralo se isključivo u ožujku, na dan Svetog Josipa. Smatralo se da se tetovaža prima bolje što je djevojčica mlađa.

“Samo hrabre djevojčice su smjele tetovirati križ na ruku, a posebice je bolno to raditi na nadlanici. Tako smo se razlikovali od žena drugih vjera. Muslimanske žene su tako nanosila knu na ruke i to je bio nekakav njihov znak raspoznavanja”, kazala je 71-godišnja Bojić.

Kazala je da su ljudi ranije više primjećivali i zanimali se za njene tetovaže. Dodala je da njene tetovaže već neko vrijeme nisu tako čudne s obzirom kakvih sve modernih tetovaža ima.

“Sumnjam da će netko nastaviti ovu tradiciju kada mi umremo. Mogu tetovirati ove moderne leptirove ili cvjetove, ali neće ovakve križeve”, kazala je Bojić.

Fra Zvonko Martić je proveo niz istraživanja u svezi sa tradicionalnim običajima katolika u Bosni i Hercegovini i smatra da neka istraživanja pokazuju da su tetovaže križeva na rukama katolkinja bile prisutne i u pred slavenskom periodu na Balkanu.