Prostori općina Središnje Bosne veliki dio vremena srednjovjekovne povijesti ulazili su u administrativni okvir srednjovjekovne župe Lašva. To je otprilike prostor današnjih općina Travnik, Vitez, Novi Travnik i Busovača, piše Drukciji.ba.
Običaji vezani uz Božić počinjali bi znatno prije samog blagdana. Već za Svetu Katu, 25. studenoga, počinjalo se računati mjesec dana do Božića. Sveti Nikola, 6. prosinac, omiljeni je djeci blagdan karakterističan po tome sto su djeca dobro slušala da bi za ovaj blagdan dobivala darove.
U nedjelju, dva tjedna prije Božića, obilježavale bi se Materice, a u nedjelju, tjedan prije Božića, Očići. Tada bi se djeca vješala majci, odnosno ocu oko vrata, a ovi bi se za sve loše što su djeci uradili u protekloj godini, morali nečim iskupiti. Na Svetu Luciju, 13. prosinca, u plitke posude posijala bi se pšenica koja bi na toplom porasla. U tu pšenicu stavljale bi se tri svijeće, „trojstvo". Ovaj običaj se i danas njeguje.
Na Badnji dan bi se postilo tako da se tijekom dana jelo vrlo malo. Navečer, ukućani bi se okupili oko stola na zajedničku večeru, koja je također bila posna, i obično se sastojala od posnog graha, posne potkriže sa lukom i gibanicom. Sada je običaj peći pečenku na badnjicu. No, prije večere, u sumrak bi se sa svetom vodom poškropila kuća i sve oko kuće uz molitvu Vjerovanja.
Također bi se upalile svijeće za mrtve članove obitelji ili rodbine i molilo bi se za njihove duše u čistilištu.
Prije večere, kad stari posjedaju, djeca bi izlazila vani i u kuću ulazila sa zapaljenim svijećama u pšenici. Prvo bi pozdravili s: „Hvaljen Isus i Marija“, a onda čestitali: „Sretna Vam Badnja večer“, a glava kuće započinjao bi molitvu. Prije večere pjevala bi se pjesma „U sve vrime godišća“, za koju se zna da je nastala upravo na prostorima Bosne i Hercegovine.
U nekim selima običaj je bio da djeca ujutro na Badnjak usijeku suhu granu hrasta, badnjak, koji bi donosili kući i zato bili darivani. Ta bi se grana zadjenula za strehu i vrlo često ostajala ondje do sljedećeg Badnjaka.
U nekim bi se mjestima u kuće navečer unosila slama u sobu, pokrivala bi se ponjavama i na tome bi se na Badnjak obvezno spavalo, pa i sva tri dana božićnih blagdana.
Božić bi se negdje čestitalo tako da se poslije polnoćke odlazilo i čestitalo: „Čestit Božić i porođenje Kristovo“ uz odgovor „Čestita ti vira i duša“. Za Božić bi se obično jela potkriža, te burek, sirnica, pečenje, suho meso-pečenica, lonac i sarma s bungurom.
Na Svetog Stjepana i Svetog Ivana nije bilo posebnih običaja i tada bi se išlo na imendane.
Nevina dječica, u narodu Mladinci, ostaju u sjećanju svoj djeci jer su taj dan šibani tj. mladinjani brezovom mladicom. Starije žene bi dolazile u kuću i pitale: „Ima li ovdje krivih?“ Djecu bi šibali uz riječi: „Živi bili, pa narasli.“ Poslije bi djecu darivali suhim voćem, lješnjacima čak i kockom šećera.
Nova godina u stara se vremena rijetko dočekivala. Bogojavljanje ili Sveta tri kralja je posljednji blagdan vezan uz Božić i karakterističan je po tome što se tada posvećuje voda.
Dnevnik.ba
