Kada počne puhati veliki vjetar ili se sprema oluja Elizabeta Medić dolazi do neobičnog zvonika koji se nalazi pored njezine kuće i počne udarati kovačkim čekićima o dvije metalne ploče. Nisu to ploče kovane od metala samo da bi zvonile. One su napravljene tako da proizvode fine tonove kojima su se čak divili i profesori glazbe.
Elizabeta bi zvonila sve dok nevrijeme ne bi stalo. Iako ima 78 godina još uvijek zvoni. Demonstrirala nam je kako ploče funkcioniraju.
Ploče ili klepetala kako ih mi zovemo u Kreševu su od vladavine Turaka u Bosni.Kako je bilo zabranjeno samostanu zvoniti crkvenim zvonima naši kovači napravili su ove ploče i time se zvonilo.Turci su to tolerirali pogotovo u rudarskim mjestima kao što je bilo Kreševo”, govori za Flash.ba Elizabeta Medić.
Uz pomoć tahti kako ih stručno zove dr. Vinko Mikolji ili tati kako ih ovdje u narodu zovu, oglašavala se i stanka u rudnicima, odnosno vrijeme za ručak ili odmor. Taj prikaz najbolje se vidi u filmu “Kreševski kovači” piše portal Flash.ba
Vranci su danas mjesto koje polako ali sigurno izumire, a od tog vremena ostale su samo tahte koje još uvijek zvone kada je nevrijeme ili kada netko od mještana umre. Postale su i prava turistička atrakcija. Lijepo su natkrivene, a dolazak k njima je vidno označen. Ivica Kesić o ovim neobičnim pločama koje pozivaju na molitvu ali i zvone kada je nevrijeme, odnosno grad, grmljavina i veliki pljuskovi kaže:
Ploče su stare najmanje 500 godina jer su u vrijeme Turske vladavine u Bosni zamjenjivale crkvena zvona. Nakon što je Kreševska crkva izgorila u požaru ove ploče su premještene u Vrance na čuvanje. Kada je crkva obnovljena napravljene su nove ploče umjesto zvona a ove su ostale u Vrancima. Ploče ili klepetala kako ih još zovemo sada su turistička atrakcija ali one se i koriste kada netko od mještana umre ili kada se očekuje veliko nevrijeme. Naravno različito se udara čekićem u ploče kako bi se proizveli i različiti zvukovi, dakle različitih frekvencija. Jedna ploča je tanja i kraća a druga je deblja i duža što nije slučajno.Ploče su “ugođene” da proizvode fine tonove. Poznato je da se udaranjem čekića u ove ploče zaustavlja grad, velika grmljavina itd. ali taj fenomen je i nauka pojasnila. Udaranjem čekića u ploče stvara se određena frekvencija koja rastjeruje oblake. To je čisto zakon fizike koji mi često pretvaramo u nešto “nadnaravno”, tvrdi Ivica koji čuva i misnu odoru u svojoj kući staroj blizu dvije stotine godina.
Kada je blagoslov polja onda svećenik dolazi u Vrance i oblači misno ruho koje mi čuvamo decenijama za naše selo.Ovdje je sve potrebito u ovoj škrinji da se može slaviti sveta misa ili blagosiljati polja”, govori Ivica dok pokazuje staru škrinju.
U knjizi “Povijest željeza i željeznog obrta u Bosni” autor dr. Vinko Mikolji, piše da su tek u 19. stoljeću Turci dozvolili i drugim kršćanskim mjestima koja nisu imala majdane da mogu zvoniti uz pomoć tahti i pozivati vjernike na molitvu. Prva susjeda tahti je Dijana Medić. Od Dijane smo doznali da su tahte nakon završetka Drugog svjetskog rata bile uklonjene iz Vranaca ali je nastalo takvo nevrijeme da su ih ponovno morali vraćati i zvoniti uz pomoć njih kako bi zaustavili grmljavinu. Dijana nam je potvrdila da su u Vrance dolazili čak i neki profesori glazbe kako bi se divili neobičnim tonovima koje proizvode tahte ili klepetala.
Srećko Stipović | Flash.ba
