Izlječenje britanskog vojnika Johna Traynora u Lourdesu dogodilo se 1923., a Katolička Crkva ga je službeno priznala kao 71. lurdsko čudo tek 2024., 101 godinu kasnije.
Putovanje Johna Traynora bilo je obilježeno patnjom, ustrajnošću i nepokolebljivom vjerom. Rođen u Liverpoolu od majke Irkinje, prijavio se u Kraljevsku mornaricu na početku Prvog svjetskog rata. U brutalnom sukobu više je puta bio teško ranjen. Prvi put ozlijeđen je u blizini Antwerpena 1914., kasnije je zadobio strašne ozljede tijekom zlosretne kampanje na Galipolju 1915. Do 1923. Traynor je bio paraliziran, epileptičan i djelomično slijep, s tijelom razorenim brojnim neuspjelim operacijama.
Ozdravljenje je bilo trenutno i neporecivo
Unatoč pogoršanom zdravstvenom stanju i skepticizmu liječnika i klera, Traynor se pridružio hodočašću u Lourdes, prateći inauguracijsko izaslanstvo Liverpoolske nadbiskupije. Njegova odlučnost prkosila je medicinskim prognozama i savjetima onih koji su ga okruživali, budući da je čvrsto vjerovao da je Lourdes najbolje mjesto za to ako treba umrijeti. Dana 25. srpnja 1923. doživio je ono što će se kasnije smatrati čudesnim.
Britanski vojnik John Traynor
Nakon što je uronjen u vodu i sudjelovao u euharistijskoj procesiji, našao se potpuno ozdravljenim. Preobrazba je bila trenutna i neporeciva. Medicinski djelatnici prisutni na hodočašću potvrdili su njegov oporavak na licu mjesta. Po povratku u Liverpool, Traynorov život dobio je novu misiju. Posvetio se služenju drugima, postavši nositelj nosila na godišnjim hodočašćima u Lourdesu sve do izbijanja Drugog svjetskog rata.
Autentičan kršćanski život
Njegovo snažno zdravlje, skromno držanje i postojana vjera postali su izvor nadahnuća za one koji su ga poznavali. Traynorovo iscjeljenje je prvi put predano Bureau des Constatations Médicales 1926., gdje je pomno ispitano. Međutim, trebalo je više od jednog stoljeća da Crkva to službeno proglasi čudom, što je odluka koju je objavio nadbiskup Malcolm McMahon iz Liverpoola 2024. Ono što ovu priču čini tako uvjerljivom nije samo čudesno iscjeljenje već i život koji je Traynor vodio nakon toga. Unatoč fizičkim poteškoćama, ostao je krepostan, nesebičan i duboko vjeran. Njegova jednostavna, ali duboka pobožnost prema Djevici Mariji i euharistiji imala je korijene u pobožnosti njegove majke, koja je na njemu ostavila neizbrisiv trag.
Priča Johna Traynora, kako navodi Zenit, više je od priče o božanskoj intervenciji – to je pripovijest o ljudskoj ustrajnosti, trajnoj snazi vjere i otajstvima milosti. Danas njegovo čudo služi kao podsjetnik na nadu i mogućnost za preobrazbu, čak i kada se čini da je sve izgubljeno. U Lourdesu, gdje su milijuni tražili utjehu i iscjeljenje, priznanje ovog 71. čuda dodaje još jedno poglavlje nasljeđu svetišta, potvrđujući da se vjera često kreće vlastitim tempom, ali uvijek sa svrhom.
KT
