Sv. Leonard pustinjak, čiji spomen Crkva obilježava 6. studenog, rođen je u Galiji za vrijeme cara Anastazija koji je vladao između 491. i 518,piše nedjelja.ba.

Rođen je u plemićkoj obitelji, a njegovi su roditelji bili prisni prijatelji velikog franačkog kralja Klodviga, koji je Leonardu bio krsni kum. Poznato je iz povijesti da se Klodvig kao prvi franački kralj pokrstio, a za njim i svi Franci, pa je to krštenje bilo presudno i za budućnost Europe, jer su Franci kasnije stvorili na Zapadu jaku državu.

Kralj je ponudio Leonardu čast, pa i biskupsko dostojanstvo, no svetcu nije bilo stalo do ljudske slave, moći i ugleda, jer je želio živjeti prema evanđelju. Zato se povukao u samoću gdje je provodio pustinjački život molitve i pokore.

Jednog dana Leonardovu samoću prekinuo je kralj Klodvig koji se s velikom pratnjom nalazio u lovu. S kraljem je bila i kraljica koju su baš tada nenadano spopali porođajni bolovi. Molitva i briga Sv. Leonarda osiguraše kraljici sretan porod. Kralj je u zahvalu dao Leonardu jedno zemljište kraj izvora i sredstva da ondje sagradi samostan i crkvicu. Pokraj toga samostana razvilo se kasnije i naselje, što je na početku pokrštavanja europskih naroda manje-više svugdje bila praksa.

Godina smrti Sv. Leonarda nije poznata, ali se zna da ga je narod nakon njegove smrti nastavio slaviti kao zaštitnika od mnogih bolesti, posebno onih kroničnih. Nakon toga postao je i službenim zaštitnikom zatvorenika, kovača i rodilja. Zaziva ga se i protiv mrazeva te bolesti konja.

Ime je latinskog i njemačkog podrijetla te znači snažan kao lav.

artinfo.ba