Najvećeg crkvenog govornika, kojem je povijest dala časni naslov "zlatousti", ubraja se u red izuzetno značajnih osoba kršćanske starine. On je na Istoku već stoljećima uživao neosporan ugled, a na Zapadu najveću popularnost poslije Sv. Augustina,piše nedjelja.ba.
Ivan se rodio između 344. i 347. u Antiohiji u Siriji. Njegov otac Secundo obavljao je službu visokog časnika u Rimskoj vojsci. Umro je brzo nakon Ivanova rođenja, a on se, protiv volje svoje majke, povukao u brda gdje je među monasima provodio veoma strog život molitve i pokore. Ne mogavši zbog slaba zdravlja izdržati zahtjeve strogog monaškog života, vratio se u Antiohiju gdje ga je biskup Melecije zaredio za đakona. Bile su mu tada 23 godine. Pet godina kasnije bio je zaređen za svećenika. Tom je zvanju davao prednost pred monaškim govoreći da je između jednog i drugog tako velika razlika kao "između položaja podanika i cara".
Postavši svećenik Ivan se naročitim žarom posvetio službi propovijedanja jer je za nju posjedovao izrazit talent. Često je kao propovjednik zamjenjivao i svog biskupa koji se baš nije odlikovao rječitošću. Kroz 12 godina u Antiohiji je velikom revnošću obavljao propovjedničku službu.
Biskupom prve biskupske stolice Istoka i carskim dvorskim propovjednikom postao je 397. Njegova propovjednička vještina vjerojatno je kod tog izbora izbila u prvi plan, no oni koji su ga predlagali za Carigrad nisu znali da se u njemu po mentalitetu krije i pravi monah te dušobrižnik koji ljude neće puštati u njihovu miru, već ih poticati na obraćenje.
Ivan se i u Carigradu na osobit način brinuo za siromašne i zapuštene. Otpor prema njegovu radu, povezan s raznim spletkama, započeo je od nekih dvorskih gospođa koje su imale utjecaj na caricu Eudoksiju.
Zbog spletki Ivan je osuđen na izgnanstvo. Ono je trajalo samo kratko jer je zbog općeg nezadovoljstva u gradu carica Eudoksija dala povući carski dekret i Ivan se vratio u Carigrad. No, bio je osuđen i na drugi izgon. Bio je prognan sve do Crnog mora. Umro je na putu 14. rujna 407. u Komani uz Crno more. Prema tradiciji, njegove posljednje riječi su bile: ''Doxa to Theo pantôn eneke''. (''Slava Bogu u svim stvarima!'')
Od svih spisa Sv. Ivana Zlatoustog najglasovitiji je O svećeništvu. To je jedan od bisera otačke književnosti, danas je preveden na mnoge svjetske jezike.
Zaštitnik je propovjednika i prognanika. Ime mu je hebrejskog porijekla i znači Bog se smilovao. Prezime mu je izvorno Krizostom što na grčkom znači zlatna usta.
artinfo.ba
