× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti
  • Crkva

ruza-viterbska.jpeg

Sveta Ruža, čiji spomendan Crkva slavi 4. rujna, rođena je u Viterbu 1233. u obitelji oca Ivana i majke Katarine. Već kao dijete imala je mistične doživljaje,piše nedjelja.ba.

Voljela je hraniti ptice kruhom, što su joj zbog neimaštine priječili. Na blagdan Sv. Nikole 1250. u teškoj bolesti Ruža je doživjela viđenje. Ukazale su joj se duše bliskih preminulih osoba, a potom i Majka Božja. Gospa ju je ozdravila i potakla da se priključi franjevačkom svjetovnom redu.

Počela je propovijedati i pozivati sve kršćane na pokoru i pokajanje, upozoravajući ih na opasna krivovjerja koja su prijetila jedinstvu Crkve, te su čak uspjela poremetit i mir Viterba.

Grad je, naime, bio podijeljen na frakcije: jedni su bili na strani Frederika II., a drugi na strani Pape, koji se protivio carevim željama za proširivanjem vlasti i teritorija. I tako je ulicama Viterba često tekla krv. Kako bi stvari bile još gore, pojavili su se krivovjerni propovjednici koji su tražili reformu Crkve, pa dok su pozivali na povratak siromaštvu i poniznosti unosili su mnoge zablude i nerede.

U toj buci proturječnih glasova jasno se razabirala jednostavna, čista i svakoga interesa oslobođena riječ mlade trećoredice Ruže, koja je pozivala na povratak Kristu, te na ljubav i poštovanje prema Crkvi. No, gradski je načelnik Marnetto da Bovolo, pristaša Frederikov, Ružine poticaje shvatio kao poziv na protivljenje caru, te je djevojku i čitavu njezinu obitelj zatvorio na jedno mjesto na gori Cimino. Napuštajući grad 4. prosinca 1250. Ruža je nagovijestila skori Frederikov kraj. To se zaista i dogodilo. Tako je izgnanstvo trajalo samo nekoliko tjedana.

Na povratku, Ruža je kod mjesta Vitorchiana obratila jednog okorjelog krivovjerca. Nastanivši se opet u Viterbu, pokušala je ući u red klarisa, ali nije bila primljena. To ju je teško pogodilo. Nedugo nakon toga se razboljela te preminula 6. ožujka 1252. s nepunih 18 godina života. Gospodin je proslavio ovu veliku čudotvorku darom neraspadljivosti tijela.

Papa Aleksandar IV. bio je njezin veliki štovatelj, te su prema njegovoj želji Ružini posmrtni ostatci preneseni u crkvu Sv. Marije od Ruža.

Svetom ju je 1459. proglasio papa Kalist III. Časti se posebno kao zaštitnica od pelagre.

Ime je dobila prema nazivu cvijeta ruže.

artinfo.ba

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST
  • Crkva

ruza-viterbska.jpeg

Sveta Ruža, čiji spomendan Crkva slavi 4. rujna, rođena je u Viterbu 1233. u obitelji oca Ivana i majke Katarine. Već kao dijete imala je mistične doživljaje,piše nedjelja.ba.

Voljela je hraniti ptice kruhom, što su joj zbog neimaštine priječili. Na blagdan Sv. Nikole 1250. u teškoj bolesti Ruža je doživjela viđenje. Ukazale su joj se duše bliskih preminulih osoba, a potom i Majka Božja. Gospa ju je ozdravila i potakla da se priključi franjevačkom svjetovnom redu.

Počela je propovijedati i pozivati sve kršćane na pokoru i pokajanje, upozoravajući ih na opasna krivovjerja koja su prijetila jedinstvu Crkve, te su čak uspjela poremetit i mir Viterba.

Grad je, naime, bio podijeljen na frakcije: jedni su bili na strani Frederika II., a drugi na strani Pape, koji se protivio carevim željama za proširivanjem vlasti i teritorija. I tako je ulicama Viterba često tekla krv. Kako bi stvari bile još gore, pojavili su se krivovjerni propovjednici koji su tražili reformu Crkve, pa dok su pozivali na povratak siromaštvu i poniznosti unosili su mnoge zablude i nerede.

U toj buci proturječnih glasova jasno se razabirala jednostavna, čista i svakoga interesa oslobođena riječ mlade trećoredice Ruže, koja je pozivala na povratak Kristu, te na ljubav i poštovanje prema Crkvi. No, gradski je načelnik Marnetto da Bovolo, pristaša Frederikov, Ružine poticaje shvatio kao poziv na protivljenje caru, te je djevojku i čitavu njezinu obitelj zatvorio na jedno mjesto na gori Cimino. Napuštajući grad 4. prosinca 1250. Ruža je nagovijestila skori Frederikov kraj. To se zaista i dogodilo. Tako je izgnanstvo trajalo samo nekoliko tjedana.

Na povratku, Ruža je kod mjesta Vitorchiana obratila jednog okorjelog krivovjerca. Nastanivši se opet u Viterbu, pokušala je ući u red klarisa, ali nije bila primljena. To ju je teško pogodilo. Nedugo nakon toga se razboljela te preminula 6. ožujka 1252. s nepunih 18 godina života. Gospodin je proslavio ovu veliku čudotvorku darom neraspadljivosti tijela.

Papa Aleksandar IV. bio je njezin veliki štovatelj, te su prema njegovoj želji Ružini posmrtni ostatci preneseni u crkvu Sv. Marije od Ruža.

Svetom ju je 1459. proglasio papa Kalist III. Časti se posebno kao zaštitnica od pelagre.

Ime je dobila prema nazivu cvijeta ruže.

artinfo.ba

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više