Druženje raseljenih iz sela između Konjica i Rame probudilo nadu u obnovu i povratak
Istočni dio općine Prozor-Rama, dio koji spaja Ramu s Neretvicom, potpuno je raseljen. Teške životne okolnosti tjerale su ljude da potraže bolje mjesto za život, a rat je to sve začinio, tako da su sela od Ivanaka preko Pajića, Škaric, Banja Lučice, Gornje i Donje Vratne Gore potpuno rastjerana i devastirana. Dio naselja pripada općini Prozor-Rama, a dio Konjicu. Od Ivanaka i Banja lučice sva naselja pripadaju župi Solakova Kula. Iako raseljeni na različite načine, mnogi nekadašnji stanovnici ovih naselja nisu dali iz svojih sjećanja i svojih srca protjerati svoj zavičaj. Poput mnogih ostao im je mjesto neiscrpne energije i ljubavi. Mjesto koje uvijek vuče k sebi bilo da smo udaljeni koji kilometar ili tisuće. Potvrđuju to i brojna ljetna okupljanja, kako ona obiteljska, tako i ona iz mjesta nekada zajedničkog života. Dolazili su i molili nad grobovima svojih predaka koji su opstajali unatoč teškom životu. Ta okupljanja bivala su sve masovnija i češće te je preraslo u ljetna druženja, a onda su nikle i prve nove kuće u Pajićima gdje je održan susret i ove godine na Pajića brdu nakon molitve na groblju. Kroz Pajiće prolazi regionalna cesta R418b koja povezuje Ramu i Neretvicu odnosno teritorij grada Konjica je makadamska od Šćipa do Solakove Kule. Stoga su Pajićani uz veliku želju i upornost mogli lakše okupljati se nad svojim porušenim domovima.
No, ove godine po prvi put nakon 30 godina okupljaju se nekadašnji stanovnici Rolja i Barunčića. Nakon misa na mjesnim grobljima uslijedila su i druženja u Pajićima, Gornjoj i Donjoj Vratnoj Gori.Misu na groblju u Antunovićima u Donjoj Vratnoj Gori predvodio je don Marin Marić, župnik u župi svetog Ilije Proroka na Solakovoj Kuli kojoj pripadaju ovi krajevi. "Ima nešto u čovjeku što ga vuče po ovim makadamskim cestama ondje gdje je nikao i gdje mu je netko nešto darovao. Neka sila ga pokreće. Ta sila se naziva zahvalnost“, kazao je tijekom propovijedi don Marin. Nakon misa i molitve za pokojne okupljeni vjernici su nastavili svoja obiteljska druženja oko obnovljenih ili razrušenih domova. U Roljama se održao prvi zajednički susret nakon 30 godina, a prvi put je organiziran susret i u Barunčićima. To je ujedno i proslava uređenja puta kojeg je uradila Općina Prozor-Rama. Jozo Šeškić Rajič je okupio cijelu grupu ljudi kako za susret, tako i za organiziranje cijelog događaja.
„Danas smo se okupili ovdje u Roljama. Cestu su nam napravili. Hvala načelniku Jozi Ivančeviću iz Prozora i gradonačelniku Konjica Osmanu Ćatiću za cestu. Okupio nas se veliki broj i nadamo se da ćemo se i dalje okupljati. Ovo je za nas povijesni događaj“, kazao je Jozo Raič Šeškić. Zanimljivost ovog susreta i ideja obnove je u mladim ljudima koji nisu ni rođeni ovdje. Jednostavno ih vuku djedovski korijeni. Prije svega tu su dva mlada poduzetnika iz Rolja, Dario Raič, sin pokojnog Ilije, poduzetnik u Zagrebu koji je glavni motor cijele priče, zatim Dragan Raič Stipin kao glavni logističar i poduzetnik u Stuttgartu. „Ovi svi ljudi oko nas, to je nešto posebno. Zajedništvo je najljepša stvar na svijetu. Uživamo na djedovini kada se okupimo. Ja sam se rodio u Ovčarima, ali tu je mene moj pokojni tata dovodio. Ovo je moja djedovina. Tu sam dolazio sa svojom mamo, sa stricem i braćom. I jako sam sretan i ispunjen emocijama što mogu biti ovdje. Jedva čekam da u Rolje dođu moja supruga i moje kćeri“, kazao je Dario Raič.
Emotivni susreti i razgovori u Roljama potakli su emocije i nove ideje za susrete i obnavljanje djedovskih ognjišta. Podsjećanje na djetinjstvo nije moglo proteći bez suza. Te suze su ujedno radosnice jer iskazuju čežnju za domom, ali bude i nadu u nove poduhvate koji će niknuti u Roljama. Dragan Raič Stipe Željkova iz Rolja u razgovoru nije mogao suzdržati emocije koje su navirale: „Ja sam ovdje rođen, jedan od zadnjih i ovo je za mene posebno emotivno. Ne mogu zaboraviti taj trenutak kada smo prvi put došli ovdje, moja supruga Anita, djed Željko, Milenka i ja. Ne mogu zaboraviti ni svoje lijepo djetinjstvo ovdje. Tu ljubav želim prenijeti na svoju obitelj, na svoje sinove.“
Valja podsjetiti na podatke o broju obiteljskih kuća i prezimena ljudi koji su nekada obitavali na ovom prostoru, a vjerujemo da će sve češće neka od njih boraviti ovdje.U Barunčićima je bilo pet kuća obitelji Barunčić Trišćankić i dvije kuće obitelji Raič. U Roljama su bile obitelji Raič i Rajič. U naselju Asani sa šest kuća živjele su obitelji Ivanković i Raič, a u Antunovićima gdje je bila područna škola osnovne škole s Uzdola tri kuće obitelji Miškić i Grbavac. Ispod Antunovića je naselje Grubešići s obiteljima Grubeša. „Želja za obnovom itekako postoji. Priprema se za početak obnova tri-četiri kuće. U Barunčićima se nalazi kuća stare ramske gradnje koja je stara više od 100 godina. Još uvijek stoji uspravno. Braća Mladen, Pero i ja je želimo obnoviti. Želimo zamijeniti krov od crijepa koji je pokojni otac Ivo zamijenio sedamdesetih godina prošlog stoljeća i postaviti krov od šindre", kazao je Domin Barunčić.
Iz razgovora smo saznali o pripremama zanimljivih projekata koji će vratiti dašak života u ovaj živopisni krajolik. Put je prokrčen, može se doći i započeti s projektima. Ono što je najvažnije, staze djetinjstva, mladosti i djedovskih korijena su uvijek u srcu i ne umiru. Prenošenjem s koljena na koljeno nove generacije stječu pravi uvid o teškoćama života i opstanku na ovim prostorima. Tome svjedoče i brojni grobovi djece u mjesnom groblju. Svjedočanstvo je i obveza otimanja od zaborava onoga što su djedovi sačuvali i darovali život uz Božju pomoć. Poseban je bio susret na groblju u Gornjoj Vratnoj Gori gdje su mladi uz roditelje, rođake i prijatelje svjedočili privrženosti ognjištu svojih djedova i obnovi domova. Druženje je na svoj osobit način početak jedne nove pozitivne priče. Upravo one priče kako zavičaj vuče k sebi ma gdje bili. Mještani ovih naselja su to posvjedočili molitvom, druženjem i pjesmom koja je odjekivala od Klenjka do Komina.
Artinfo.ba
