Postao je profesor i rektor sjemeništa Plock, a potom kanonik Plocka i generalni vikar istoimene biskupije. Biskupom ove mjesne Crkve imenovan je 12. lipnja 1908., a biskupsko ređenje upriličeno je 10. siječnja 1909.

Kao biskup provodio je reforme, posvetivši posebnu pozornost katoličkom odgoju (između ostalog, otvorio je malo sjemenište). Tijekom Prvog svjetskog rata bio je aktivan u karitativnim organizacijama. Inicirao je stvaranje mjesnog ogranka Katoličke akcije. U studenom 1930. postao je titularni nadbiskup Silyuma.

Godinu dana nakon invazije na Poljsku Nijemci su uhitili biskupa Nowowiejskog i pomoćnog biskupa Leona Wetmańskog te ih zatvorili u Słuck i Działdowo. Nowowiejski je odbio priliku da pobjegne, rekavši kako neće napustiti svoje stado. Umro je, nakon brojnih premlaćivanja, 28. svibnja 1941. u nacističkom logoru smrti u Działdowou.

Antoni Julian Nowowiejski bio je autor mnogih djela iu oblasti povijesti i liturgije. Sveučilište u Varšavi dodijelio mu je počasni naslov doctor honoris causa.

Papa Sv. Ivan Pavao II. proglasio ga je 13. lipnja 1999. blaženim kao jednog od 108 mučenika Drugog svjetskog rata.

artinfo.ba