Primjetno je i da se turisti duže zadržavaju u Banja Luci, a razlog za to je sigurno sve bogatija i privlačnija ponuda grada na Vrbasu. Mnogo je razloga za posjet drugom najvećem gradu u Bosni i Hercegovini koji je ujedno i administrativno, kulturno i ekonomsko središte Republike Srpske.  

Na slici: Tvrđava Kastel

Glavna atrakcija je svakako rijeka Vrbas, uz koju su brojna šetališta i kupališta. Na samo nekoliko kilometara od središta grada je plaža Vrućica koja je u proljetnjim i ljetnim danima zbog niza termo mineralnih izvora omiljena destinacija velikog broja Banjalučana, ali i turista. Na toj lokaciji se nalazi više banja, među kojima su i "Direklija", i "Kraljičina ilidža", koja je ime dobila po legendi da su se u njoj kupale kraljice. Ove banje imaju status nacionalnog spomenika kulture BiH.

Vrbas je u Banja Luci specifičan i po posebnoj vrsti čamca – dajak, koji omogućava turistima da ploveći rijekom razgledaju grad i njegove obale. Inače, jedan od najljepših pogleda na Vrbas je sa srednjovjekovne tvrđave Kastel, sačuvane građevine koja svjedoči o burnoj povijesti ovog grada koji je često mijenjao vladare. Osim što je jedna od dominantnih građevina u Banja Luci, Kastel je u proljetnim i ljetnim mjesecima mjesto održavanja brojnih festivala i koncerata. 

Na slici: Gospodska ulica

Brojne su legende ispričane o Banja Luci i njezinim stanovnicima, a nikada neće biti pune suglasnosti oko toga koliko je među njima i istinitih priča. Možda i najpoznatija je ona o Safikadi, nesretnoj djevojci zaljubljenoj u vojnika. Banjalučani će često reći kako Verona ima Romea i Juliju, a Banja Luka Safikadu. Više je verzija ove priče o zabranjenoj ljubavi i po jednoj se ona zbila u 17., a po drugoj u 19. stoljeću. U obje verzije djevojka je žrtvovala svoj život nakon što je vojnik u koga je bila zaljubljena poginuo na fronti. Safikadin grob nalazi se u neposrednoj blizini Kastela i iznad njega je podignuta ploča s ovom ljubavnom pričom. Već godinama ovo mjesto predstavlja hram ljubavi gdje dolaze zaljubljeni da se zaklinju u vječnu ljubav, a postoji i običaj da zaljubljene djevojke pale svijeće na Safikadinom grobu moleći se za sreću u ljubavi. Turistima svakako nezaobilazna lokacija tijekom boravka u Banja Luci.

Zbog razornog potresa iz 1969. godine u Banja Luci nije ostalo puno starih građevina, ali ipak u samom centru grada, u blizini Trga Krajine, nekoliko je očuvanih i obnovljenih zgrada koje čuvaju duh nekadašnjih vremena. Jedna od njih je i Hotel „Palas“ iz 1933. godine, koji je danas u vlasništvu „Zepter international“ grupacije. Iako je dio slavnog hotela u funkciji i važi za jedan od luksuznijih mjesta za boravak gostiju, drugi dio objekta je srušen i na njegovom mjestu Zepter gradi najveći i najluksuzniji hotelsko-poslovni kompleks u RS-u. Kada bude završena izgradnja, ovaj objekat s preko 100 metara visine dominirat će panoramom Banja Luke, ali i ponuditi nove sadržaje turistima. 

Na slici: Ferhadija džamija

Banja Luka je poznata i po svojim vjerskim građevinama. Iako ovaj grad nije bio zahvaćen ratnim sukobima, sve gradske džamije su 1993. godine minirane i uništene, a u poslijeratnom razdoblju pokrenuta je njihova obnova. Tako je u neposrednoj blizini Kastela obnovljena džamija Ferhadija u čijem kompleksu je i poznati Ferhat-pašin šadrvan. Ova džamija važi za jedno od remek djela islamske arhitekture u BiH, a po ljepoti joj konkurira i nedavno također obnovljena džamija Arnaudija, čiji je svečano otvaranje najavljeno za početak idućeg mjeseca.

Jednim od glavnih gradskih trgova danas dominira Saborni hram Hrista Spasitelja, koga je Srpska pravoslavna crkva podigla na mjestu nekadašnje Crkve Svete Trojice. Ova impozantna građevina nalazi se u neposrednoj blizini još nekoliko prelijepih arhitektonskih zdanja, poput Banskog dvora koji je mjesto održavanja brojnih kulturnih i društvenih događaja te zgrade Gradske uprave i Palate Republike, nekadašnje zgrade Hipotekarne banke. 

Na slici: Saborni hram Hrista Spasitelja

Ono po čemu je Banja Luka već stoljećima poznata je i sir „trapist“. Za priču o ovoj deliciji potrebno je otići nekoliko kilometara izvan središta grada, do trapističkog samostana, odnosno opatije “Marije Zvijezde” u Delibašinu Selu pokraj Vrbasa. Samostan je osnovala skupina od sedam monaha iz njemačke opatije Mariawald 1869. godine, ali danas tek dva monaha čuvaju vjersku tradiciju svog reda, ali i recepturu originalnog poutvrdog sira. Naime, receptura je dobro čuvana tajna. Pisanog recepta nema, a prenosi se s monaha na monaha. Tako da je teško vjerovati da će neki od turista propustiti prigodu i napustiti Banja Luku bez čuvenog „trapista“.  

Na slici: Trapistički samostan