U djetinjstvu se školovao kod franjevaca u Paoli. Nakon hodočašća u Rim i Assisi počeo je živjeti kao pustinjak u jednoj spilji kraj Paole. Već prije 20. godine života počeo je okupljati sljedbenike, koji su uskoro postali sve brojniji. Isprva se njegova zajednica nazivala Pustinjaci Svetoga Franje Asiškog, a kasnije su preimenovani u Red najmanjih (lat. Ordo Minimorum).

Danas članove tog reda nazivaju i minimima (lat. najmanji). Iz samog je naziva razlučiva izuzetna sklonost tog reda prema poniznosti i skromnosti.

Budući da je red osnovao s nepunih 20 godina smatra se najmlađim osnivačem reda u Katoličkoj Crkvi. Poruka Sv. Franje Paulskog sastojala bi se u onome što je zapisano na jednom njegovu vrlo starom portretu, a to je Caritas et Humilitas – ljubav i poniznost, a to su upravo evanđeoske kreposti koje Krist uči riječju i primjerom.

Smatrao je da će ljubav najbolje ostvarivati potpunim odricanjem i neprestanom žrtvom. Zato je svojoj redovničkoj zajednici propisao vrlo strog život s neprestanim postom, odricanjem uživanja mesa i vina. Njegov pak osobni život bio je sav ispunjen radom, šutnjom, postom i noćnim bdjenjem.

Unatoč strogom i isposničkom životu Sv. Franjo doživio je duboku starost. Umro je u 92. godini na današnji dan 1507. u mjestu Plessis les Tours na Veliku subotu dok je slušao Muku Gospodnju. I suvremena medicina kaže da umjeren i trijezan život čovjekov vijek prije produljuje nego skraćuje. Podsjetimo, i stari egipatski pustinjaci Pavao, Antun i drugi umirali su kao stogodišnjaci.

Sv. Franjo Paolski proglašen je svetim samo 12 godina nakon smrti.

Ime mu je germanskog porijekla te je isprva značilo slobodan, ali je kasnije poprimilo i značenje franački ili francuski. Zaštitnik je pustinjaka.

artinfo.ba