Josip Jović, hrvatski redarstvenik, rođen u Aržanu u Splitsko-dalmatinskoj županiji, bio je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu. Dogodilo se to na tzv. "Krvavi Uskrs" 31. ožujka 1991. na plitvičkom području.
Sve je počelo krajem ožujka kada su pripadnici srpske milicije, predvođeni Milanom Martićem, zauzeli područje Plitvičkih jezera. Upali su u upravu Nacionalnog parka, dio službenika potjerali su kućama, dio ih zarobili, a park je proglašen dijelom tzv. Krajine.
Hrvatski MUP reagirao je upozorenjem, a nakon dojava o pljački Nacionalnog parka te maltretiranja zatvorenika donesena je odluka o policijskoj intervenciji. Na Plitvice su poslani pripadnici specijalne policije, a cijelom operacijom zapovijedali su Josip Lucić i Marko Lukić, javlja povijest.hr.
Došavši u blizinu glavnog plitvičkog hotela na kolonu je iz obližnje šume otvorena vatra. Jedan autobus pun policajaca pogodila je i tromblonska mina koja, srećom, nije eksplodirala. Policajci su odmah izašli iz vozila i odgovorili na pucnjavu uslijed čega je došlo do okršaja po dubokom snijegu koji je napadao proteklih dana. Paljba iz mitraljeza pogodila je Josipa Jovića. Imao je pancirni prsluk, no pogođen je u nezaštićeni dio tijela. Preminuo je prije nego su ga uspjeli helikopterom prenijeti u bolnicu. Još sedam hrvatskih policajaca je ranjeno.
Ž.I., KT
