Aleksandar Saša Zurovac proslavio se ulogom Klikera u filmu Emira Kusturice "Sjećaš li se Dolly Bell?". Nažalost, njegova sudbina bila je iznimno teška, piše portal Klix.
Rođen je 1948. u Mostaru, a s tri godine se s obitelji preselio u Sarajevo. Režiser Tomo Janjić ga je 1966. angažirao na svom filmu "Glineni golub". U jednom intervjuu se prisjetio svoje suradnje s Kusturicom.
"Kusturica me je vidio u filmu 'Glineni golub' i pozvao na razgovor. Bio je zadovoljan pa sam odmah dobio knjigu snimanja. Prije svakog kadra, Kusta je glumcima davao upute, ali meni to nije trebalo. Marljivo sam učio kod kuće pa sam svoju ulogu već znao napamet. Ništa meni nije trebalo dvaput reći. Bio sam inteligentan, odmalena dobar glumac, ali je Kusta u meni razotkrio taj dar", naveo je Zurovac.
Abdulah Sidran je u filmu htio koristiti pjesmu Adriana Celentana, ali je došlo do promjene plana.
"Emir i Saša dogovorili su se da umjesto Celentanove pjesme, na kojoj sam inzistirao, Saša otpjeva 'Na morskome plavom žalu', meni tada posve nepoznatu pjesmu. Kada je ipak pobijedila njihova opcija, nerviralo me to što Saša ne može izgovoriti pravilno riječ žalu pa je na kraju ispalo žaru. No, ne samo da to niko nije zamjerio, nego se filmski pokazalo i vrlo uspješnim", kazao je Sidran.
Nakon velikog uspjeha "Sjećaš li se Dolly Bell?", ljudi su počeli Zurovca prepoznavati na ulici, plaćati mu piće...
"Govorili su da sam zvijezda, a ja njima da zvijezde svijetle gore, na nebu. Htio sam ostati to što sam uvijek bio. Bila su to vremena. Mogao sam karijeru nastaviti u inozemstvu. Želio sam biti kao Gary Cooper i John Wayne ili čak Richard Burton koji je volio Elizabeth Taylor. Mislim da bih bio dobar u westernima", izjavio je.
Nažalost, život mu se preokrenuo 1979. godine, kada mu je umrla majka. Taj gubitak je mnogo utjecao na njega. Kako je naveo Borislav Kolak, glumac je bio smješten u Socijalno-medicinsku ustanovu Jakeš. Vrijeme je proveo u Garevcu, gdje je spomenuta ustanova imala objekte za smještaj i terapiju pacijenata.
Tu ga je zadesio i rat. Pričalo se da su pripadnici Vojske Republike Srpske u ljeto 1992. autobusima prevezli pacijente i ostavili ih kod Tuzle. Oni su tako neko vrijeme lutali bez hrane i lijekova dok ih liječnici nisu pronašli i smjestili na Klinika za psihijatriju UKC Tuzla.
Iz Tuzle je otišao 1996. Bio je kod sestre Dobrile u Sarajevu. Njen suprug je ubrzo teško obolio pa je smjestila Sašu u Ustanovu Bakovići kod Fojnice. Prije smrti je boravio u Ustanovi za zbrinjavanje Ernest Grin u Nahorevu. Tu je 2016. preminuo od posljedica moždanog udara,piše Klix.ba.
artinfo.ba
