Sveti Konrad rođen je 1290. Od rane mladosti posvetio se oružju. Kada su mu bile 23 godina, nalazeći se u lovu, naredio je da se naloži velika vatra, kako bi divljač potjerala iz gnijezda, duplja i brloga. Plamen je zahvatio silne razmjere pa je opustošio žetvu i čitav jedan zaseok. Vlasnici polja i kuća tražili su od krivca da nadoknadi štetu. Guverner Piacenze Galeazzo Vosconti osudio je na smrt čovjeka koga su našli na mjestu požara, ali taj ga nije podmetnuo i prema tome nije bio ni kriv ni dužan.

Tada je proradila savjest Konradu i on se javio vlastima te obvezao da će nadoknaditi štetu. Svoje je obećanje izvršio, ali je tako sam postao siromah.

Nakon nesreće Konradova žena Eufrozina ušla je u franjevački samostan Sv. Klare u Piacenzi, a on je 1315. postao franjevački trećoredac u Calendascu. U želji za što većom samoćom dao se najprije na hodočašće u Rim i u druga sveta mjesta, a zatim je krenuo prema jugu Sicilije. U dolini oko mjesta Noto našao je 1343. stalno boravište. Jedno je vrijeme stanovao u ćelijama kraj crkve Raspetog, ali kako je ondje bio ometan brojnim posjetiteljima, uputio se u špilju Pizzoni, koju će narod prozvati po njegovu imenu.

Umro je 19. veljače 1351. i ukopan je u crkvi Sv. Nikole. Tijelo mu je ekshumirano 1485. te položeno u srebrnu urnu.

Njegovo je štovanje odobreno za biskupiju Siracusa 12. srpnja 1515., a 30. listopada 1544. prošireno na čitavu Siciliju. Papa Urban VIII. dopustio je 12. rujna 1625. vlastitu misu i časoslov u čast ovoga svetca svim franjevačkim zajednicama. Crkva Sv. Nikole, u kojoj se nalazi svečevo tijelo, postala je 19. svibnja 1844. katedrala novoustanovljene biskupije. Sv. Konrad zaštinik je gradića i biskupije Noto, koja je sufragan nadbiskupiji u Siracusi.

Nezgoda s požarom za Konrada Confalonierija postala je spasonosna. Bila je povodom da je počeo drugačije živjeti. Pošteđen zemaljskih dobara postao je slobodan u Gospodinu.

Ime Konrad germanskog je podrijetla, a znači smioni savjetnik.