Sv. Vinko iz Zaragoze najpoznatiji je mučenik Španjolske. Njegov životopis se čitao u crkvama Afrike već od kraja 4. stoljeća kako svjedoči Sv. Augustin u Ispovijestima 275.

Pod vodstvom biskupa Zaragoze Valerija, Vinko je daleko uznapredovao u studiju. Zaređen je za đakona i dodijeljena mu je dužnost kao vrsnom propovjedniku, propovijedanje po biskupiji. Vodio je i upravljanje materijalnim dobrima biskupije i brinuo se za siromahe. A to su i bile službe koje su đakoni obnašali.

Kada je početkom 4. stoljeća Dioklecijan pokrenuo progone protiv kršćana, Dacijan, upravitelj Valencije, uhitio je u glavnom gradu i bacio u okove kako biskupa Valerija, tako i njegova tajnika Vinka te su držani u zatvoru dugo vremena. Oni su se nepokolebljivo oduprli svim pokušajima da ih Dacijan odvrati od kršćanstva. Vinko je govorio u ime biskupovo tako uvjerljivo i spretno da ga je rasrđeni Dacijan predao na mučenje, a biskupa Valerija pustio na slobodu.

Vinka su najprije podvrgli ispitivanjima, a potom i mukama. Mučen je najokrutnijim mukama koje može samo zloba izmisliti; razapinjali su ga kukama, pekli, bičevali, ali ga svejedno nisu uspjeli navesti na odreknuće od vjere.

Ponovno je bio bačen u ćeliju u kojoj je po podu bilo razbacano polomljeno staklo. Vinko se nije potužio, već je stao pjevati zahvalne himne i pohvale Gospodinu. Još više razjaren, Dacijan je izdao nalog neka ga postave na ugodnu postelju, kako bi mu oduzeo zadovoljstvo mučeničke smrti. No, upravo dok su ga premještali, Vinko je svoju dušu predao Gospodinu na slavu.

Njegovo tijelo je bačeno lešinarima, ali ga je obranio gavran. Dacijan je potom bacio tijelo u more, ali je ono isplivalo na obalu pa su ga kršćani tako imali prilike uzeti. Sahranila ga je jedna pobožna udovica.

Nakon što je uspostavljen mir u Crkvi, podignuta je kapela nad njegovim zemnim ostacima izvan zidina Valencije. Njegove relikvije su 1175. donesene u Lisabon. Drugi tvrde kako su relikvije donesene u Castres 864. Cremona, Bari i ostali gradovi tvrde da također posjeduju njegove relikvije. Kilderik I. donio je stopalo i dalmatiku u Pariz 542. i podigao je crkvu u njegovu čast. U Rimu postoje tri crkve posvećene Sv. Vinku, jedna blizu bazilike Sv. Petra, druga na Trastevereu, i ona koju je izgradio Honorije I. (625.-638.), a koju je obnovio papa Leo III. 796.

Ime mu je latinskog porijekla i znači: pobjedonosan, a zaštitnik je vinara, staklara i mornara, kao i: Valencije, Zaragoze i Portugala.