Rođenjem Afrikanac, odgojen kao Grk, rodio se oko 635. u Sjevernoj Africi (Cirenaika, istočna Libija). Pred invazijom Arapa njegova je obitelj pobjegla u Napulj. Benediktinac od rane mladosti, bio je opat jednog samostana na otoku Nisidi nedaleko od Napulja. Upoznao je cara Konstantina II. i bio savjetnik pape Vitalijana, koji mu je dva puta ponudio položaj nadbiskupa Canterburyja u Engleskoj, ali je ovaj iz skromnosti to odbio, te savjetovao Papi neka ga radije zamijeni Teodorom iz Tarza, koji se doista kasnije pokazao jednim od najvećih nadbiskupa. Papa je to prihvatio pod uvjetom da ga Adrijan prati kao savjetnik i suradnik.

Teodor ga je tada, 669. imenovao opatom drevnoga samostana Svetoga Petra i Pavla, kasnije preimenovana u samostan Svetoga Augustina u Canterburyju (Kent, jugoistočna Engleska). Pod vodstvom Adrijana i uz Teodozijev utjecaj taj je samostan postao jednim od najvažnijih središta formacije brojnih budućih biskupa, te je izvršio značajan utjecaj na kršćanstvo onoga vremena.

Adrijan i Teodor bili su izuzetno uspješni misionari i širili Radosnu vijest na svojim brojnim putovanjima diljem Engleske. Pored toga Adrijan se proslavio kao uspješan učitelj grčkog i latinskog jezika, matematike, poezije, astronomije, rimskog prava i vjeronauka.

Pod njegovim vodstvom Canterbury je postao znanstveno i kulturno središte Engleske. Ondje je poučavao 40 godina. Vješto je spojio engleske i rimske običaje s naukom Isusa Krista i Crkve. Osnivao je škole u mnogim engleskim krajevima i širio Radosnu vijest.

Preminuo je 9. siječnja 710. u Canterburyju. Kada je 1091., uslijed radova na rekonstrukciji samostana bilo potrebno otvoriti brojne grobove, njegovo je tijelo pronađeno neraspadnuto i oko sebe je širilo miomiris. Prema predaji, na njegovu su se grobu događala mnoga čudesa.

Naročito ga štuju učenici koji imaju problema sa svojim učiteljima. Ime potječe iz latinskog jezika, a označava porijeklo iz Adrije.