Nažalost, njegovi su roditelji brzo umrli te je Nikola ostao sam. Naslijedio je njihovo bogatstvo, ali se nije uzoholio već je imao srca za ljudske potrebe. Tako je pomogao siromašnom susjedu koji nije imao novaca za miraz svojim kćerima. Prema predaji ubacivao je vrećice s novcem u tri navrata kroz susjedov prozor kako bi ih otac sretno udao. Nakon nekog vremena otišao je za svećenike, a u tome mu je pomogao stric koji je bio biskup u gradu Miri. Nakon što je postao svećenik umro mu je stric i svi su mislili da će ga Nikola naslijediti, ali je on otišao u Palestinu živjeti samačkim životom.

Vratio se nakon nekoliko godina i to trenutku kad umire nasljednik njegova strica. Ovog puta nije mogao izbjeći te je postao biskupom. Od tada noći provodi moleći se, a dane pomažući nesretnima i šireći vjeru. Iscrpljen od takvog načina života umro je 6. prosinca 327.

Pokopan je u Miri gdje se i danas nalazi sarkofag u kojem je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. No, zbog turskih osvajanja, svečeve posmrtne ostatke prenijeli su u grad Bari u svibnju 1087. gdje se i danas nalaze njegove relikvije.

Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Sveti Nikola je kao biskup živio jako skromno. Cijelog života shvaćao je da je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjemu. S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.

Sveti Nikola se podjednako časti i na Istoku i na Zapadu. Njemu u čast podignute su mnoge crkve, a u Hrvatskoj povijesno je značajna ona koja se nalazi na lokalitetu Prahulje kod Nina.

Uz Sv. Nikolu povezani su i brojni narodni običaji darivanja djece. Običaj je noću potajno donijeti darove djeci po uzoru na svetca koji je tako darivao siromašne ljude.

Sv. Nikolu prate anđeli i Krampus ovisno, radili se o dobroj ili zločestoj djeci, koja od Krampusa dobivaju šibu koja je obično zlatne boje. Djeca čiste svoje čizmice i stavljaju ih na prozore prije odlaska na spavanje, noć prije dana Sv. Nikole. Ujutro, kad se probude, dočekaju ih čizmice s darovima.