Foto: Nedjelja.ba
Sveti Feliks de Valois, zajedno sa svetim Ivanom de Mathom suosnivač je reda Presvetog Trojstva ili trinitaraca, piše Nedjelja.ba..
Rođen je 1127. u pokrajini Valois, sjeveroistočno od Pariza. Šume i proplanci između Gaudelua i Montigny-Lalliera, gdje se nalazilo i mjesto Cerfroid (Cervus frigidus), bile su veoma prikladno mjesto za tadašnje pustinjake. Ondje je i Feliks u mladosti pa i kasnije provodio samotnički pustinjački život zapadnog tipa, kakav je tada bio u cvatu posvuda u Europi, a naročito u Francuskoj. Takvim je životom želio postići evanđeosko savršenstvo, koje je Gospodin preporučio. U njemu je ustrajao nekoliko desetljeća. S vremenom se oko njega okupila skupina učenika, koji su bili zahvaćeni istim idealom kao i on. Njima je bio duhovni vođa i učitelj, iako su živjeli odijeljeno, svaki u svojoj zabiti i osami.
Godine 1194. došao je u Cerfroid Ivan de Matha. On se tada bavio mišlju o osnivanju reda Presvetog Trojstva za otkup kršćanskih robova. Feliks de Valois i tri njegova sudruga oduševili su se tom zamisli i stavili se na raspolaganje kako bi došlo do njezina ostvarenja. Od tada je njegov život vezan uz postanak i razvitak novoga reda, koji je zadužio mnoge koji su bili tada žrtve gusarstva – svojevrsnog „terorizma“ i nasilja onoga vremena.
Na početku života mnogih redova nalaze se sveci, pa je to tako bilo i kod reda trinitaraca, kod njih je to osnivač – Sv. Ivan de Matha, a uz njega kao najrevniji suradnik, Sv. Feliks de Valois, koji je redu najviše pridonio svojom svetošću.
Umro je u Parizu 4. studenoga 1212., a sahranjen je u glavnom samostanu svoga reda u Cerfroidu, sjeveroistočno od Pariza. Takozvanom ekvipolentnom kanonizacijom proglašen je svetim.
Svetog Feliksa se na slikama obično prikazuju s bijelim jelenom, koji među rogovima ima križ. Prikazuju ga isto tako obučena u bijeli škapular i plašt s crveno-plavim križem, kako se nose redovnici trinitarci. Zatim ga prikazuju kako mu Presveto Trojstvo pruža škapular s crveno-plavim križem i, napokon, s raskidanim okovima u ruci, što označuju svrhu reda kojemu je bio suosnivač: oslobođenje zarobljenih kršćanskih robova.
artinfo.ba
