Rođen je 25. srpnja 1532. u španjolskom gradu Segoviji, kao drugo od 11-ero djece bogatog trgovca vunom. U dobi od 10 godina susreo je isusovca, Bl. Petra Fabera, koji ga je pripremio za prvu pričest i snažno utjecao na njegov budući život. S 14 godina počeo se školovati kod isusovaca, ali mu je iznenada otac umro, pa se vratio kući kako bi preuzeo njegov posao.

Oženio se s 26 godina, ali kad su mu ubrzo umrli supruga i troje djece, odlučio se potpuno posvetiti duhovnom životu. Napustio je sve što je posjedovao i pokušao se pridružiti Družbi Isusovoj, ali je zbog nedostatka naobrazbe isprva bio odbijen. Ipak, u Valenciji je 31. siječnja 1571. primljen u Isusovački red kao brat laik, a nakon šest mjeseci poslan je na otok Mallorcu.

Djelovao je 46 godina kao vratar u isusovačkom kolegiju Montesion u Palmi na Mallorci. Milosrdan, susretljiv i prijazan, dijelio je milostinju, hranu i odjeću siromasima te se brinuo za smještaj putnika namjernika i hodočasnika. S tog skromnog mjesta godinama je snažno utjecao na mnoge ljude i događaje, a njegove su duhovne savjete tražili i studenti i ugledni građani. Strogi pokornik i isposnik, naročitu pobožnost gajio je prema Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, revno molio krunicu, a svojeg mladog prijatelja Sv. Petra Clavera nagovorio da pođe kao misionar u Južnu Ameriku.

Čudotvorac i vizionar, mistik i asketa, svojim žarkim molitvama ozdravljao je mnoge ljude, tjelesno i duhovno. Ostavio je za sobom zbirku svojih dnevničkih zapisa, mističnih iskustava te jednostavnih duhovnih misli i crteža. Njegovi spisi otkriveni su tek nakon njegove smrti.  

Preminuo je na današnji dan, 1617. u Palmi, a sprovod mu se pretvorio u pravo slavlje, u kojem je uz španjolskog potkralja i biskupa Mallorce sudjelovalo mnoštvo građana, od plemića i bogataša do siromaha i bolesnika.

Blaženim ga je 1825. proglasio papa Leon XII., a svetim 1887. papa Leon XIII.

Zaštitnik je Mallorce, a njegovo ime Alfons njemačkog je porijekla i znači „hrabar“ i „plemenit“.

artinfo.ba