Sveti Luka bio je Sirijac, po Euzebiju rodom iz Antiohije. Potjecao je iz poganske, a ne židovske sredine. Za to svjedoče Sv. Irenej, Tertulijan, Origen, a posredno i sam Sv. Pavao, koji ga ne stavlja među one što proizađoše iz obrezanja,piše nedjelja.ba.
Prema Muratorijevu kanonu Luka nije vidio ni slijedio Isusa za njegova života na zemlji te tako predstavlja jedinog evanđelistu koji osobno nije upoznao Sina Božjega. Pavlove poslanice te Djela apostolska pokazuju da je bio pratilac i učenik Sv. Pavla. Uz Pavla ga nalazimo prvi put na apostolovu drugom misijskom putovanju, od Troade do Filipa. Postoji mogućnost da je u Filipima ostao do 57. utvrđujući ondje apostolovo misijsko djelo. U proljeće 58. nalazimo ga opet u istome gradu uz Sv. Pavla, koga prati na njegovu povratku u Jeruzalem. Ondje je odmah uspostavio vezu s apostolom Jakovom.
Sveti Luka pratio je Pavla na njegovu putovanju u Rim te nam je o tome u Djelima apostolskim ostavio dragocjen dnevnik puta. S apostolom je naroda bio i za vrijeme njegova prvoga rimskoga tamnovanja, a isto tako i za drugoga, kad su ga svi ostavili. Apostol sa žalošću piše Timoteju: „Jedini je Luka sa mnom“ (2 Tim 4,11). Luka se u Rimu vjerojatno susreo s Petrom i Markom, no na njega je ipak imao najveći utjecaj Pavao.
Ništa sigurno ne znamo o životu Sv. Luke nakon Pavlove smrti. Sv. Epifanije ga je doduše učinio apostolom Dalmacije, Italije i Makedonije, Sv. Grgur Nazianski evangelizatorom Ahaje, Metafraste, Egipta i Tebaide, no sve je to povijesno nepouzdano. Istočnjačka hagiografija, koja se temelji na jednom antimarcionitskom spisu, zvanom Prolog, a koju slijedi i Sv. Pavlin iz Nole, pridaje Sv. Luki 84 godine života.
Latinski Prolog dodaje da je živio u celibatu, dok jedan drugi spis, koji slijede i neki ugledni pisci, kao Sv. Izidor Seviljski i Sv. Beda Časni, daje Sv. Luki 74 godine života. Nesigurno je i mjesto Lukine smrti, kao i način. Jedni drže da je umro naravnom smrću, dok drugi misle kako je poginuo kao mučenik. Crkva ga u bogoslužju slavi kao mučenika i upotrebljava za njegov blagdan liturgijsko ruho crvene boje.
Sveti Luka časti se kao zaštitnik i duhovni vođa liječnika i slikara. Ime mu potječe iz latinskoga, ali je grčkog porijekla te je skraćenica riječi Lucanus što znači stanovnik Lukanije. Moguće je ovo ime povezivati uz latinsku riječ lux - svjetlo.
U Vrhbosanskoj nadbiskupiji nebeski je zažtitnik samo jedne župe i to one u sarajevskom Novom Gradu. Također je zaštitnik Katoličkog bogoslovnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
