Helena Kowalska rođena je u mjestu Glogowiec, oblast Turek u Poljskoj, 25. ožujka 1905.

Teške gospodarske i društvene prilike, uzrokovane Prvim svjetskim ratom, oborile su na koljena brojne poljske obitelji – uključujući Heleninu. Tako njoj, vrlo inteligentnoj djevojčici, nisu dali da završi više od tri razreda osnovne škole.

Kako bi na neki način pridonijela kućnom proračunu, zaposlila se kao domaćica u jednoj imućnoj obitelji. No, dok je prala posuđe i voskom premazivala čiste podove, mislila je na nešto posve drugo. U srcu joj je sazrijevala želja posvetiti se redovničkom životu, svakako ne kako bi izbjegla teške poslove, već kako bi dublje kršćanski živjela. Podršku roditelja nije dobila jer bi oni u tom slučaju ostali bez neophodnog izvora prihoda. Ipak, njezina oslučnost je prevagnula i 1924. zatražila je primanje u Kongregaciju Blažene Djevice Marije Milosrdne.

Tada je bio običaj da svaka buduća redovnica sa sobom u trenutku ulaska u samostan ponese maleni miraz, ali Helena to nije bila u stanju učiniti te je morala nastaviti raditi još godinu dana kako bi prikupila makar ono najosnovnije.

Imala je 20 godina kada je primljena u postulaturu, a zatim 1926. u novicijat kao sestra predviđena za služenje zajednici. Tom prigodom promijenila je ime u Marija Faustina.

Dvije godine kasnije položila je privremene, a zatim 1933. vječne zavjete.

Trinaest punih godina radila je u gotovo svim kućama provincije, kojih je u to vrijeme bilo 10, baveći se najskromnijim poslovima: kuhinjom, vrtom i služeći na porti. Uvijek je vjerno i radosno izvršavala sve što se od nje tražilo, prosvjetljujući svaki čin svjetlošću svoje snažne duhovnosti, obilježene mističnim zanosima u koje su bili upućeni samo njeni duhovnici i poglavarica.

Godine 1934., iz poslušnosti svome duhovniku, stala pisati osobni dnevnik kojeg je nazvala Božansko milosrđe u mojoj duši, a koji predstavlja detaljan prikaz njenih mističnih iskustava i objava.

Zahvaljujući viđenjima sestre Faustine nastala je poznata slika Milosrdnog Isusa. Tako se ovu sveticu pamti kao apostola pobožnosti Milosrdnom Isusu. Riječ je o pobožnoj praksi koja se, zahvaljujući njenoj revnosti, iz Poljske 40-ih godina prošlog stoljeća proširila izvan granica Poljske, a kasnije je osvojila čitav svijet. S njom se širio i glas o Sv. Faustini Kowalskoj.

Dana 5. listopada 1938. vratila se u kuću u Očevu. Preminula je u samostanu Lagiewniki nedaleko od Krakova, predavši se božanskom milosrđu kao žrtva za obraćenje grešnika.

Suzemljakinja je svetog pape Ivana Pavla II. koji ju je 2000. proglasio sveticom. Ranije je 1993. bila proglašena blaženicom.

Ime Faustina latinskog je porijekla i znači „sklona, blagonaklona“.