Udala se za poganina Patricija, koji je bio dobar u duši, ali je bio i nagle naravi te sklon bračnim nevjerama. Rodila mu je troje djece, od kojih je Augustin bio najstariji. I suprug i sin su živjeli vrlo raskalašenim životom, zbog čega je Sv. Monika jako patila i puno molila za njihovo obraćenje. Doživjela je da joj Bog usliši molitve, te se tako Patricije obratio i krstio na samrti, a sin Augustin je od neobuzdanog mladića željnog avanturizma i svjetovne slave postao jedan od najvećih mislilaca kršćanstva, dok je po svojoj duhovnost i svetosti života postao veliki uzor naraštajima.

Umrla je 387. u Ostiji, gradu na ušću Tibera, jugozapadno od Rima, gdje je sa sinom Augustinom čekala lađu za Afriku. Njezini se posmrtni ostaci čuvaju u Rimu, u crkvi Sv. Augustina. Spomendan joj se slavi 27. kolovoza, dan prije spomendana njezina sina Augustina, a slavi se kao zaštitnica alkoholičara, kućanica, žrtava preljuba, obraćenika, majki, udovica, obitelji, djece koja su razočarala roditelje, onih koji su verbalno zlostavljani i drugih.