Na početku poziva Ivana Gualberta, nalazi se jedan krvavi događaj. Iako nije u potpunosti povijesno utemeljen, prenosi nam ga vrlo dosljedna predaja. Ivan je bio iz Firence, sin plemića Gualtiera Visdominja. Tih je godina (i ne samo tih) u Firence vladalo nasilje. U jednome od takvih sukoba u kojima se gradom prolijevala krv, kao žrtva je, proboden protivnikovim mačem, pao i jedan potomak Visdominijevih. Njegov brat – Ivan – gonjen zloduhom osvete, krenuo je u potragu za mrskim ubojicom.

Jednoga se dana našao pred njim, koji bijaše nenaoružan, na strmu i samotnu putu što vodi za San Miniato. Ivan se upravio prema njemu isukana mača, ali je odjednom vidio kako ovaj, ruku raširenih u činu predaje, na kamenu zidiću što je obrubljivao put, ocrtava u sjeni lik raspela. Ganut tim neočekivanim znakom, Ivan je odbacio mač, zagrlio bratova ubojicu te uzdrhtala srca pohitao kleknuti pred raspelo u crkvi u San Miniatu. 

Gualberto se potom nije više udaljavao od te crkve. Unatoč tvrdoglavu protivljenju obitelji, pokucao je na vrata tamošnjeg benediktanskog samostana, dodavši svome imenu još i očevo: Gualberto.

U ishodištu brojnih blagotvornih redovničkih djela, koja su svoj vrhunac dosegla u događajima iz 1608., što su doveli do postavljenja monaha iz Vallombrose, Pietra Ignea za kardinala, nalazi se Ivan Gualberto, monah bez mrlje i straha, ponizan ali i nepokolebljiv, neprijatelj korupcije i zloporaba, protiv kojih se nesmiljeno borio.

Prije smrti (1073.), kazao je svojim monasima: „Ako si želite izabrati opata, potražite među monasima onoga koji je najponizniji, najblaži i najviše sklon mrtvljenju.“ Na taj je način i nehotice ocrtao profil vlastita duhovnog značaja. Papa Celestin III. proglasio ga je 1193. svetim.

Ime je hebrejskog podrijetla i znači: Bog se smilovao, Božji dar.