Crkva se 16. lipnja prisjeća Sv. Franje Regisa, isusovca i misionara,piše nedjelja.ba.
Sv. Franjo Regis rođen je 1597. u Francuskoj. Roditelji su mu bili pobožni kršćani, a on je odmalena bio osjetljivo dijete, željno svima ugoditi. S 14 godina poslan je na školovanje u isusovački kolegij u Béziersu. Na studiju se isticao ponašanjem i pobožnošću, a na kraju studija pristupio je Družbi Isusovoj. Najprije je pošao u isusovački novicijat u Toulouseu, a kasnije na studije u različitim francuskim gradovima. Već tijekom studija obilazio je okolna sela, propovijedajući i katehizirajući s velikim uspjehom, te je 1631. zaređen za svećenika.
U vrijeme kuge u Toulouseu istaknuo se pomažući pogođenima epidemijom. Zadnjih deset godina života, kako piše HKM, posvetio je misionarskom radu, kojemu se predao cijelim bićem. Obilazio je velika područja misionareći s velikim uspjehom. Obraćao je hugenote, posjećivao bolnice i pomagao bolesnima. Njegov uspjeh ubrzo je urodio zavišću mjesnih svećenika, pa su ga prijavili biskupu. Biskup im je isprva povjerovao, ali je ubrzo uvidio da su bili u krivu, pa je Franjo iz ove nevolje izašao opravdan i osnažen. Franjo je bio jednako gorljiv i u mrtvljenju svoga tijela. Jeo je malo, molio puno, a spavao na golom podu svoje sobe. Htio je poći u misije u Kanadu, ali su ga poglavari odbili.
Konačno je od generala reda dobio dopuštenje da šest mjeseci godišnje smije provesti u misijama, a ostalo je vrijeme posvećivao radu s najugroženijim stanovništvom gradova, posebno radu na spašavanju žena lakog morala. U svome radu nalazio je na različite teškoće, čak su mu prijetili smrću i stavljali nož pod grlo. I poglavari su mu često zadavali probleme, ne shvaćajući njegovu posvemašnju vjeru u Providnost. Prijekore poglavara podnosio je svetački. Vjeran zavjetu poslušnosti, često bi svoje najdraže projekte zaustavljao na želju poglavara, iako mu je to nanosilo silnu bol. Ipak, sve je poteškoće podnosio strpljivo i bez mrmljanja.
Franjo je umro 30. studenoga 1640. u jednom malom mjestu visoko u planinama. Blaženim je proglašen 1716., a svetim 1737. Papa Benedikt XIV. odredio je da se njegov spomendan slavi 16. lipnja. Sveti župnik Arški Ivan Marija Vianney tvrdio je da svoje zvanje duguje upravo Franji Regisu.
artinfo.ba