U razmaku od nekoliko stoljeća razvile su se u drugom tisutljeću kršćanskoga računanja vremena četiri svetkovine u vremenu kroz godinu, koje se zbog njihove ovisnosti od nadnevka Uskrsa označavaju kao Gospodnje svetkovine izvan blagdanskoga kruga. Osim svetkovina Tijelova, Presvetog Srca Isusova i Krista Kralja tu se ubraja i Presveto Trojstvo. Slavi se u prvu nedjelju nakon Duhova, što je uvijek nedjelja prije Tijelova.

U nauku o Presvetom Trojstvu sažeto je kršćansko shvaćanje o otajstvu Boga. Ispovijedanje triju osoba u jednom Bogu rezultat je intenzivnog proučavanja dubljeg smisla Kristova misterija: Bog kojega je Isus objavio svojim životom jest Otac, Sin i Duh Sveti. Sjeme kršćanskoga nauka o Presvetom Trojstvu pronalazimo dakle u Isusovom životu, smrti i uskrsnuću te u poslijeuskrsnom iskustvu Duha Svetoga.

Trojedini Bog za vjernike veliko je otajstvo. Zna se kako je On ljubav, da ljubi čovjeka, i to je ljudsko najvažnije znanje o Bogu. Zna se i Njegov misterij, da je jedan u tri Osobe. To se otajstvo u ovozemaljskom životu ne može pojmiti.

Isus je često govorio o Bogu kao o nebeskom Ocu. Govorio je često o sebi kao o Sinu, koji je jedno s Ocem. Jednom izričito kaže: „Ja i Otac jedno smo“ (Iv 10,30). Kad govori o Ocu, kaže mu apostol Filip: „Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je!“ (Iv 14,8), a tada mu Isus odgovara: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca…“ (Iv 14,9). Isus je govorio apostolima i o Duhu Svetom kao o trećoj božanskoj Osobi, Duhu istine i ljubavi. Tako Isus objašnjava apostolima: „A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu“ (Iv 16,13a).

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji dvije župe imaju za patron Presveto Trojstvo: Novo Sarajevo i Novi Travnik.

artinfo.ba