Isus je 40 dana poslije uskrsnuća ostao ne zemlji i ukazivao se apostolima i drugima od Boga predodređenim svjedocima te im govorio o Kraljevstvu Božjem. Potom je, ljudskim rječnikom govoreći, uzašao na nebo. Crkva tada zapravo slavi Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću. Isusovi su neprijatelji mislili da će ga ukloniti ako ga osude i ubiju, ali je on iz tog "poraza" izišao kao pobjednik: uskrsnuo je od mrtvih, i onda, četrdesetog dana se naizvan pokazalo ono što je započelo uskrsnućem: Isus ulazi u nebesku proslavu.

Kako donosi priručnik Adolfa Adama Slaviti Crkvenu godinu, osim načelnog poštivanja „svetog“ broja 40, bila je poglavito napomena u Djelima apostolskim: „ukazivao im se četrdeset dana i govorio im o kraljevstvu Božjem“ (1,3) i redci 9-11 zaključnog izvještaja o uzašašću. Sv. Augustin, od kojega su sačuvane mnoge zapovijedi za taj dan, gotovo tvrdi, kako se taj dan slavi „na cijeloj zemaljskoj kugli“.

Kristovo uzašašće danas se slavi kao svetkovina. Njegova blagdanska misa naglašava Kristov ponovni dolazak, a isto tako i njegovu trajnu prisutnost u zajednici. Tijekom mise, zborna molitva vidi u uzašašću također i uzvisivanje čovjeka.

Svetkovina uzašašća jedna je od temeljnih istina kršćanstva, jedan od stupova – nosača vjerničkog života. Dokaz je spasa za čitavo čovječanstvo. Grijesi i nevolje samo su napasti koje čovjeka žele zaustaviti na tom putu, ali na ljudima je da ne posustanu, nego da sigurno idu ususret Spasitelju, novom svijetu, novom nebu i novoj zemlji.

Inače, gdje Kristovo uzašašće nije zapovjedna svetkovina, premješta se na sljedeću nedjelju, dok svagdani po Uzašašću sve do subote pred Pedesetnicu uključivo, pripravljaju na dolazak Duha Svetoga Utješitelja.

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji samo vjernička zajednica u Novom Travniku proslavlja na ovu svetkovinu svoj patron.

artinfo,ba