Matija se spominje u prvome poglavlju Djela apostolskih, kada je pozvan kako bi ponovno popunio broj dvanaestorice, zamijenivši Judu Iškariotskoga. Izabran je žrijebom, putem kojega je Božji izbor pao upravo na njega, a ne na drugog kandidata – među onima koji su bili Kristovim učenicima još od krštenja u Jordanu – Josipa, zvanog Barsaba. On je, dakle, jedini od dvanaestorice, koji poziv nije primio izravno od Isusa.

Nakon Pedesetnice, Matija je počeo propovijedati. No spomen o njegovu djelovanju može se pronaći samo u apokrifnim spisima i starokršćanskoj literaturi. Prema legendama, djelovao je u Palestini, Kapadociji, Egiptu i Kapadociji. Umro je mučeničkom smrću oko 80. godine.

Predaja prenosi sliku starca koji u ruci drži helebardu, simbol svoga mučeništva. No, nema povijesnih dokaza u prilog takve nasilne smrti. Jednako tako nije sigurno niti da je umro u Jeruzalemu te da je njegove zemne ostatke kasnije Sveta Helena, majka cara Konstantina, prenijela u Trier, gdje ih se i danas časti.

Ime je hebrejskog porijekla i znači „čovjek Božji“.