Polikarp je rođen 69., a o njemu je oko 190. pisao Sv. Irenej, lyonski biskup, koji ga je upoznao u mladosti: „Bio je učenik apostola te prijatelj mnogima koji su vidjeli Gospodina. Sami apostoli postavili su ga za biskupa Azije u Crkvi Smirne“.

Obratio ga je oko 80., a za biskupa postavio oko godine 96., Sv. Ivan apostol, njegov učitelj. Kao mladi biskup ugostio je Sv. Ignacija Antiohijskog, također mučenika. Polikarp je bio pastir čvrste vjere i postojan Kristov sljedbenik. Krajem 154. pošao je u Rim kao predvodnik i predstavnik crkava Male Azije kako bi s papom Anicetom raspravljao o danu slavljenja Uskrsa. Nisu se složili, ali su se razišli u miru.

Svojom pojavom biskup Polikarp, borac protiv gnosticizma, ulijevao je poštovanje, a svojim pisanjem hrabrio je vjernike da ustraju u trenucima progona i kušnji. Sačuvana je njegova poslanica Filipljanima, u kojoj ih potiče na molitvu, na vjernost Evanđelju i nauku njihovog učitelja Sv. Pavla. Mrzitelji Radosne vijesti, rimski pogani, uhvatili su Polikarpa i izložili ga strašnim mukama 23. veljače 155., na stadionu u Smirni (danas Izmir u Turskoj). Kad su ga pozvali da prokune Krista, uzviknuo je: „Osamdeset i šest godina mu služim i ništa mi na žao nije učinio. Kako mogu grditi svoga Kralja koji me spasio“. Starca su stavili na lomaču i zapalili. Mučitelji su ga htjeli prikovati za stup da lakše podnosi muke, ali on je to odbio. Dok se vatra širila oko njega, sjao je poput užarene peći, a naokolo se osjetio ugodan miris tamjana. Plamen mu nije naudio pa su ga usmrtili bodežom, a zatim spalili.

artinfo.ba