Novotravničanin Harun Herceg prije nekoliko tjedana u Travniku je predstavio svoju stručnju knjigu pod nazivom "Anksioznost i suočavanje s ispitnom situacijom kod učenika". O temi svoje knjige i općenito ovom problemu s kojim se suočava sve veći broj mladih govorio je za portal Notra.ba..
Poznato je da mnogi studenti i učenici imaju napad panike kada trebaju izaći na ispit, raditi test ili odgovarati usmeno, a Herceg ističe što je zapravo rješenje problema.
"U svakoj ispitnoj situaciji se može javiti cijeli niz neugodnih emocija poput straha ili tjeskobe koje vam mogu smanjiti kvalitetu odgovora ili vas potpuno blokirati i onemogućiti da pokažete ono što ste naučili. Zatim možete se upustiti u razgovor s ostalim kolegama samo kako bi skrenuli misli od samog ispita, da bi nakratko ostavili „temu“ samog ispita. „Samo hrabro, samo pozitivno, vi to možete, stalno ponavljajte u sebi i duboko vjerujte u to.“
Za studente i učenike ima posebne savjete što uraditi prije ispita kako od anksioznosti ne bi "zablokirali".
"Ako smo dobro ovladali gradivom tada smanjujemo vjerojatnost pojave nesigurnosti i straha, stoga je potrebno dobro naučiti gradivo (učiti ga s razumijevanjem, ponavljati naučeno, povezivati naučeno gradivo, provjeravati svoje znanje s kolegom). Tijekom učenja potrebno je sebi zadati realne ciljeve (gradivo podijeliti u manje cjeline, početi s učenjem na vrijeme, ne sjediti za knjigom cijele dane). Dalje, potrebno je predvidjeti poteškoće u učenju i distrakciju (za vrijeme učenja nije potrebno raditi neke druge stvari, ali u danu svakako isplanirati i druge aktivnosti poput vježbanja, kraćeg druženja s prijateljima. Iz prostora pokušati ukloniti sve što nam odvlači pažnju od učenja. Svaki se dan nagraditi za učenje nakon učenja. Pohvaliti se, a učenje uvijek završiti s definicijom koju dobro znamo. Kada učimo, ne razmišljati o prošlim negativnim situacijama ili mogućim budućim katastrofama. To oduzima vrijeme i energiju. Treba ostati u sadašnjosti i učiti. Nekoliko dana prije ispita ostaviti za ponavljanje. Ne slušati šta drugi govore o ispitu (posebno ne dok se čeka na ispit), ali se pripremiti i saznati kako ispit izgleda. Dok čekamo ispit, pokušati raditi nešto drugo i pokušati se relaksirati (već samo nekoliko pravilnih udisaja i izdisaja može biti od pomoći). Pokušati se naspavati noć prije, te na ispit ne ići praznog želudca.
Anskioznost je veliki problem današnjice koji sve češće pogađa veliki broj ljudi, a naročito mladih. Harun pak ima posebno razmišljanje zašto uopće dolazi do pojave anksioznosti.
"Kada je u pitanju anksioznost, potrebno je napomenuti kako je to najčešći emocionalni poremećaj. Taj problem ne poznaje kronološku granicu. Anksioznost zahvaća i mlade i odrasle ljude. Također, bitno se ističe kako se razvija uslijed kompleksnih kombinacija faktora rizika, uključujući životne događaje, karakteristike osobnosti, genetiku, kemijske procese u organizmu. Osjećaj anksioznosti javlja se u različitim situacijama, prilikom nekih značajnih događaja, kao što je npr. poslovna prezentacija, razgovor za posao, nekad i prvi ljubavni sastanak. Anksioznost je vrlo uobičajen problem. Otprilike jedna od deset osoba obraća se liječniku zbog osjećaja napetosti, anksioznosti ili zabrinutosti. Mnogi ljudi također pati od problema koji mogu rezultirati anksioznošću. Anksiozni poremećaji su najčešći psihički poremećaji. Oko 8% pučanstva pati od nekog oblika poremećaja, ali samo jedna četvrtina prima pomoć. Anskiozni poremećaji su češći kod žena nego kod muškaraca (iako muškarci češće traže pomoć). Javljaju se u svakoj životnoj dobi, ali rijetko iza 40. godine života (izuzev PTSP-a ili anksioznosti uvjetovane organskim bolestima). Anksiozni poremećaj utječe na to kako dotična osoba razmišlja, osjeća i kako se ponaša i može, ako se ne liječi, uzrokovati veliku uznemirenost i razdor u životu oboljele osobe. Srećom, liječenje tjeskobe obično je vrlo učinkovito."
U svojoj knjizi ističe da je sve veći broj djece koja se javljaju psiholozima zbog ovog problema, a zašto je to tako Novotravničanin zaključuje:
"U nekim situacijama nastavnici su prestrogi, a u većini slučajeva strah kod djece se javlja zbog toga što previše vremena provode vani bez pratnje i nadzora starijih. Dosta djece u današnje vrijeme se posvetilo društvenim mrežama, puno koriste internet itd. Sveobuhvatna briga za dijete i odgovor društva na pojavu straha trebaju biti usmjereni na promociju ispravnog odgoja i transformaciju tradicionalne i autoritarne u suvremenu i zdravu obitelj."
Kod djece je potrebno razviti visok stupanj samopouzdanja, a ljubav i osjećaj prihaćenosti su presudni.
"Imati samopouzdanja znači imati dobro mišljenje o sebi i svojim sposobnostima odnosno prihvatiti se i voljeti onakvim kakvi jesmo. Da bi dijete voljelo sebe, mora se osjećati voljeno i prihvaćeno od strane ljudi koji ga okružuju pri čemu se prvenstveno misli na roditelje. Upravo zadatak roditelja je odgojiti odgovornu, zrelu, emocionalno stabilnu osobu, a da bi se dijete razvilo u takvu osobu potrebno je razviti dobru sliku o sebi i samopouzdanje, prihvaćajući sebe. To može jedino uz bezuvjetnu ljubav, podršku i prihvaćanje od strane roditelja. Djeca koja nemaju takvu podršku, ne znaju se nositi niti s kritikama izvan obitelji, teško podnose neuspjeh i teže ostvaruju svoje potencijale. Naime, roditelji imaju snažan utjecaj, kako na djetetovu sliku o sebi, tako i na njegovu sliku svijeta oko sebe, te na njegove aspiracije i samo-ostvarenje. Oni roditelji koji pozitivno i zdravo motiviraju svoje dijete pomažu djetetu da postane fleksibilna, kompetentna, odgovorna i samopouzdana odrasla osoba.", zaključio je autor svoje prve stručne knjige "Anksioznost i suočavanje s ispitnom situacijom kod učenika", Harun Herceg.
Notra.ba
